logo
ČOVJEK SE DUHOVNO, TJELESNO, FIZIČKI, ENERGETSKI, MATERIJALNO, UZDIŽE I NAPREDUJE KADA ČITA, PRIČA, SLUŠA, RAZMIŠLJA SRCEM, S LJUBAVLJU,
O BOŽIJIM STVARANJIMA, DJELOVANJU I NAMJERAMA SA ČOVJEKOM NA ZEMLJI

Bhagavad - Gita


1 , 2 , 3 , 4 , 5 , 6 , 7 , 8 , 9 , 10 , 11 , 12 , 13 , 14 , 15 , 16 , 17 , 18

 

1

Dhrtaraštra reče: Na Kurovu polju časti, kad se moji i Pandavi sukobiše žedni boja, šta se zbilo, o Sandžajo? 2 Sandžaja reče: kad kraljević Durjodhana razvrstani puk Pandava ugleda, on učitelju priđe svome, pa mu reče: 3 "Učitelju, gledaj silni puk Pandava za boj svrstan! Ko ga svrsta? Sin Drupadin, Tvoj učenik bistra uma. 4 Sve junaci, strijelci vični, Ardžuni i Bhimi ravni: Jujudhana, i Virata, i Drupada, ratnik stravni; 5 Dhrštaketu, Čekitana, i Kašija vladar hrabri; Purudžit, i Kuntibhodža, i Šajbja, međ' svima prvi. 6 Judhamanju tu je silni, Uttamavdža srčan tu je; sin Subhadrin, Dravpadići... Svi odreda borci strašni. 7 A sad počuj, o Dvorodni, najdičnije među našim: Predvodnike vojske moje kazaću ti, neka znaš ih. 8 Ti sam, Bhišma, Karna, Krpa, pobjednik u boju vazda; Ašvatthaman, i Vikarna, i sin s njima Somadattin. 9 I drugih junaka sila, spremnih za me život dati; pod oružjem svakovrsnim, i iskusnih ratovati. 10 Malena je vojska naša, što je vođa Bhišma brani; dovoljna je vojska njina, što pod Bhime voljom stoji. 11 Zato svi i svako od vas, čvrsto držeć' mjesto svoje, pri pokretu svakom neka samo Bhišmi pomoć pruža." 12 A djed hrabri, Kaur-starac, da unuku duh svom digne, poput lava ričuć' silno, u ubojnu školjku dune. 13 Tad odjednom zazvučaše talambasi, trube, školjke, cimbala i bubnji redom: podiže se buka silna. 14 Na to Kršna i Ardžuna, u kolima stojeć' teškim, što ih konji-bijelci vuku, u čudesne školjke dunu. 15 Kršna uze Panjčadžanju, Ardžuna sad Devadattu; Bhima, ratnik stravonosni, u Paundru grdnu dune. 16 Judhišthira, sin Kuntije, Anantavidžaju diže; a Nakula, Sahadeva - Sughošu, Manipušpaku. 17 Kralj Kašija, strijelac prvi, i Šikhandin, ratnik strašni; Dhrštadjumna, i Virata, i Satjaki nepobjedni; 18 Drupada, Dravpadovići, snažnoruki sin Subhadrin: svaki od njih, o Vladaru, u ubojnu školjku dune. 19 I ta silna jeka što se nebom-zemljom prolamaše, Dhrtaraštrinih sinova stade srca da razdire. 20 Tad Ardžuna, što na stijegu lik majmuna nosi svome, Dhrtaraštroviće videć' spremne, i gdje strijele lete, 21 luk podiže, pa, Vladaru, Kršni ove riječi reče: "Stavi kola moja među vojske obje u sredinu! 22 Da osmotrim ljude ove što za bojem silno žude, s kojima mi nositi se u sukobu ovom valja. 23 Da sagledam sakupljene borce koji, krv lijući, čine ono što je milo zlome srcu Durjodhane." 24 Na te riječi Gudakeše Kršna stavi, Dhrtaraštro, prekrasna mu kola među vojske obje u sredinu; 25 ispred Bhišme, ispred Drone, ispred sviju poglavara, zboreć: "Gledaj, Prthin sine, Kaurave ovdje zbrane!" 26 Tu Ardžuna vidje redom djedove sa unucima, oce, braću i sinove, učitelje i ujake; 27 tastove i prijatelje, drug spram druga kako stoji: u obadv'je vojske vidje sve rođake postrojene. 28 I duboko sažaljenje uze ga, pa s tugom reče: "Saplemenike kad svoje gledam ovdje, žudne boja, 29 udovi me sveg izdaju, usta mi se, Kršno, suše, jeza sveg me podilazi, od stra' mi se kosa diže. 30 Luk Gandiva iz ruke mi klizi, i sva koža gori; noge me ne drže više, a mis'o mi nekud bludi. 31 I znamenja ružna vidim, nit' predviđam, o Kešavo, išta dobro od klanice braće svoje na bojištu. 32 Za pobjedom sad ne žudim, ni za carstvom, zadovoljstvom: čemu carstvo, o Govindo, uživanja, život sami, 33 kad oni rad' kojih carstvo, uživanja, sreću želim - stoje ovdje, odrekav se bogatstava, i života! 34 Učitelji, oci, djeca, djedovi sa unucima, tastovi sa šurjacima, ujaci, i roda sila... 35 Ne! Njih neću ubijati, makar oni mene htjeli - ni za carstvo nad tri svijeta, a nekmoli zemno samo! 36 Kakvu bismo radost stekli Dhrtaraštrovića krvlju? Grijeh bi samo na nas pao tih zlotvora smrću, Kršno! 37 Nije pravda, o Madhavo, ubijati braće svoje: ko još sebi sreću steče ubijanjem roda svoga! 38 Zaslijepljeni gramzivošću, ako oni grijeh ne vide od rušenja porodice, ni zlo od izdaje druga, 39 što mi da se ne klonimo tog zločina, Džanardano, kad grijeh oči naše vide od rušenja porodice! 40 Sa rušenjem porodice zakoni se drevni gase; bez zakona, porodicom bezakonje vlada cijelom. 41 Ovlada li bezakonje, stramputicom žene pođu; a pođu li putem lošim, eto, Kršno, zbrke kasta! 42 Zbrka kasta u ad vodi i krivce i porodicu, jer padaju u ad preci, ostavši bez hrane, vode. 43 Grijehom tih što porodicu ruše, zbrku kasta tvore, i zakoni iskonski se porodice, kaste gase. 44 A mi znamo, Džanardano: oni ljudi što zakona porodičnih ne imaju, u pakao nužno gredu. 45 Kuku! Kakav zločin grdan naumismo da činimo, radi carstva i naslada krv lijući roda svoga! 46 Ne! Za me je bolje da od Dhrtaraštrovića mača, bez otpora, bez oružja, na bojištu mirno padnem!" 47 To rekavši na bojištu, Ardžuna u kola klonu, oturivši luk i strijele, a srce mu tuga uze.


2

1 Sandžaja reče: Videći ga sažaljenjem obuzeta, duhom pala, očiju od suza mutnih, Kršna ove riječi reče: 2 Gospod reče: Otkud sad ta sramna slabost, nedostojna Arijevca, što ne vodi nebu? Otkud u otsudnom času, reci! 3 Ne daj da te nježnost svlada: ne doliči tebi, Kralju! Malodušnost nisku stresi, pa ustaj, na trepet vragu! 4 Ardžuna reče: Gdje na Bhišmu, Dronu mogu strijele slati na bojištu, kad mi štovati ih valja? Svakom vragu strašni, reci! 5 Bolje svijetom prositi te živjeti, nego časne učitelje ubiti! Njih ubivši (ma za blagom gramzili), za života krvav plod ću kusati. 6 Niti znamo šta je za nas bolje sad: pobijediti, ili biti pobijeđen: jer njih ubiv živjet' mi se ne mili, a eno ih za boj spremnih spram mene! 7 Biće moje milost robom porobi, um moj bludi, nit' zna dužnost gdje mu je. Šta je bolje? Pouzdano reci mi, pouči me: Tebi sebe predajem. 8 Jer ja lijeka jadu mome ne vidim, što mi snagu čula sviju razara, pa ma carstvo silno i bez takmaca, i svu vlast nad bogovima stekao! 9 Sandžaja reče: Tako zboreć' Hršikeši, Gudakeša, trepet vragu: "Boriti se neću!" Kršni reče, na to mukom osta. 10 Osmjehnu se Hršikeša, pa Ardžuni poništenu obje vojske u sredini ove riječi reče, Kralju. 11 Gospod reče: Žališ one što žaliti nije, a o mudrosti mi zboriš! Mudri, znaj, ne žale ni umrle, niti žive. 12 Nigda vrijeme to ne bješe kad Ja, ti, il' ove vođe ne bijasmo, nit' će ikad iko od nas prestat' biti. 13 Duša tijelom našim prođe kroz djetinjstvo, mladost, starost, da u drugo tijelo uđe: to mudraca ne zbunjuje. 14 Spoj čula i stvari daje hladno, toplo; radost, patnju... Dođu, prođu - i ne traju. I zato ih snosi, Kralju! 15 Onaj kog' to ne koleba, kom' su radost, patnja isto; ko je mudar, o Vladaru, besmrtnosti vrijedan biva. 16 Nema nebiću postanja, nema biću propadanja; među što to dvoje dijeli, ko istinu zre, taj vidi. 17 Nepropadljivo je Ono što prožima, znaj, sve ovo; uništiti Nemjenjivo ni u čijoj moći nije. 18 Prolazna su tijela ova, al' je duša njina viječna, nerazorna, neizmjerna. I zato se bori, Kralju! 19 Ko misli da ona ubi, ili da je ubijena, podjednako taj se vara: nit' ubija, niti gine. 20 Nit' se rađa, nit' umire ikada; nit', nestaje nit' će trajat' prestati. Nestvorena, vječna, stalna, iskonska, ne propada kad se tijelo uništi. 21 Ko zna da je duša neuništiva, nerođena, vječna, nepropadljiva, kako takav može ikog ubiti, il' ubistvu povod biti, Ardžuno! 22 K'o što čovjek ruho staro odbaci, pa navlači drugo, novo, na sebe, tako duša tijela trošna napušta, pa uzima druga, koja nova su. 23 Nju oružje ne posiječe, nit plamena žar sažeže, niti voda nju ovlaži, niti vjetra dah sasuši. 24 Neranjiva, nespaljiva, vlazi, suši nepodložna, sveprisutna, vječna, ista, postojana, nepokretna. 25 Neispoljenom je zovu, nepojmljivom, nemjenjivom. Pa kada znaš kakva je, čemu onda da je žališ! 26 Makar o njoj drž'o da se stalno rađa, i mre stalno, ni tada ti, Snažnoruki, žaliti je ne pristoji. 27 Rođenima smrt sljeduje, umrlima, da se rode: neizbježno to je svakom. Čemu onda da je žališ! 28 Mračni su počeci bića, srednji njihov put je jasan, kraj im opet tama skriva: čemu na to tugovati! 29 Rijetkom srećom nju ko vidje, srećom kogod o njoj reče, il' ču o njoj srećom neko: ču, al' znanje o njoj nema. 30 Nikad niko dušu što u tijelu svačijem obitava ne ubi, Bharatoviću! Nema bića za žaljenje! 31 Uzmemo li dužnost tvoju, kolebanju mjesta nije: za Kšatriju nema drugog dobra osim dužna boja. 32 Blago onim Kšatrijama kojih takav rat dopade: srećom, Kralju, zadobiše otvorene dveri neba! 33 Al' ako ti zakoniti rat voditi nećeš ovaj, čast i dužnost prenebregav, grijeh ćeš na se navaliti. 34 Sramotu će tvoju dovijek ljudi širom pominjati, a za časna čovijeka je sramota od smrti gora. 35 Ratnici će ljudi mniti da te strah iz boja vrže, i visoko ime tvoje do prezira u njih pašće. 36 Dušmani će tvoji onda silu sramnih riječi reći, klevetajuć' vičnost tvoju: ima l' od tog bola većeg? 37 Pogineš li, nebo steče; pobijediš li - zemna blaga. Zato ustaj, Prthin sine, čvrsto riješen da se boriš! 38 Isto cijeni radost-patnju, dobit-štetu, uspjeh-poraz; takav za boj sablju paši: onda u grijeh pasti nećeš! 39 Držanje ti rekoh Sankhje, a sad počuj ono Joge; usvojiš li taj stav, Kralju, okove ćeš djela sresti. 40 Na tom putu što god steče ne izgubi nikad više; te dužnosti ma i malo - od pogibli silne čuva. 41 Stav riješena čovjeka je jedan samo, Kurov sine; neodlučnih držanja su bezbrojna i mnogostruka. 42 Nerasudni što se Veda opijaju slovom samo, veleć': "Ničeg više nema;" žudnje sužnji, rajolovci... 43 Tim riječima slatkim stiču rođenje k'o plod svog djela, liturgije služeć' silne rad' naslada i rad' moći. 44 Uživanja, moći roblje, opčinjeni slovom Veda, stav rješenih ne postižu, nit' stižu usredsređenju. 45 Tri su niti domet Veda: iznad triju niti budi! Van parova, u Vrlini, van sticanja, vladaj sobom! 46 Kol'ko bazen vajde ima tamo gdje je potop vode, tolk'o brahman koji shvata - koristi od Veda sviju! 47 Djelo samo za smjer uzmi, a nikada plode djela: niti djelaj ploda radi, nit' se podaj nedjelanju! 48 Čvrst u jogi, djela vrši neprivržen plodu djela; uspjeh, poraz isto snosi: ravnodušnost - to je joga. 49 Daleko je djelo niže joge uma. Umu samo pribjegavaj: jadni ti su što djelaju ploda radi! 50 Ko um svoj obuzda, brzo iznad zla i dobra stiže; zato jogom suzdaj sebe: Joga jeste alat djelu. 51 Mudri ljudi, um obuzdav, odrekav se ploda djela, okove rođenja svrgav: bezbolnosti mjestu stižu. 52 Kada jednom um tvoj prođe svu zablude šumu, tada ravnodušan spram svega bićeš što si čuo ili čućeš. 53 Nepometen slovom Veda, kada um tvoj bude bio čvrst, postojan, usredsređen: tek tada ćeš jogu steći. 54 Ardžuna reče: Taj što ravnotežu uma steče, čvrst i usredsređen: kakvo obilježje ima? Kako zbori, sjedi, hoda? 55 Gospod reče: Kad sve želje srca pusti, kad duh sam je sebi dosta, o takvome reći možeš: postojanost uma steče. 56 Nepotišten usred patnji, i bez želja sred užitka; iznad strasti, straha, gnjeva: to je mudrac čvrsta uma. 57 Ko ni za čim već ne žudi, ko u dobru ne uživa, nit' zlo kudi oko sebe: taj je uma postojana. 58 I ko čula svoja kloni od dodira s predmetima, k'o kornjača ude svoje: taj je uma postojana. 59 Proći će se svi predmeti duše kojoj hrana nisu; Al' ostaće ukus: njega nesta tek kad vidiš Višnje. 60 Jer, Ardžuno, i u mudra čovjeka što napor čini, silovita čula umom ovladaju mimo volje. 61 Pokoriv ih, neka sjedi obuzdan i predan Meni: nad čulima ko vlast ima taj je uma postojana. 62 Misliš li o predmetima, privlačnost se k njima rađa; a privlačnost žudnju nosi, a od žudnje srdžba biva. 63 Srdžba stvara pometenost, pometenost - zaboravnost, zaboravnost - sumrak uma, sumrak uma - kraj čovjeka. 64 Al' ko, um i čula suzdav, iznad strasti, odvratnosti, svijetom čulnih stvari hodi: taj spokojstvu duha stiže. 65 A taj spokoj duha nosi kraj patnjama svima, Kralju. Takva duha čovjek brzo postojanost uma stiče. 66 Ko sam sebe ne zauzda, nema stava, ni poleta u naporu, niti mira. A bez mira otkud sreće? 67 Kad se srce za čulima bludnim jagmi, ono vuče i sam razum bog-zna-kuda, k'o god vjetar lađu vodom. 68 Zato onaj, Snažnoruki, koji čula svoja kloni od predmeta oko sebe, postojanost uma stiče. 69 Što je noć za druga bića, obuzdanom zora biva; što sva bića zorom zovu, noć je mudrom koji vidi. 70 Ko okean što postojan ostaje, iako mu vode mnoge pritiču, tako čovjek mir nalazi samo kad želje prima, ali im nerobuje. 71 Ko se želja svih odrekne i bez žudi svake djela, ne težeći za sticanjem, nesebičan: taj mir stiče. 72 To je čvrsti stav u Brahmi: van zabluda u njem' bićeš. Dostigav ga, pred smrt makar, gašenje u Brahmi steče!


3

1 Ardžuna reče: ako držiš, Džanardano, da um iznad djela stoji, što me onda, o Kešavo, Na svirepo djelo goniš? 2 Ti riječima mračnim nekim u zabunu um moj vrže: riječ mi jednu jasno reci, kojom dobru stići mogu. 3 Gospod reče: dva su puta na tom svijetu (k'o što davno Ja objavih): Joga znanja - za sankhjane, Joga djela - za jogine. 4 Ko se djela kloni, neće slobodu od djela steći, nit' će samo odricanjem savršenstvu svome stići. 5 Ni za časak jedan niko bez djelanja kakvog nije: od prirode date niti nagone ga, ma ne htio. 6 Ko organe za rad svoje obuzda, a mišlju luta k predmetima, u zabludi: pritvoricom takvog zovi! 7 Al' ko, umom čula kroteć', prione na jogu djela organima, bez privrge: uzvišen je o Ardžuno. 8 Dodijeljeno vrši djelo: rad je bolji od nerada. Bez radnje ni tijelo svoje ne bi mog'o održati! 9 Osim djela kao žrtve, ovaj život rob je djela; zato djelaj žrtve radi, neprivržen plodu djela! 10 Stvoriv ljude kad i žrtvu, tvorac svijeta negda reče: "Množite se ovim, i to nek' vam "krava želja" bude. 11 Tim bogove ishranjujte, da vam bozi hranu dadu; i hraneći jedni druge, višnjem ćete dobru stići. 12 Žrtvom siti, bozi će vam sva željena blaga dati. Ko darove njine kusa, a ne vraća, kradljivac je." 13 Ko ostatke žrtve jede, prosti su mu grijesi svaki; ko za sebe hranu sprema, taj doista grijeh svoj kusa. 14 Hrana jeste izvor bića a hrana od kiše biva; kišu daje žrtva bogu, a žrtva je čin i djelo. 15 Početak je činu Brahma, Brahmu Neuništiv dade. Elem, sveprisutni Brahma u žrtvi se dovijek krije. 16 Pokrete se točak tako: ko vrtjeti ne pomaže, zle je duše, rob je čula, i zaludu živi, Kralju. 17 Al' ko samo duh svoj ljubi, kom' je samo duh svoj dosta, i u njemu radost nađe: taj već nema šta da djela. 18 Nit' šta čeka od djelanja, nit šta od nedjelanja; od svih bića nezavisan, jer ne treba od njih ništa. 19 Zato vazda neprivržen vrši djelo koje moraš; jer ko neprivržen djela, taj najvišoj meti stiže. 20 Djelom Džanaka i slični savršenstvo postigoše; na djelatnost obvezan si već rad održanja svijeta. 21 Što najbolji čovjek čini, to će i puk htjeti vazda; što god uz'o za mjerilo, povešće se sav svijet za njim. 22 Širom sva tri svijeta nema djela za Me da površim, ničeg što već ne postigoh: ipak, vazda djelam, Kralju. 23 Jer kad ne bih neumorno, vječito za poslom bio, svi bi ljudi širom svijeta za primjerom mojim pošli. 24 I djelati kad bih prest'o propali bi ti svjetovi; stvorio bih zbrku kasta i u propast narod vrg'o. 25 Neuk djela k'o rob djela: nek' i mudrac djela, Kralju, al' nevezan za plod djela, i rad' održanja svijeta. 26 Nek' ne stvara zbrku uma onom što privržen djela; djelajući jogi predan, nek neukom podstrek pruža. 27 Svako djelo tvore samo od prirode date niti: sebičnošću zavarana, duša misli: ja sam tvorac. 28 K'o istinu zna da duša izvan niti, djela stoji, da međ' sobom niti tvore, neprivržen djelu biva. 29 A kog' niti zavedoše, privržen je njinom djelu. No k'o sve zna nek' ne buni um onih što malo znaju. 30 Meni djela sva prepusti: misli usmjerivši duhu, bez žudnji, van sebičnosti; bori se, odbaciv moru! 31 I oni što postojano ove misli moje slijede, puni vjere, nezlobivi, slobodni od djela biće. 32 No, znaj, oni što preziru i ne slijede misli Moje, za svako su znanje slijepi, nerazumni, izgubljeni. 33 Svako, čak i mudrac, djela po prirode svoje toku; za prirodom bića idu: šta tu može suzbijanje! 34 Svako čulo nužno rađa il' privlačnost, il' odvratnost prema stvari. Pod vlast ovih nemoj pasti: gusari su. 35 Svoju dužnost vršiti, ma osrednje, bolje je no tuđu, makar izvrsno; smrt na svojoj dužnosti vrlina je, tuđu dužnost vršiti je opasno. 36 Ardžuna reče: Šta čovjeka primorava da zlo čini protiv volje? Koja sila njega goni? To mi, Kršno, sada reci! 37 Gospod reče: To je žudnja, to je srdžba: nit Strasti je uzrok njima; nezasito zlo najveće: to je ovdje neprijatelj. 38 K'o što vatru dim prekriva, il' prašina ogledalo, il' zametak košuljica: tako žudnja znanje skriva. 39 Znanje krije od mudraca vječni njegov neprijatelj, u obliku žudnje, Kralju, te vječito gladne vatre. 40 Čula naša, svijest i razum sjedišta su njena: kroz njih u zabludu dušu vodi, zamračivši znanje njeno. 41 Zato, diko svih Bharata, najpre čula suzdaj svoja, onda skrši zlo to što ti iskustvo i znanje ruši. 42 Značajna su čula, kažu; no nad njima razum stoji, od razuma veća svijest je, još viši od svijesti duh je. 43 Znajuć' šta je iznad svijesti, duh svoj jačaj čvrstom voljom, pa dušmana ljuta slomi, žudnju slomi, snažnoruki!


4

1 Gospod reče: ovu jogu od iskona Ja predadoh Vivasvatu, Vivasvat Manavu reče, Manav reče Ikšvakavu. 2 Tako stalno predavana, do mudraca carskih stiže. Al' vremenom dugim joga na svijetu se izgubila. 3 Tu prastaru jogu danas Ja predadoh tebi, jer si Meni odan, i drug vjeran: najviša je ona tajna. 4 Ardžuna reče: rođenje je Tvoje pozno, Vivasvat se prije tog rodi; kako onda da razumijem da Ti prvi jogu dade? 5 Gospod reče: Ja rođenja prođoh mnoga, k'o god i ti, o Ardžuno; samo što sam Ja njih svijestan, a ti nisi, vragu strašni! 6 Nestvoren sam, nepromjenjiv, i gospodar bića sviju. Al' prirodi pribjegavši, rađam Sebe Svojom moći. 7 Kad god vidim da na svijetu zakon pravde nisko padne, bezakonje maha hvata, Ja tad Samog Sebe rađam. 8 Na zaštitu pravednika, i na propast zlikovaca, na uspostavljanje pravde - vijekovima Ja Se rađam. 9 Božanska rođenja Moja, prava djela Moja ko zna, ne rađa se poslije smrti: Meni grede, o Ardžuno. 10 Slobodni od strasti, straha, gnjeva, i pritekavši Meni, Meni predani, isposništvom znanja sebe očistiv: takvi Mome stanju bivstva stigoše. 11 Kako vjernik priđe Meni, takvu mu i milost vraćam; bilo šta da ljudi čine, Mojom stazom hode, Kralju. 12 Ko dobit od djela želi, on bozima žrtve pruža; jer dobit od djela brzo na ovome svijetu dođe. 13 Podjelu na čet'ri kaste stvorih prema niti, djelu. Iako sam Ja njen tvorac, iznad djela vječno stojim. 14 Djela Mene ne kaljaju: ne žudim za plodom djela. Onaj ko Me takvim shvati, slobodan od djela biva. 15 To znajući, vršili su djela stari, rad' spasenja. Zato i ti djela čini, poput starih od davnina. 16 Šta su djelo, nedjelanje? I mudraca to zbunjuje. Rećiću ti šta je djelo: znaš li to, od zla se spase. 17 Valja znati šta je djelo, valja znati - šta nedjelo, i to - šta je nedjelanje: skriveni su puti k djelu! 18 Ko u djelu nedjelanje, nedjelanju djelo vidi: prosvećen je međ' ljudima, jogin, i sva djela svrši. 19 Ko poduhvat svaki čini ne stremeći, i bez žudnje, vatrom znanja djela spaliv: tog učenim mudri zovu. 20 Neprivržen plodu djela, zadovoljan, nezavisan, i kada se lati djela, on ne djela nikad ništa. 21 Obuzdana uma, duha, odrekav se sve svojine, van želja, i djelajući tijelom samo - grijeh ne čini. 22 Srećan onim što da slučaj, van parova, isti vazda: u zlu, dobru; nezavidljiv: mada djela, vezan nije. 23 Van privrge, oslobođen, u mudrosti uma čvrsta, kom' je svako djelo žrtva: pred takvim se djelo gasi. 24 Sve je Brahma za takvoga: žrtva, vatra, prinosilac. Brahmi samo takav stiže, jer se s djelom-Brahmom spaja. 25 Jedni među joginima Bogovima žrtve nose; drugi žrtvu žrtve radi u plamenu Brahme gore. 26 Treći vatri odricanja čula (sluh i druga) daju; drugi opet vatri čula predmete (k'o zvuk i slično). 27 Drugi svaku radnju čula i životnog daha daju vatri joge obuzdanja, kojoj znanje iskru uli. 28 Zavjetnici strogi vjere: imovinu jedni daju; isposništvo, jogu, drugi; treći - poznavanje Veda. 29 Drugi, što se posvetiše da disanje svoje krote, udisanje izdisanju žrtvuju, il' drugo prvom. 30 Drugi, zavjetnici posta, dah životni dahu daju. - Svi ti znaju žrtva šta je, i njom grijehe svoje spraše. 31 Ko ostatke žrtve vječne jede, vječnom Brahmi stiže: ni svijet ovaj sebičnjaka nije, a nekmoli onaj! 32 Raznovrsne žrtve tako u usta se Brahmi liju; svaku od njih djelo stvori: znaš li to, slobodu steče. 33 Žrtva znanja, o Ardžuno, viša je od svake tvarne: svako djelo, bez iznimke, vrhunac u znanju nađe. 34 Znanje stiči poslušnošću, pitanjima, predanošću; i mudraci što istinu sagledaše, daće ti ga. 35 A sa znanjem, u zabunu nećeš više pasti, Kralju; jer ćeš njime baš sva bića u sebi i Meni naći. 36 Makar bio među svima grešnicima ti najveći: svih ćeš zala more samo brodom znanja prebroditi. 37 K'o što vatra raspaljena u pepeo drvo vrgne, tako plamen znanja, Kralju, od svih djela pep'o stvara. 38 Širom svijeta nema znanju ravna sredstva očišćenja; k'o savlada jogu, znanje vremenom u sebi nađe. 39 Znanje stiče ko vjeruje, ko mu stremi, i ko čula suzda svoja. A sa znanjem miru krajnjem brzo stiže. 40 Neznalica, sumnjalica, nevjerica - izgubljen je: sreću, ovaj svijet, nit' onaj ne zadobi sumnjalica! 41 Ko s' odrekne djela jogom, ko posiječe sumnju znanjem, ko je duha vladar svoga: toga djela ne vezuju. 42 Zato mačem znanja sijeci kćer neznanja - sumnju srca, pa pritekav jogi, ustaj na noge, Bharatoviću!


5

1 Ardžuna reče: odricanje svakog djela, k'o i jogu hvališ, Kršno. Određeno sad mi reci: Šta je od tog dvoga bolje. 2 Gospod reče: odricanje, joga djela istoj višnjoj meti vode. Pa ipak, nad odricanjem joga djela prednost ima. 3 Ko nit' žudi, nit' prezire, odricanjem prožet taj je; jer slobodan od parova kvrge djela lako zbaci. 4 Neznalica, a ne znalac, dijeliće od sankhje jogu: taj ko srcem priđe jednom, braće plode obadvoga. 5 Stanje kom' sankhjanin stiže, stiže mu i jogin djela. Sankhja, joga jedno da su, ko vidi, taj zbilja vidi. 6 Al' bez joge lako nije odricanje postignuti. Mudrac koji jogom vlada Brahmi vrlo brzo stiže. 7 Jogi predan, čista duha, vladar sebe, svojih čula, duh svoj u svih videć' bića: mada djela, taj čist osta. 8 "Ja ne djelam ništa", misli Jogin što istinu znade; "Vid, sluh, dodir, miris, ukus, san, hodanje, il' disanje; 9 Govor, hvatanje, čišćenje, očnih kapki otvaranje, zatvaranje - stvar su čula i predmeta", tako smatra. 10 Ko sva djela Brahmi pušta, i ko djela neprivržen: tog ne dira zlo, k'o voda što lotosov list ne kvasi. 11 Tijelom, umom, ili sviješću, il' čulima samo - jogin djela vrši, van privrge, rad' čišćenja duha svoga. 12 Odrekav se ploda djela, jogin miru trajnom stiže. Al' kog' žudnja za plod djela vezuje, taj sužnjem osta. 13 Mišlju djela sva odbaciv, duša mirno vlada sobom u tvrđavi s devet dveri: ne djela, na rad ne goni. 14 Duh ne stvara ovom svijetu ni djelatnost, niti djela, nit' vezuje za plod djelo: stvar prirode ljudske to je. 15 Sveprisutni Duh ne prima ni grijeh, ni vrlinu ičiju, no neznanje mudrost skriva, te su bića u zabludi. 16 Al' u čijem srcu znanje kraj učini tom neznanju, u njih znanje kao sunce obasjava to Najviše. 17 Duh, svijest na To usmjerivši, i težeći Tome samo: gredu stanju bez povratka, jer im znanje grijehe opra. 18 U brahmanu mudrom, skromnom, kao god u slonu, kravi, u psu, il' u čandalinu - mudrac jedno isto vidi. 19 Rođenja se već sad spase istovjetnost koji vidi. Čist je Brahma, u svih isti: zato on u Njemu stoji. 20 U dobru se ne radosti, u nevolji ne žalosti, čvrsta uma, van zablude, Brahmu zna: u Brahmi stoji. 21 Neprivržen spoljnom svijetu, on u sebi sreću nađe; spregavši se s jogom Brahme, neprolaznu sreću stiče. 22 Radosti što čula daju jesu samo izvor bola: nastadoše, i prestaće; zato mudrac njih ne traži. 23 Ko je kadar odoljeti, još ovdje, dok tijelo nosi, bujici od želja, srdžbe: taj je jogin, taj je srećan. 24 Ko u sebi radost, sreću, i u sebi svijetlost nađe: taj jogin se s Brahmom spaja i brahmanirvani stiže. 25 Mudraci od grijeha čisti, izvan sumnji, duh obuzdav, dobru svakog bića radi: ti brahmanirvanu stiču. 26 Slobodni od želja, srdžbe, um obuzdav, Duha znalci: ti asketi, o Ardžuno, pred brahmanirvanom stoje. 27 Mudrac, svijet odbaciv spoljni, međ' obrve vid svoj uprev, držeći u ravnoteži i disanje kroz nos svoje; 28 Čula, razum, svijest obuzdav, sav stremeć' oslobođenju, iznad želja, straha, gnjeva, takav vazda: slobodan je. 29 Ciljem žrtvi i askeze, gospodarem svih svijetova, prijateljem bića - takvim ko Me zna, taj miru stiže.


6

1 Gospod reče: ne mareći za plod djela, ko čin dužni vrši, taj je Samnjasin i jogin, a ne ko s' odriče vatre, čina. 2 To što odricanjem zovu, znaj da jeste joga djela; jer ne posta jogin niko ko se svrhe ne odreče. 3 Mudracu što jogi teži sredstvo za to djelo biva; a kad jednom jogu stekne, mirovanje sredstvo tad' je. 4 Kad ni za predmete čula, ni za djela vezan osta, kad s' odrekne svrhe svake, tada reci: jogu steče. 5 Nek' duh Duhom čovjek diže, neka duh svoj ne obara! Jer Duh duhu prijatelj je, i Duh duhu neprijatelj. 6 Ko pokori duh svoj Duhom, tom' prijatelj Duh će biti; al' ko duha vladar nije, tome Duh je neprijatelj. 7 Ko duh suzda, spokoj stekne, tog Duh višnji sabran osta, bilo hladno-toplo, radost-patnja, počast il' nemilost. 8 Bogat znanja i iskustva, ravnodušan, vladar čula; grumen zemlje, kamen, zlato kom' su isto: taj je jogin. 9 Drug, saveznik, neprijatelj, neutralac, dušman, svojta; grešnici i sveci - kom' su svi jednaki: uzvišen je. 10 Neka jogin sebe stalno pokorava, u samoći: obuzdane misli, duha, izvan težnji, bez svojine. 11 Nek' na kakvom čistom mjestu ni visokom, niti niskom, čvrsto sjedi, pokrivši ga suknom, kožom, travom svetom! 12 Tu sjedeći, nek' se jogi preda rad' čišćenja duha, obuzdavši mis'o, čula, usmjerivši um ka jednom! 13 Držeć' tijelo, vrat i glavu uspravne i nepomične, u vrh nosa pogled uprev, očima ne bludeć' nikud; 14 Spokojan, van straha svakog, obuzdana uma, čedan, neka sjedi - jogom, mišlju sav potpuno predan Meni! 15 I kroteći duh svoj vazda, jogin uma obuzdana miru krajnjem u nirvani, što u Meni leži, stiže. 16 Nije joga onog što je sužanj jela ili posta; niti onog koji, Kralju, vijek prospava ili probdije! 17 U okrepi i u hrani, u djelanju, snu i bdjenju - umjeren u svemu ko je: tog je joga što bol gasi. 18 Kada misli obuzdanoj, slobodnoj od svake žudi, uporište duh je samo, tada reci: jogu steče. 19 K'o god što u zavjetrini plamen svijeće ne treperi, tako Jogin miran osta, jogi duha kad se preda. 20 To kada se mis'o smiri, obuzdana vježbom joge; kad duh ljudski Duh posmatra, i u Njemu radost nađe; 21 Kad najvišu i nadčulnu sreću umom čistim pojmi; i kad, u njoj stojeć' čvrsto, od istine ne otpada; 22 Tekovina koju čovjek za najveće dobro smatra, u kome ga ne potrese zlo najgore, o Ardžuno: 23 To imenom joge zovi, razdvojenje to od bola. I nju vrši riješenošću, neustrašivošću srca! 24 Bez razlike sve odbaciv želje, kćeri interesa; obuzdavši umom sasvim skupinu svih čula redom; 25 Nek' spokojstvu postepeno grede, riješenošću uma; i usmjeriv mis'o k Duhu, nek' se drugih misli pusti! 26 Za čim god um kolebljivi, laki ushtje da poleti, ukloni ga od te stvari i za Duh ga samo veži! 27 Jer najviša sreća stiže joginu što um svoj smiri, strast ugasi, čist ostade, i sa Brahmom jedno posta. 28 I kroteći duh svoj vazda, slobodan od grijeha sviju, lako vječnoj sreći stiže, lako dodiru sa Brahmom. 29 Onaj ko duh jogom kroti, ko u svemu isto vidi: taj će sebe u svih bića, sva bića u sebi naći. 30 Ko u svemu Mene vidi, i ko sve u Meni vidi, za tog Ja izgubljen nisam nit' je za Me on izgubljen. 31 Držeći se tog jedinstva ko Me u svih bića štuje, ma kog stanja bivstva bio, taj jogin u Meni leži. 32 Ko, po sebi sudeć', vidi jedno isto u svih bića, bila radost ili patnja, savršeni jogin taj je. 33 Ardžuna reče: ta joga o kojoj veliš ravnodušnost da je, ne znam temelj čvrsti za nju gdje je; jer nestalan um je ljudski. 34 Jest, nestalan um je, Kršno; jak silovit, nesalomljiv. Čini mi se, prije bi vihor no um ljudski obuzdao! 35 Gospod reče: nema zbora, nestalan je, neukrotiv. Al' se može obuzdati - vježbom stalnom, odvratnošću prema čulnom. 36 Jest, jogu je teško steći onom ko duh ne ukroti. Ko duh suzda, taj je steče - naporom i putem pravim. 37 Ardžuna reče: Kojoj meti onaj stiže što vrh joge ne doseže; vjere pun, al' slabe volje, uma što od joge luta? 38 Otpavši od oba svijeta, skrenuvši sa puta k Brahmi, k'o provaljen oblak zar će propadnuti, bez oslonca? 39 To, tu sumnju, molim Ti se, razbij mi do kraja, Kršno; jer sem Tebe ko bi drugi tu mi sumnju razvejao! 40 Gospod reče: ni ovdje, ni poslije smrti propasti za njega nema. Jer niko ko dobro čini zlu ne može stići, druže. 41 Svijet pravednih zadobivši, tu će mnoga ljeta biti, da se zatim snova rodi u čestitoj, slavnoj kući. Il' će svijeta ugledati u jogina mudrih domu; jer rođenje to je teže na tom svijetu zadobiti. 43 Tu će iz svog prvog tijela isto stanje uma steći, da napore dalje njime ka svom savršenstvu čini. 44 Jer ranija vježba će ga naprijed vući, ma ne htio: želja već za znanjem joge iznad slova Veda diže. 45 I s revnošću napor čineć', čist od grijeha, usavršen rođenjima mnogim - jogin meti krajnjoj najzad stiže. 46 Jogin nad asketom stoji, iznad znanja tražioca, više žrtvi prinosnika: zato jogin budi, Kralju! 47 Al' od svih jogina onog ko, pun vjere, Mene štuje, iz dna srca Meni teži - najboljim joginom smatram.


7

1 Gospod reče: a sad počuj kako ćeš Me, pribjegavši Meni mišlju za Me vezan, jogi predan, sasvim i bez sumnje znati! 2 Reći ću ti bez ostatka sve iskustvo i svu mudrost; njih stekavši, ništa više na tom svijetu nemaš znati. 3 U hiljadu jedva jedan da svom savršenstvu stremi; a međ' savršenim jedva jedan da Me zna istinski. 4 Zemlja, voda, vatra, vazduh, etar, razum, svijest, samosvijest: na dijelova ovih osam priroda se Moja dijeli. 5 To je niža. A sad višu prirodu u Meni saznaj! Duša to je životvorna što svijet ovaj održava. 6 U njoj nađu, Snažnoruki, sva bića rođenje svoje. Ja sam vrelo cijelog svijeta, i njegova propast Ja sam. 7 Iznad Mene ničeg nema: o Mene se sav svijet niže, kao đerdan od bisera o nit svoju, vragu strašni. 8 Ja sam ukus vode, Kralju, svijetlost sunca i mjeseca, glas om Veda, zvuk u etru, i muškost u muškarca. 9 Ja sam blagi miris zemlje, i sjaj vatre, o Ardžuno; u svih bića život Ja sam i oskudnost u asketa. 10 O, takvim Me saznaj, Kralju: vječno sjeme svih sam bića, misaonost misaonih, veličina sveg velikog! 11 Ja sam snaga sviju snažnih, slobodna od žudnje, strasti; u svih bića žudnja Ja sam, žudnja, ali dozvoljena. 12 I znaj, stanja od tri niti: od Vrline, Srasti, Tame, od Mene su: nisam u njih, već ona u Meni jesu. 13 Ta tri stanja od tri niti u zabludu sav svijet vode, te ne zna da iznad njih sam, nepromjenljiv da sam, ne zna. 14 Ta opsjena moći Moje što je niti sobom čine neprebrodiva je. Al' ko Meni priđe, prebrodi je. 15 Niski, bludni zala tvorci, tom opsjenom zaluđeni, demonskoga stanja bivstva, takvi Meni ne prilaze. 16 Čet'ri vrste vrlih ljudi mene štuju, o Ardžuno: napaćeni, žedni znanja, gladni blaga, i mudraci. 17 Najbolji je od njih mudrac. Jogi stalno vjeran, samo jedno štujuć', Meni drag je, i Ja njemu drag sam silno. 18 Svi su oni plemeniti, al' je mudrac dio Mene; jer on, jogi predan, Mene za najvišu metu uze. 19 Na kraju rođenja mnogih Meni sebe daje, znajuć': "Kršna sve je." O, takva je uzvišena duša rijetka! 20 A kom' žudnja mudrost uze, božanstvima drugim služi, i obrede drži razne, jer prirode rob je svoje. 21 No koji god oblik boga htio vjernik da poštuje, Ja sam onaj što u njemu vjeru čvrstu održava. 22 I pun takve vjere, za se milost toga boga traži, da mu želje ispunjava, jer Ja mu ih tako dajem. 23 Prolazni su plodi njini, jer je pamet njina kratka: bogomoljci bogovima, Meni odan - Meni grede. 24 "Ispolji se Neispoljen," tako neuk Mene smatra; jer bit višu ne zna Moju, nemjenjljivu i najvišu. 25 Pod opsjene velom Moje, Ja se svakom ne otkrivam; zavarani svijet Me ne zna nerođenim, nemjenjljivim. 26 Ja znam bića što bijahu, ona koja sada jesu, i koja će doći, Kralju; ali Mene ne zna niko. 27 Sva su bića od rođenja u zabludi, o Ardžuno; jer ih dvojstva u nju vode, plodi želje i prezira. 28 Ali ljudi vrlih djela, iznad varke od dvojstava, od grijehova čisti sviju: ti Me štuju čvrsta srca. 29 Ko god Meni predan stremi starost i smrt da pobijedi, taj će cijelog Brahmu znati, osnov Duha, sve o Duhu. 30 Jogin što Me sudnjeg časa poznaje k'o osnov sviju bića, žrtvi, božanstava: uistinu taj Me sazna!


8

1 Ardžuna reče: šta je Brahma, šta je djelo, šta je osnov duha, Kršno? Šta je osnov svakog bića, i šta osnov božanstava? 2 Šta je osnov žrtve, kako u telima našim biva? Sudnjeg časa kako mogu obuzdani da Te znaju? 3 Gospod reče: neuništivo i Višnje jeste Brahma. Osnov duha - priroda je urođena. Delo - uzrok stanja bića. 4 Osnov bića priroda je smrtna. Ličnost Višnja jeste osnov božanstava. Osnov žrtve Ja sam u tijelima. 5 Ko u sudnjem času na Me misli, tijelo kad napušta, taj Mom' stanju bivstva stiže, dvoumice tome nema. 6 Na koje god stanje bivstva misli, tijelo kad napušta, tom stanju i stiže, Kralju, jer se mišlju sa njim srodi. 7 Zato vazda na Me misli, i bori se! Usmjeriš li um, svijest na Me, Meni samo ti ćeš stići, sumnje nije. 8 Ko se jogi misli preda, ne bludeći mišlju drugdje, na božansku i najvišu ličnost misleć': njoj odlazi. 9 Ko misli na svevidećeg, iskonskog, od atoma manjeg, tvorca kosmosa, upravljača, neshvatljivog oblikom, što k'o sunce blista iznad tmine te; 10 Ko na nj misli kada tijelo napušta, čvrstim umom, joge snagom, odano, međ' obrve dah životni uprevši: taj Ličnosti Višnjoj božjoj odlazi. 11 Reći ću ti mjesto ono ukratko koje znalci Veda zovu vječitim; kom' asketi, strast odbaciv, stigoše, i rad' kojeg u čednosti življahu. 12 Sve tjelesne dveri zaprev, zatvorivši um u srce, a životni dah u glavu, vježbom joge usredsređen; 13 Jedan slog - Om, Brahmu - zboreć', na Me misleć' na polasku, kad napušta tijelo svoje, taj najvišoj meti stiže. 14 Vazda suzdanu joginu, koji stalno misli na Me, i ninašta drugo, Kralju, Ja sam lako pristupačan. 15 Meni stigav, Taj duh silni, savršenstvo stekav krajnje, ne vraća se na svijet više, mjesto patnji, prolaznosti. 16 Od Brahmina carstva niže svi svijetovi podložni su ponovnom rođenju, Kralju: al' ko Meni stigne, nije. 17 Ko zna da dan jedan Brahme svijeta tisuć' vijeka traje, i noć Brahme tisuć' vijeka, taj zna bitnost dana, noći. 18 Kad Dan svane, sva će bića ispoljenje naći svoje; kad Noć padne, snova tonu u mrak neispoljenosti. 19 I ta tušta i tma bića po nuždi se stalno rađa: raspada se kad Noć padne, da se Zorom snova rodi. 20 Al' nad tim neispoljenim drugo stanje bivstva jeste: dok sva bića propadaju, to Neispoljeno traje. 21 Nepropadljivim ga zovu i najvišom metom, Kralju. Ko mu stigne, ne rađa se: to je Moja kuća višnja. 22 Tu najvišu Ličnost, koja sva bića u Sebi drži i prožima sav svijet Sobom, odanošću steći možeš. 23 A sad počuj o vremenu kada jogin svijet napušta, da ne dođe njemu više; i kad, da se njemu vrati. 24 Vatra, svijetlost, dan, mjeseca pola svijetla, po' sjeverna puta sunca: ko tad' pođe, a zna Brahmu, Brahmi stiže. 25 Dim, noć, mrkla po' mjeseca, i po puta južnog sunca: jogin koji tada pođe, gre' mjesecu, pa se vraća. 26 Svjetlost, tama - dva su puta, vječne staze ovog svijeta; prva vodi u nepovrat, druga natrag, svijetu, vodi. 27 Jogin koji zna te pute, u zabludi nigda nije. Zato vazda postojano stoj u jogi, o Ardžuno! 28 Jogin koji ovo zna, on ostavlja nagradu od milosrđa, žrtava, isposništva, i od Veda učenja, te iskonskom, višnjem mjestu odlazi.


9

1 Gospod reče: nezlobivom, tajnu ću ti sad najveću reći, Kralju: iskustvo i mudrost, kojim slobodu od zala steče. 2 Krunu znanja i svih tajni, očišćenja sredstvo višnje; neprolazno, zakonito, pristupačno, ostvarljivo. 3 Ljudi koji ne vjeruju tom učenju istinitom, ne stekav Me, vraćaju se na put smrti i seoba. 4 Ja prožimam sav svijet sobom u vidu Neispoljenog; sva bića u Meni leže, ali Ja u njima nisam. 5 Ne! Nisu u Meni bića: shvati metod moj božanski! Duh Moj, uzrok i stub bića, u bićima nije, Kralju. 6 K'o što vihor lakokrili obuhvaćen etrom biva, tako uzmi i sva bića da u Meni log nalaze. 7 Sva će bića krajem vijeka u prirodu ući Moju; na početku novog Vijeka sva ću snova proizvesti. 8 Prirodi pribjegav tvarnoj, stalno snova proizvađam tu nemoćnu masu bića, sa prirode Moje moći. 9 No djelanje to Me za se ne vezuje, o Ardžuno; jer ostajem ravnodušan, neprivržen Svome djelu. 10 Pod nadzorom Mojim tvarna priroda sva bića rađa, pokretna i nepokretna, i tako se svijet okreće. 11 Zabludjeli preziru Me, ljudski lik kad uzmem na Se, jer neznaju bit Mi višu: da sam vladar bića sviju. 12 Takvi stoje u prirodi zlih duhova i demona, u zabludu što im vodi težnje, djela, razum, znanje. 13 Al' ko stoji u božanskoj prirodi, taj divni zna Me da sam vječno vrelo bića, te Me štuje čvrsta uma. 14 Slaveći Me vazda, takvi podvižu se s riješenošću. Obuzdani stalno, Meni služe odanošću srca. 15 Drugi znanja žrtvu Meni daju, dok Me štuju kao jednog, mnogog, višestrukog, na sve strane okrenutog. 16 Ja sam žrtva višnjim, mrtvim, obred, travka ljekovita, molitva i maslo sveto, vatra, žrtva izlivanja. 17 Ja sam otac ovog svijeta, mati, tvorac, pradjed njegov; predmet znanja, očistitelj, glas Om, Sama, Rk i Jadžus. 18 Cilj sam, držač, moćnik, svjedok, konak, azil i prijatelj; izvor, porast i utoka, riznica i sjeme viječno. 19 Ja toplotu dajem, i Ja kišu šaljem il' ne puštam; Ja sam i smrt i besmrtnost, bit i nebit Ja sam, Kralju. 20 Znalci triju Veda piju some sok, pa od grijeha čisti traže k nebu put, žrtvujuć' Mi: carstvo stiču Indrino, da božanske naslade tu kusaju. 21 Kad se neba širokoga nasite, platu prime, gredu svijetu smrtnome. Tako oni što tri Vede slušaju, za nasladom žudeć', stiču prolazno! 22 Ko na Mene misli samo i služi Mi predan trajno, tome nova dobra dajem, i što steče, Ja mu čuvam. 23 Čak i oni što bozima drugim služe, puni vjere, Meni samo žrtve daju - van propisa, ali daju. 24 Ja sam gospod svake žrtve i primalac. Al' prirodu ne poznaju pravu Moju, te padaju na svijet snova. 25 Bogomoljac gre bozima, sluga mrtvih gre senima, žrec duhova - duhovima: Meni vjeran - Meni hodi. 26 Ko Mi s odanošću pruži list, cvijet, plod il' malo vode, Ja uživam u toj žrtvi, jer je ljubav srca dade. 27 Što god djelaš, što god jedeš, il' žrtvuješ i daruješ, isposništvo svako svoje - kao žrtvu Meni čini! 28 Tim ćeš lance djela stresti i plodova, zlih il' dobrih; predan jogi odricanja, slobodu i Mene steče. 29 Ja sam isti spram svih bića: nit' kog' mrzim, niti volim. Ali Meni vjerni leže u Meni, i Ja u njima. 30 I najveći grešnik ako Mene štuje, predan Meni, pravednikom takvog zovi, jer odluku pravu nađe. 31 Pravednikom taj će brzo postati, mir viječni steći. Jer, upamti, ko god Mene srcem štuje, ne propada. 32 Ko pritekne Meni, Kralju, neka je i niska roda, žena, vajšja ili šudra, najvišoj će meti stići. 33 A tim pre brahmani vrli, odani mudraci carski! Na prolazni svijet taj plača kad već stiže, Meni teci! 34 U Me mis'o upri, štuj Me, Meni žrtvuj, vjeran Meni; i stremeći k Meni vazda, Meni ćeš i stići, Kralju.


10

1 Gospod reče: i još jednom, Snažnoruki, riječ najvišu počuj Moju. Dajem ti je dobru željan, jer vidim da rad si znati. 2 Ni bogovi, ni mudraci ne znaju porijeklo Moje. Jer sam vrelo Ja jedino i bogova, i mudraca. 3 Ko zna da sam bez početka, nerođen, gospodar svijeta: slobodan je među smrtnim od zablude, od zla svakog. 4 Prosvijećenost, mudrost, nezabludivost, istrpljivost, obuzdanost, istina; spokoj, radost-patnja, biće-nebiće, neustrašivost, il' strava mjesto nje; 5 Nenasilje, ravnodušnost, dobar glas, darežljivost, dovoljnost, il' rđav glas, isposništvo - razna bića su, a izvor je svima njima u Meni. 6 Ja mudraca drevnih sedam i Manava čet'ri rodih Meni slične iz Mog uma: od njih nasta čovječanstvo. 7 Ko zna domet moći Moje, ko istinski zna Moj metod, taj u jogi stoji čvrsto, dvoumice tome nije. 8 Ja sam izvor svake stvari, sve od Mene proističe. To znajući, prosvijećeni Mene štuju puna srca. 9 Mišlju sa Mnom, svim životom, prosvjećujuć' jedni druge, i o Meni zboreć' stalno: oni sreću, radost nađu. 10 Njima, što Me srcem štuju, predavši se jogi trajno, Ja im jogu uma dajem, kojom Meni stići mogu. 11 Sa milosti prema njima, u svom pravom stojeć' bivstvu, Ja razgonim mrak neznanja u njih - lučom znanja žarkom. 12 Ardžuna reče: Višnji Brahma, dom najviši, očistilac krajnji Ti si; nerođeni Bog bogova, i Ličnost božanska vječna. 13 Svi Te sveci takvim znaju, i Narada, prorok božiji, Asita, Devala, Vjasa; Ti sam mi se takvim otkri. 14 Za istinu držim sve to što mi reče, o Gospode! Jer nit' bozi, nit' demoni znaju ispoljenje Tvoje. 15 Ti sam Sebe znaš kroz Sebe, o, Ličnosti višnja, Bože sviju ljudi i bogova, vrelo bića, Tvorče svijeta! 16 O, reci mi sva božanska ispoljenja duha Tvoga, kojima svijetove ove prožimaš, u njima traješ! 17 Kako da Te znam, Svemoćni, za Te mišlju vezan stalno? U kojim sve vidovima da zamišljam Tebe, Bože? 18 Potanko mi snova reci domet, metod moći Tvoje! Jer nektara riječi Tvojih, ne mogu se nasititi. 19 Gospod reče: počuj rećiću ti višnja ispoljenja duha Moga, ali glavna samo. Jer Mom prostiranju kraja nije. 20 Ja sam duh što u srcima sviju živih bića biva; početak sam i sredina, i kraj bića sviju Ja sam. 21 Ja sam Višnu sred Aditja, sred svjetlila - sunce jarko, Mariči međ' Marutima, i mjesec sam međ' zvijezdama. 22 Ja sam Indra međ' bozima, Sama-veda - međ' Vedama; međ' čulima razum Ja sam, i mis'o u živih bića. 23 Međ' Rudrama Ja sam Šiva, Kubera - sred Jakša-Rakša; međ' Vasima Oganj Ja sam, i Meru međ' planinama. 24 Međ' žrecima Ja sam prvi, Brhaspati po imenu; međ' vođima vojske - Skanda, i Okean - međ' vodama. 25 Međ' svecima Ja sam Bhrgu, međ' riječima glas Om Ja sam, međ' žrtvama svima - Džapa, sred gromada - Himalaji. 26 Međ' drvećem - smokva sveta, narada međ' prorocima, Čitraratha heruvima, kapila sam sred genija. 27 Indrin slon sam sred slonova, Indrin bjelac međ' konjima, iz nektara što se rodi, i vladalac međ' ljudima. 28 Ja sam Eros životvorni, krava želja - međ' kravama, međ' oružjem - strijela groma, i car zmijski međ' zmijama. 29 Ananta sam usred Naga, Varuna - svem življu voda; Arjaman sam međ' precima, i Jama svih koji krote. 30 Prehlada sam međ' dusima, vrijeme - onih koji broje; lav, car zvijeri, međ' zvijerima, međ' pticama - Višnin or'o. 31 Sred ratnika Ja sam Rama, vjetar - među svim što čisti; međ' rijekama svima Gang sam, i ajkula - međ' ribama. 32 U stvaranju - početak sam, kraj, sredina; međ' znanjima - znanje o osnovu duha, i govor sam govornika. 33 U azbuci slovo A sam, Dvandva - međ' složenicama. Besmrtno sam Vrijeme, Tvorac što na čet'ri strane gleda. 34 Smrt sam što sve grabi. Vrelo novih bića. Sred boginja: Slava, Uspjeh, Riječ, Sjećanje, Mudrost, Strpljenje, Istrajnost. 35 Međ' ritmima - Gajatri sam, međ' himnama - Brhat-sama. Margaširša mjesec Ja sam, i proljeće u godini. 36 Ja sam kocka svih kockara, veličina sveg velikog; hrabrost Ja sam sviju hrabrih, odvažnost sam, i pobjeda. 37 Ja sam Kršna sred Vršnina, Ardžuna sam sred Pandava; Vjasa sam sred pustinjaka, bard Ušana - sred pjesnika. 38 Prut sam onih koji krote, vičnost sam političara; međ' tajnama ćutanje sam, i mudrost sam svih mudraca. 39 Što god sjeme bića bilo, to sam Ja. Jer nema bića, pokretna il' nepokretna, što bez Mene biti može. 40 Ispoljenjima božanskim Mojim kraja nema, Kralju. Što ti rekoh, primjer samo jeste dokle moć Mi seže. 41 Čega god je na tom svijetu moćnog, slavnog i velikog, znaj da vrelo vazda ima u djeliću Moje moći. 42 Ali čemu, o Ardžuno, da znaš sve to! Riječju jednom: Sav svijet ovaj održavam tek djelićem jednim Sebe.


11

1 Ardžuna reče: Sa milosti prema meni, ti mi tajnu krajnju reče, o osnovu duha. Od nje zablude u Meni nesta. 2 Čuh potanko o izvoru i utoci bića, Kršno; veličinu neprolaznu saznah Tvoju, Krupnooki! 3 Kakvim Sebe sad opisa, takav jesi, Višnji Bože. Al' Tvoj oblik kao Boga vidio bih Lice Višnje! 4 Ako misliš, o Gospode, da sam kadar to vidjeti, ti mi otkrij, o Svemoćni, neprolazni duh svoj sada! 5 Gospod reče: Vidove sad gledaj Moje, na stotine i hiljade: Božanstvene, raznovrsne, raznobojne, raznolike! 6 Gledaj Rudre, dva Ašvina, i Aditje, i Marute, i Vasave: tol'ko čuda nikad niko vid'o nije! 7 U Mom tijelu gledaj danas Vasionu skupa cijelu: sve pokretno, nepokretno, i što god ti srce želi! 8 No ti nisi kadar da Me svojim ljudskim okom vidiš: čudesno ti oko dajem, gledaj Moju moć božansku! 9 Sandžaja reče: Tako zboreć', Dhrtaraštro, Višna, gospod moći tajne, otkri tada pred Ardžunom lik božanski svoj najviši: 10 S bezbroj usta i očiju, s vidova čudesnih silom, s ukrasa božanskih tuštom, i oružja za boj spremna. 11 Sa vijencima, ruhom sjajnim, pun mirisa i balsama - sav od čuda satkan, divan, beskrajan, i svud okrenut. 12 Sunaca da tisuć' hoće u mah jedan zasijati, to bi jedva nalik bilo na sjaj ovog Uzvišenog! 13 Tu Ardžuna vidje sada Kozmos cijeli mnogostruki u jednome združen tjelu, tjelu Boga nad bozima. 14 I čudo ga cijelog uze, od stra' mu se kosa diže, on pred Bogom glavu povi, ruke sklopi, pa Mu reče: 15 Ardžuna reče: U Tvom tijelu sva božanstva vidim sad, i sve vrste živih bića - četama; Brahmu na svom prijestolu od lotosa, i sve svece, i sve zmije nebeske. 16 Vidim Tebe, obličja Ti beskrajna, svuda ruke, usta, oči, trbusi. Al' početak, kraj, sredinu u Tebe ja ne vidim, sveta Liče sveopšti! 17 Tebe gledam s krunom, žezlom, diskom, gdje na sve strane liješ mlaze svjetlosti; bljesak silan sunca, vatre odasvud, neizmjerni, oči mi zasljepljuje. 18 Ti si, držim, znanja predmet najviši, vasione utočište posljednje, vječni čuvar neprolaznog zakona, neuništivi si, Ličnost iskonska. 19 Kraja nemaš, početka ni sredine, bezgranične snage, ruku bezbrojnih; sunce, mjesec kao oči služe Ti, a žar usta Tvojih prži kozmos sav. 20 Prostor što od zemlje seže do neba, sve nebeske kraje Sobom prožimaš. Pred čudesnim, strašnim Tvojim oblikom sva tri svijeta od stra' drhte, Svemoćni! 21 Gle, bogova čete u Te ulaze! Prestravljeni, neki čast Ti odaju, proroci i sveci kliču: slava Ti! I himne Ti silne poju počasne. 22 Rudre, Sadhje, Aditje, i Vasavi, Višve, seni, Maruti, Ašvina dva, Siddhe, Jakše, Asure i Gandharvi - svi upiru oči u Te, zgranuti. 23 Ugledavši obličje Ti ogromno, s bezbroj ruku, nogu, usta, očiju, i trbuha, s bezbroj zubi strahotnih, svi svjetovi, i ja s njima, drhćemo. 24 Kad vidim gdje k nebu sežeš, goreći u hiljadu boja, žarkih očiju, razjapljenih usta, strepim u srcu, postojanost i mir gubim, o Višno! 25 Kad Ti vidim usta, zube užasne, k'o Vremena oganj što svijet guta sav, ja smis'o za pravac gubim, duha mir: smiluj mi se, Utočište svjetova! 26 U usta Ti strmoglavce srljaju svi sinovi Dhrtaraštre, gomile kraljeva, i Bhišma, Drona, Karna, i s njima čete naših prvih boraca. 27 Svi u usta tisuću Ti srljaju, među žrvnje zubi tih stravonosnih; eno nekih od njih među zuba dva kako vise, glava u prah smrskanih! 28 Kao god što rijeka struje bezbrojne moru jednom hrle nezadrživo, tako ovi prvi među ljudima u usta Ti zažarena srljaju. 29 K'o što leptir sumanuto jagmi se za plamenom, da u njemu nađe smrt, tako ljudi strmoglavce hitaju kraju svome, u ustima užasnim. 30 Ti plamenim jezicima zahvataš sve te mase ljudi, pa ih proždireš. Svjetlost Tvoja, Višno, svuda prodire, usijani zraci sav svijet spržiše! 31 Reci ko si pod tim likom strahotnim! Smiluj mi se, Tebi slava, Svemoćni! Rad sam znati ko si, Biće iskonsko, jer ne shvatam ovu Tvoju djelatnost. 32 Gospod reče: Ja sam Vrijeme koje ništi svijetove, ispoljih se da progutam ljudski rod. Bez tvog mača nestaće tih ratnika što tu stoje u dvije vojske svrstani! 33 Zato ustaj, teci slavu! Dušmane pokori, u carstvu silnu uživaj! Ja sam taj što sve njih pobi odavno, a ti povod samo budi, Ardžuno! 34 Sijeci Dronu, Bhišmu, Karnu, Ardžuno, Džajadrathu, druge silne ratnike! Moja ruka ubi ih: ne oklijevaj, bori se, i protivnike svladaćeš! 35 Sandžaja reče: Kad Ardžuna ču te riječi Kršnine, on, drhteći od stra', šaka sklopljenih, glavu povi, da Mu počast odadne, pa drhtavim glasom Kršni prozbori: 36 Ardžuna reče: S pravom, Kršno, vaseljena nalazi uživanje, sreću - Tebe slaveći. Zli se dusi na sve strane razbjegnu, a blaženih čete čast Ti odaju. 37 I kako da ne slave Te, Svemoćni! Od Brahme si veći, Prvi Uzroče; neuništiv, Bog bogova, beskrajan, dom svijetova; nebit, bit, i što nad tim je. 38 Međ' bozima prvi, Ličnost iskonska, utočište krajnje vasione si; znalac, predmet znanja, meta najviša, svijet prožimaš Sobom, Hiljadoliki! 39 Ti si Vjetar, Oganj, Smrt, i Vode bog; Mjesec Ti si, Pradžapati praotac. Tebi slava, bezbroj puta ponavljam: vječna slava samo Tvome imenu! 40 Slava Tebi na sve strane četiri! Sve što jeste na sve strane, to si Ti. Neizmjerne moći, snage beskrajne, sve svom savršenstvu vodiš: Ti si sve! 41 Gledajući samo druga u Tebi, drsko zvah Te: Kršno, druže, Jadavo! Iz nemara, il' možda od milošte, jer ne bijah svjestan Tvoje svemoći. 42 Od zabave, ne štovah Te dovoljno, za objedom, il' u igri, il' pred san, pred drugima bilo, ili nasamo: Neizmjerni, za sve to oprosti mi! 43 Ti si otac bića svih postojećih, učitelj si njihov, pošte dostojni. U tri svijeta nema Tebi ravnoga, a nekmoli višeg, Silo bezmjerna! 44 Zato glavu svijam, padam ničice: Milostivi, milost Tvoju daruj Mi; blag mi budi kao otac sinu svom, k'o drug drugu, kao dragan dragani! 45 Kada vidjeh što ne vidje niko prije, i radost mi, i strah srce uzima: pokaži mi lik Svoj stari, Gospode, smiluj mi se, Utočište svjetova! 46 Želim da Te vidim kao obično: s krunom, žezlom, i diskom u rukama. Uzmi na Se lik sa ruke četiri, tisućruka, sveoblična Ličnosti! 47 Gospod reče: Sa milosti prema tebi, Ardžuno, lik Moj višnji moći Svojom otkrih ti. Zračni, opšti, bezgranični, iskonski, koji niko drugi do sad ne vidje. 48 Ni učenjem Veda, niti žrtvama, isposništvom, milosrđem, obredom - niko na tom svijetu Mene ne vidje u tom liku, osim tebe, Ardžuno. 49 Strah odbaci, mir povrati duševni, stravonosni lik Moj ovaj vidjevši! Slobodan od straha, srca radosna, gledaj opet lik Moj drugi, obični! 50 Sandžaja reče: to rekavši Uzvišeni Ardžuni, pokaza Se u Svom vidu običnom; prijateljski lik uzevši ponovo, prestrašenom Kralju duh On povrati. 51 Ardžuna reče: Gledajući opet Kršno, lik Tvoj ljudski, prijateljski, nad čulima vlast povratih i ponovo sebi dođoh. 52 Gospod reče: Lik Moj ovaj što sad vidje, teško da ko vidjet' može; čak i bozi vječno žude u tom liku da Me vide. 53 Vedama, ni isposništvom, milosrđem, ni žrtvama - nije Mene sagledati u tom liku što ti vidje. 54 Al' potpunom odanošću mogu ljudi uistinu da Me u tom vidu vide, saznaju, u Mene uđu. 55 Ko god biće svako ljubi, i ko djela neprivržen, Mene radi, predan Meni, Mene štujuć' - Meni hodi.


12

1 Ardžuna reče: Koji jogu bolje znaju: jogini što Tebi služe, il' oni što Nemjenljivo štuju i Neispoljeno? 2 Gospod reče: One što, um uprev u Me, jogi vjerni, Mene štuju, uzvišene vjere puni: najboljim u jogi smatram. 3 Al' ko štuje Neshvatljivo, Vječno i Neispoljeno, Sveprisutno, Nemišljivo, Isto, Stalno, Nepokretno; 4 Obuzdavši čula svoja, ravnodušan prema svemu, dobro želeć' svakom biću: i taj isto Meni stiže. 5 No mučniji put je onih Neispoljenom što streme; jer tjelesnim bićima je tome cilju teško stići. 6 Onaj ko sva djela Meni prepusti, pa, Meni predan, jogom čvrstom mis'o svoju Meni šalje, Mene štuje; 7 Čiji um u Meni leži: tom' ću smjesta Ja priteći, da ga spasem okeana umiranja i rađanja. 8 U Me samo um svoj upri, svijest nek' tvoja u Me uđe, i u Meni boravićeš poslije toga, sumnje nije. 9 Ali ako kadar nisi da mis'o za Mene vežeš, čini napor da Me stekneš vježbom joge, o Ardžuno. 10 Ako ni to kadar nisi, a ti djelom služi Meni; jer ko djela Mene radi, savršenstvo ipak stiče. 11 A nisi li ni tom vičan, ti pribjegni Mojoj jogi: odreci se ploda djela, vlast nad samim sobom stekav. 12 Od vježbe je znanje bolje, a od znanja razmišljanje; odricanje iznad tog je: ono miru pravo vodi. 13 Ko nikog ne mrzi, ko je strpljiv, blag i samilostan, slobodan od samoljublja, spram zla-dobra ravnodušan; 14 Ko je svagda zadovoljan, obuzdan, nepokolebljiv, umom, sviješću, za Me vezan, Meni odan: drag je Meni. 15 Onaj pred kim svijet ne preza, ko od svijeta straha nema, kom' su strani: radost, srdžba, strah, pometnja: drag je Meni. 16 Ko je čist i vičan djelu, a ne lakom na dobitak; neprivržen, nepometen, Meni odan: drag je Meni. 17 Zla i dobra ko s' odrekne, ko nit' žudi, niti, žali, nit' uživa, nit' prezire: takav vjernik drag je Meni. 18 Koji istim okom gleda na dušmana, prijatelja, na glas dobar k'o na rđav, na pokudu k'o na hvalu; 19 Na stud-žegu, radost-patnju; ćutljiv, svačim zadovoljan, bez doma, al' stalna uma: takav vjernik drag je Meni. 20 No oni što, vjere puni, riječ besmrtnu slijede Moju, Meni stremeć' - ti vjernici najvećma su dragi Meni.


13

0 Ardžuna reče: Šta su Polje, Znalac polja? Šta Priroda, a šta Ličnost? Šta su Znanje, Predmet znanja? To sam, Kršno, željan znati. 1 Gospod reče: Ovo tijelo, o Ardžuno, nazivaju Poljem; Onog ko zna tijelo - Znalcem polja upućeni u to zovu. 2 Znaj da Znalac polja Ja sam na poljima svima, Kralju! A znanje o Polju, Znalcu, za istinsko Znanje smatram. 3 Čuj ukratko šta je Polje i kakvo je; i vidove počuj Polja, i otkud su; ko je Znalac, šta sve može. 4 O tom zborahu mudraci u himnama raznovrsnim, izrekama razložnim i jasnim - o tom šta je Brahma. 5 Pet stihija, i samosvijest; svijest, i s njom Neispoljeno; deset čula; i um uz njih, najzad, pet predmeta čula; 6 Želja-mržnja, radost-patnja, poimanje, razum, volja: tako Polje opisuju, sa njegovim vidovima. 7 Nenasilje, i poniznost, iskrenost, postojanost, čestitost, i strpljivost, obuzdanost, učitelju odanost, i čistota (tjelesna i duhovna); 8 Prezir za predmete čula, sloboda od samoljublja, svijest o tome da zlo su: patnja, smrt, rođenje, bolest, starost. 9 Bestrasnost, i nevezanost za dom, ženu, djecu, slično. Postojana ravnodušnost spram željenog-neželjenog; 10 I predanost samo Meni jogom, riješenošću uma; povlačenje u samoću i klonjenje od gomile. 11 Postojanost u znanju o osnovu Duha; svijest o svrsi znanja istine: sve to jeste Znanjem što se naziva, a sve tome suprotno - neznanje je. 12 A sad počuj Predmet znanja (Znaš li to, besmrtnost steče): Brahma Višnji, bez početka, niti biće, nit' nebiće. 13 Ruke, noge, usta, glave, oči, uši - svuda ima: prebivajuć' u kozmosu, On sve sobom obuhvata. 14 Nema čula, al' izgleda k'o da svojstva čula ima. Neprivržen, sav svijet drži; izvan niti, al' ih prima. 15 Van bića je, i u njima; nepokretan, i pokretan; odveć malen da ga shvatiš, daleko je, i tu blizu. 16 Nedjeljiv je u bićima. Al' izgleda da se dijeli. On sva bića održava, uništava, snova stvara. 17 Jeste luča nad lučama što se iznad tmine diže; predmet, cilj, i samo Znanje, u srcima leži sviju. 18 Opisah ti, u dvije riječi, Polje, Znanje, Predmet znanja. Moj zavjetnik , kad to shvati, dostojan Mog bivstva biva. 19 Priroda je čovjekova, k'o i "ličnost", bez početka; vidovi su, i sve niti, znaj, prirode ljudske plodi. 20 Priroda je ljudska vrelo djela, sredstva, djelatnika; a "ličnost" je izvor moći da stičemo radost-patnju. 21 U prirodi stojeć' ljudskoj, "ličnost" njene niti stiče; privržena njima, rađa s' u utrobi zloj il' dobroj. 22 Duh u našem tijelu zovu: Nadzornik i Odobravač, Održatelj, Uživalac, Gospod moćni, Ličnost višnja. 23 Ko prirodu, njene niti, "ličnost" samu - takvim sazna: ma u kome stanju bio, neće više rođen biti. 24 Jedni Duh u sebi vide razmišljanjem, duhom svojim; drugi - jogom znanja; treći jogom djela Njega stiču. 25 Neki, koji to ne znaju, čuv od drugih, sljeduju mu; i predani tom što čuše, smrt će ipak prebroditi. 26 Svaki stvor što na svijet dođe, pokretan il' nepokretan, znaj, Ardžuno, da je nast'o spojem Znalca polja s Poljem. 27 Ko vidi da Gospod Višnji u svih bića isti biva, trajuć' i kad njih nestane: taj doista vidi, Kralju! 28 Jer ko vidi da Bog isti u svih bića obitava, samog sebe ne povrijedi, zato višnjoj meti stiže. 29 Ko u svakom djelu vidi da priroda djela samo, i da duh djelatnik nije, uistinu takav vidi. 30 Kad sva stanja bivstva vidi da u Jednom samo leže, i iz Jednog da izviru, tada s Brahmom jedno biva. 31 Iznad niti Duh je Višnji, nepropadljiv, bez početka: mada On u tijelu biva, niti djela, nit' se kalja. 32 K'o što etar sveprisutni ne prlja se, jer je tanan, tako i Duh ne kalja se dok u svačijem tijelu biva. 33 I k'o god što jedno sunce obasjava sav svijet ovaj, tako i Gospodar polja osvjetljuje Polje cijelo. 34 Ko mudrosti okom umije da Znalca od Polja dijeli, ko zna za oslobođenje od prirode: Višnjem stiže.


14

1 Gospod reče: Mudrost ću ti sad najvišu (međ' znanjima znanje prvo) reći: mudrac, svijet napustiv, njome savršenstvu stiže. 2 Njoj pribjegav i postavši Meni sličan, slobodan je: od rođenja - na početku, od propasti - krajem Vijeka. 3 Višnji Brahma jeste Meni materica: u nju sjeme bacam Svoje. Sviju bića to je vrelo, o Ardžuno. 4 Koji god da oblik začnu materice širom svijeta, Višnji Brahma utroba je, Ja - Otac što sjeme daje. 5 Vrlina i Strast i Tama, prirode tri niti, dušu besmrtnu k'o sužnja drže u svačijem tijelu, Kralju. 6 Vrlina, Međ' njima, čista, prosvjećuje, zdravlje daje. Al' vezuje dušu ipak - privrgom za sreću, znanje. 7 Strast je neka vrsta želje, porod žudnje i privrge; okiva u tijelu dušu - vezanošću za djelanje. 8 A Tama je kći neznanja; u zabludu dušu vodi, okiva je - nemarnošću, ljenošću i učmalošću. 9 Strast vezuje za djelanje, a Vrlina za blaženstvo; ali Tama, skrivši znanje, duh vezuje za nemarnost. 10 Il' Vrlina nadmašuje dve ostale niti, ili Strast nad njima maha hvata, il' Tama nad drugim dvjema. 11 Kad potekne svjetlost znanja kroz sve dveri našeg tijela, tada sumnje nemaj, Kralju, da Vrlina preovlada. 12 Kad se javi poduzetnost, gramzivost, duh poslovanja, pohlepa i nespokojstvo: tad prevagu Strast odnese. 13 Mračnjaštvo i neaktivnost, nebrižljivost i zabluda javljaju se, o Ardžuno, zacari l' se Tama samo. 14 Kad u času rastočenja tijela njim' Vrlina vlada, duša grede svjetovima čistih koji Višnje znaju. 15 Kad Strast vlada, rodiće se sred onih što rob su djela; a kad Tama - tad se rađa u utrobi zabludjeloj. 16 Plod pravoga djela jeste čist, u skladu sa Vrlinom. A plod Strasti jeste patnja, plod je Tame neznalaštvo. 17 Od Vrline znanje biva, gramzivost je porod Strasti, dok zabludu Tama rađa, nebrižljivost i neznanje. 18 Vrli ljudi uvis streme, Strasti sužnji srijedu drže; a mračnjaci, u najnižoj niti stojeć', na dno tonu. 19 Sagleda li vidovita da djelaju niti samo, zna li šta nad njima stoji, Mome bivstva stanju stiže. 20 Vine li se duša iznad te tri niti tijela, spas će od rođenja, patnje, smrti, starosti, i vječnost steći. 21 Ardžuna reče: Šta su obilježja onog što tri niti prevaziđe? Kakvoga je on držanja, i kako tri niti svlada? 22 Gospod reče: Onaj koji nit' prezire prosvijećenost, il' djelatnost, il' zabludu - kad se jave, nit' ih želi, kad nestanu; 23 Ko ostaje ravnodušan, nepometen, pred tri niti, čvrst, spokojan, svjestan toga da djelaju niti samo; 24 Kom' su isto: radost-patnja, slava-rug; gruda zemlje, grumen zlata, ili kam; čast, nemilost, prijatelj il' dušmanin; ko u dobru isti biva k'o u zlu; 25 Čiji um se ne koleba, ko samo u sebi stoji, odrekav se poduhvata: taj tri niti prevaziđe. 26 I ko Meni čvrsto služi, disciplinom odanosti, savladavši te tri niti: spreman je da Brahmom bude. 27 Jer osnova Brahme Ja sam, besmrtnoga, nemjenjivog; i zakona vječitoga, i blaženstva potpunoga.


15

1 Gospod reče: Viječnoj svetoj smokvi jesu korijen gore, grane dolje; lišće su joj Vede, kažu: ko nju zna, taj zna sve Vede. 2 Grane širi u vis k'o i naniže; nitima se one hrane; mladice predmeti su čula; njeni korijeni u svijet ovaj sežu: to su djela sva. 3 Svijet ne shvata njeno pravo obličje, ni početak, ni kraj, niti osnovu. Korijene ćeš čvrste ovog drveta bradvom jakom odricanja posjeći. 4 Tad potraži mjesto ono s kojeg se, ko mu stigne, na svijet ovaj ne vraća; zboreć': "Licu iskonskome pritičem, od kog' prvog tok kozmički poteče". 5 Slobodni od oholosti, zablude, zle privrge, želje, patnje-radosti, nezbunjivi, Duhu samo predani; takvi mjesto tome vječnom stigoše. 6 Njega sunca zrak ne zari, mjesečina, ni sjaj vatre; stanište je Moje višnje: ko mu stigne, ne vraća se. 7 Kad vječiti djelić Mene, duša živa, na svijet dođe, vuče k sebi plod prirode: čula pet i razum šesti. 8 Bilo tijelo da uzima, ili tijelo da napušta, njih sa sobom vazda nosi, baš k'o vjetar miris s cvijeta. 9 Ona - ta je što uživa sve predmete čula redom: okom, uhom i jezikom, nosom, rukom i razumom. 10 Dok boravi, kad polazi, il' kad niti tijela prima, zabludjeli ne vide je; al' je oko mudrih spazi. 11 Jogini što napor čine, vide je u srcu svome; glupi i nesavršeni, kraj sve volje, ne vide je. 12 Svijetlost što u sunca jeste, kojom sav svijet obasjava, sjaj mjeseca i žar vatre - znaj da Moja svijetlost jesu. 13 Prodrijevši u zemlju, snagom Ja sva bića održavam; i postavši soma sočna, svim biljkama hranu dajem. 14 Kao vatra-varilica u svih živih bića bivam; tu, pomiješan sa disanjem, sve četiri hrane varim. 15 U srcima bića sviju počivam; Ja sjećanje, znanje, dokaz darujem; sviju Veda predmet znanja jedini, Ja sam znalac Veda, tvorac Vedanta. 16 Dva su Lica na tom svijetu: Prolazno i Neprolazno; sva su bića to Prolazno, Neprolazno - jeste Stalni. 17 Al' još više Lice ima, najvišim ga Duhom zovu; Gospod vječni, On tri svijeta prožima i održava. 18 Ja sam iznad Prolaznoga, više Neprolaznog Ja sam; svi Me ljudi i sve Vede kao Lice Višnje slave. 19 Onaj ko Me, van zablude, sazna kao Lice Višnje, taj sve znanje steče, i taj Mene cijelim bićem štuje. 20 Učenje ti ovo, Kralju, k'o najvišu otkrih tajnu; ko je shvati, mudrost steče, i sva svoja djela svrši.


16

1 Gospod reče: Obuzdanost, darežljivost, čestitost, isposništvo, žrtve, Spisa učenje, postojanost u jogi saznavanja, i čistota srca, neustrašivost; 2 Nenasilje, staloženost, istina, odricanje, nezlobivost, samilost, negramzivost, pristupačnost, poniznost, i vedrina duha, nekolebljivost; 3 Moć, odlučnost, čistota, trpeljivost, sloboda od obijesti i gordosti: to su svojstva onoga što rodi se da božanski udes stekne, Ardžuno! 4 Licemjernost, gnjev, oholost, objest, osornost, neznanje - svojstva jesu onog što se za demonski udes rodi. 5 Božanska - oslobođenju, kob demonska ropstvu vodi. Al' ne boj se, ti si rođen za božanski udes, Kralju! 6 Dvije su vrste živih bića: bogolika i demonska. O prvima dosta rekoh; šta su druga, počuj sada. 7 Ta ne znaju šta djelati, a šta valja ne djelati. Čestitosti, ni čistote, ni istine - u njih nije. 8 Po njima, bez Boga svijet je, bez istine i oslonca; nije post'o uzročnošću, već požudom - ništa više! 9 Držeći se tog nazora, izgubljene duše ove, ti zlotvori plitka uma rađaju se na smak svijeta. 10 Licemjeri, tašti, drski, nezasite žudi sužnji, zabludom laž prigrliše, te prljava djela čine. 11 Obuzeti mnoštvom briga, kojih samo smrt ih spase, u užitku svrhu vide, držeć' da u tome sve je. 12 Ove sužnje želje-srdžbe tisuć' kvrga žudi steže, te prljava zgrću blaga, da ispune želje svoje. 13 "To sam danas zaradio, tu ću želju ostvariti; ovo blago sad je moje, a ono će sutra biti." 14 "Tom takmacu dođoh aka, i druge ću ja pobiti, ja sam gazda, ja uživam, moćan, srećan i uspješan." 15 " Bogat sam, visoka roda: niko meni ravan nije! Žrtve, dare dijelim, živim..." Tako zbore, zabludjeli. 16 Zavedeni maštom silnom, u zablude mrežu pali, uživanja svojih sužnji - u prljavi pak'o tonu. 17 Samoljupci, tašti, drski, i obijesni sa svog blaga, žrtve vrše po imenu, van propisa, svijeta radi. 18 Sebičnosti služeć', sili, nadmenosti, žudi, gnjevu; preziru Me, zlosti puni, u svom tijelu, i u drugih. 19 Te najgore međ' ljudima, zle, svirepe, mržnje pune, stalno snova bacam samo u demonske materice. 20 Sa svakim rođenjem novim u zabludi, s demonima, ne stižu do Mene nikad, već najnižoj meti gredu. 21 Trokrile su dveri pakla, što u propast dušu vode; Žudnja, Srdžba i Gramzivost; zato tog se trojstva kloni! 22 Ko se trojih dveri spase, što u tminu adsku vode, duši svojoj dobro čini, te najvišoj meti stiže. 23 Ko odbaci zakon Pisma, pa živi po ćudi želja, niti stiže savršenstvu, ni sreći, ni meti višnjoj. 24 Za mjerilo Pismo uzmi - šta da činiš il' ne činiš; i znajući zakon Pisma, djela vrši na tom svijetu!


17

1 Ardžuna reče: Vjere pun, ko žrtve vrši ne mareć' za slovo Pisma: šta osnovu takvom čini - Strast, Vrlina, ili Tama? 2 Gospod reče: Trojaka je vjera ljudi, jer prirode njine plod je: vrla, strasna, ili mračna. Počuj sada što o tome! 3 Vjera bića svih u skladu sa suštinom njinom stoji; od vjere je čovjek stvoren: kakva vjera, takav čovjek! 4 Vrli služe bogovima, strasni - polubogovima, a ostali, ljudi tame, - duhovima i sjenima. 5 Pritvorice, samoljupci, žudnje, strasti i nasilja sužnji, van propisa Pisma ubijaju tijelo svoje. 6 Nerazumni, glađu more skup stihija u svom tijelu, i zajedno s njima - Mene: demonski su smjeri njini. 7 Hrana, svakom srcu draga, žrtva, zavjet, milostinja - takođe su od tri vrste: čuj razliku među njima! 8 Hrana koja život, zdravlje, snagu, krepkost, radost daje, jaka, slatka i ukusna, - ljudima je vrlim draga. 9 Gorka, slana, ljuta hrana, nadražljiva il' kisela, što bol, patnju, bolest stvara, - ljudima je strasnim draga. 10 Ustajala, bezukusna, ukvarena, smradna hrana, nečista i odbačena, - ljudima je mračnim draga. 11 Prinesena kao dužnost, bez želje za plodom od nje, prema Pismu, s odanošću uma: jeste žrtva vrlih. 12 Prinesena ploda radi, što se od nje očekuje, ili radi razmetanja: takva žrtva jeste strasnih. 13 Žrtva što se kosi s Pismom, bez molitvi i bez hrane, bez nagrade svešteniku, i bez vjere: jeste mračnih. 14 Zavjet tijela: štuj bogove, sveštenike, učitelje i mudrace. Nenasilje, budi čestit, čist i čedan. 15 Zavjet riječi: istinite i ljubazne riječi zbori, van uvrede, dobra srca; i recituj Vede vazda. 16 Zavjet uma: dobrodušnost i vedrina duha stalna, ćutljivost, čistota srca i potpuna vlast nad sobom. 17 Kad zavjeta ta tri jogin, pun najviše vjere, drži, bez želje za plodom od njih: takav zavjet jeste vrlih. 18 Zavjet vršen radi časti, poštovanja il' divljenja, sa pritvore: jeste strasnih. Nepostojan, prolazan je. 19 Zavjet koji u zabludi stojeć' grdnoj, ljudi vrše, sebe mučeć', ništeć' druge: takav zavjet jeste mračnih. 20 Dar učinjen kao dužnost, bez pomisli na uzdarje, vrijednom licu, u čas pravi, na svom mjestu: jeste vrlih. 21 Dar učinjen iz računa, sa pomišlju na uzdarje, il' udijeljen teška srca: nosi ime dara strasnih. 22 Dar učinjen nedoličnom, van pravoga časa, mjesta, il' bez pažnje prema licu i s prezirom: dar je mračnih. 23 Om, Tat i Sat - trostruko su obilježje Brahme; njima ustanovi od davnina Žrtve, Vede i Brahmane. 24 I zato tumači Brahme, kad žrtvuju, dare dijele, il' zavjete Pisma vrše, Om će najprije pomenuti. 25 Tražioci spasenja će, kad žrtvuju, zavjet vrše, dare dijele van dobitka, Tat ("To") najprije pomenuti. 26 Riječ Sat znači postojanje, i vrlinu znači, Kralju; al' se ona primjenjuje i na djelo vrijedno hvale. 27 Postojanost u žrtvama, zavjetima, darovima, - ime Sat takođe nosi, i čin svaki u tu svrhu. 28 Svaka žrtva, dar, čin, zavjet, koji se bez vjere vrše - ne-Sat jesu: ništa nisu na ovom il' onom svijetu.


18

1 Ardžuna reče: Istinu bih znati htio o tom' šta je odricanje, a šta opet napuštanje: to mi sada reci, Kršno! 2 Gospod reče: Bježanje od ploda djela napuštanjem mudri zovu; bjeg od djela, ploda želje, odricanjem oni zovu. 3 "Bjež' od svakog djela: zlo je!" - Mudri vele. Drugi opet: "ne bježi od takva djela k'o dar, žrtva, zavjet što su!" 4 Počuj sada sud Moj o tom napuštanje šta je. Jer se napuštanje, o Ardžuno, k'o trojako objašnjava. 5 Žrtve, dare i zavjete ne napuštaj, nego vrši. Jer zavjeti, dari, žrtve čistioci mudrih jesu. 6 Ali i njih kada vršiš, privrženost ti napusti, slobodan od ploda budi: to je Moja riječ posljednja. 7 Odricanje dužnog djela nije dobro. Napuštanje takva djela, iz zablude, prirode je mračne svojstvo. 8 Ko se dužna djela kloni, jer bol ono, muku nosi, napuštanju strasnih teče: neće platu za to steći. 9 Al' ko dužno djelo čini znajući da tako treba, neprivržen plodu djela, napuštanju vrlih teče. 10 Mudar, stojeć' u vrlini, izvan sumnji - takav asket ne kloni se neprijatnog, nit' prijatnom teži djelu. 11 Čovjeku je nemoguće da se svakog djela kloni: ko odbaci plode djela, tog asketom pravim zovi. 12 Drag, neželjen, i mješovit - trojaki plod djela čeka privržena, poslije smrti: al' nijedan baš asketa. 13 A sad počuj, Snažnoruki, o pet ovih činilaca za kraj srećan svakom djelu, kako Sankhja o tom' uči! Temelj radnje, i djelatnik, i oruđa razne vrste, i pokreti mnogostruki, proviđenje, kao peto. 15 Ma koje da čovjek djelo čini - tijelom, umom, riječju, bilo dobro il' rđavo: ovih pet su činioci. 16 Zato kada nerazumni, što um svoj ne usavrši, misli da duh nezavisni djelatnik je, taj ne vidi. 17 Slobodan od samoljublja, čiji um se ne ukalja: mada ništi vojsku ovu, nit' ubija, nit' je vezan. 18 Znalac, znanje, predmet znanja - potstreka su tri na djelo; djelatnik, oruđe, radnja - tri su zgloba svakog djela. 19 Znanje, radnja, djelatnik su (po učenju u nitima) od tri vrste, k'o i niti. Čuj o njima sad kakvi su! 20 Znanje kojim u svih bića jedno stanje bivstva vidiš, nedjeljivo u djeljivih, nemjenjivo: jeste vrlih. 21 Znanje što u sviju bića (zato što je za se svako) mnoštvo raznih stanja bivstva vidi: jeste znanje strasnih. 22 Znanje što se za stvar jednu hvata k'o da je ona sve je, ne hajuć' za uzrok, bitnost: jeste usko znanje mračnih. 23 Dužno djelo, koje činiš neprivržen plodu djela, izvan mržnje il' ljubavi, takvo djelo jeste vrlih. 24 Ono djelo što ga vrše sa naporom silnim, mnogim, žudnje puni, samoljublja, takvo djelo jeste strasnih. 25 Djelo koje u zabludi počnu, ne misleć' na štetu, snagu svoju, dobro drugih, posljedice: jeste mračnih. 26 Slobodan od ploda djela, nesebičan, radan, riješen, kog' ne mijenja uspjeh, poraz: djelatnik Vrline jeste. 27 Rob radosti, patnje, strasti, nečist, gramziv i nasilnik, što za plodom djela žudi: djelatnik je niti Strasti. 28 Neobuzdan, prostak, nadmen, varalica, lijen, nepošten, malodušan, oklijevalo: djelatnik je niti Tame. 29 Počuj sada, o Ardžuno, iscrpno i ponaosob o tri uma i tri volje, sve u skladu sa tri niti! 30 Kad zna šta je dužno djelo, a šta ne; čega treba strahovati, čega ne; šta vezuje, a šta duh oslobađa: takav um Vrline jeste, Ardžuno. 31 Kad razumije sve pogrešno - šta da čini, il' ne čini, šta je pravo, a šta krivo: takav um je niti Strasti. 32 A kad, obavijen mrakom, shvata krivo kao pravo, i sve stvari naopačke: takav um je niti Tame. 33 Volja kojom obuzdavaš um, disanje i sva čula, stojeći u jogi čvrsto: ta volja Vrline jeste. 34 Ona volja što čovjeka za žud, blago, obred veže, jagmeć' se za plodom od njih, jeste volja niti Strasti. 35 Volja kojom nerazumni ne napušta san, strah, žalost, malodušnost il' nadmenost: jeste volja niti Tame. 36 Počuj sada o tri sreće! Ona sreća kojoj čovjek poslije vježbe duge stiže, kao kraju patnji sviju; 37 Što najprije na otrov liči, al' na kraju nektar biva, kći vedrine uma, duha: ta sreća Vrline jeste. 38 Ona sreća što se rađa spojem čula s predmetima, nektar prvo, najzad otrov: jeste sreća niti Strasti. 39 Sreća što duh zabluđuje na početku k'o na kraju, kći ljenosti, sna, nemara: jeste sreća niti Tame. 40 Ni na zemlji među ljud'ma, ni na nebu međ' bozima nema bića van tri niti, što prirode tvarne plod su. 41 Dužnosti se čet'ri kaste po nitima tvarnim djele: bio brahman, il' kšatrija, vajšja, ili šudra, Kralju. 42 Vlast nad sobom, mir, zavjeti, strpljivost, čistota, časnost, vjera, mudrost: dužnosti su, plod prirode brahmanove. 43 Čojstvo, duh, čvrstina, vičnost, postojanost na bojištu, darežljivost, gospodstvenost: plod prirode kšatrijine. 44 Zemlja, stoka, trgovina - prirodna je dužnost vajšje; a služenje drugim, Kralju, prirodna je dužnost šudre. 45 Svome poslu rad i odan, savršenstvu čovjek stiže. A sad počuj kako takav savršenstvo svoje stiče! 46 Onog što je Vrelo djelu, što prožima sav svijet Sobom, njega slaveć' djelom svojim, savršenstvo čovjek stiče. 47 Svoju dužnost vršiti, ma osrednje, bolje je no tuđu, makar izvrsno; od prirode dato djelo vršiš li, slobodan od grijeha bićeš, Ardžuno! 48 Svoje djelo ne napuštaj, makar bilo i manjkavo. Jer poduhvat svaki mana, k'o dim vatru, zamračuje. 49 Duh ukrotiv, želje prognav, ne vezujuć' um nizašta, odricanjem takav stiče slobodu od djela krajnju. 50 Kad to savršenstvo stekne, počuj sada u dv'je riječi kako takav Brahmi stiže, mudrosti vrhuncu krajnjem! 51 Suzdan, pročišćena uma, i kroteći duh svoj čvrsto, predmete odbaciv čula, iznad žudnje i prezira; 52 Obuzdavši riječ, um, tijelo, ravnodušan prema svemu; u samoći, jeduć' malo, predan jogi razmišljanja; 53 Van gordosti, samoljublja, imovine, sile, gnjeva, želje; miran, nesebičan: spreman je da Brahmom bude. 54 S Brahmom jedno, vedra duha, on nit' žudi, niti žali; prema svakom biću isti, on odanost Meni stiče. 55 Odanošću saznaje Me: Koliki sam, Ko sam stvarno; a saznav Me uistinu, ulazi u Mene smjesta. 56 U Meni k'o utočištu, neka djelo svako vrši: milošću će Mojom steći dom vječiti, neprolazni. 57 Mišlju djelo svako predaj Meni, budi sav u Meni; pribjegavši jogi uma, u Me samo mis'o upri! 58 Mišlju sa Mnom, sve teškoće milošću ćeš Mojom preći. Al' ako, iz samoljublja, ne slušaš Me, izgubljen si! 59 Prigrliš li samoljublje, "Boriti se neću!" misleć': riješenost je zalud tvoja, jer priroda nagnaće te. 60 Iz zablude, što djelati ti ne želiš, učinićeš protiv volje, jer si vezan djelima prirode svoje. 61 Gospod leži, o Ardžuno, u srcima bića sviju: okreće ih moći Svojom, baš kao na koncu lutke! 62 Bićem svojim svim u Njemu utočište traži, Kralju! I milošću Njegovom ćeš mir krajnji, dom vječni steći. 63 Predadoh ti mudrost ovu, međ' tajnama tajnu prvu: porazmisli o njoj dobro, pa učini kako hoćeš! 64 Čuj još jednom riječ Mi višnju, najvišu od tajni sviju! Rećiću ti šta je za te dobro: srcu drag si Mome. 65 Umom sa Mnom, odan Meni, Meni žrtvuj, poštuj Mene; i Meni ćeš samo stići, riječ ti dajem: drag si Meni. 66 Dužnosti sve druge pusti, u okrilje teci Meni! I ne brini: izbavljenje pružiću ti od svih zala. 67 I ne reci ovo nikom ko zavjetom prožet nije, odanošću, poslušnošću, ili koji huli na Me. 68 Al' ko tajni toj najvišoj Meni vjerne duše uči, odanošću prožet silnom, doista će Meni stići. 69 Nema drugog međ' ljudima ko Mi veću ljubav čini, nit' je ikog na tom svijetu ko bi Meni draži bio. 70 I ko bude čit'o ovaj naš razgovor o dužnosti, već i time prinijeće Mi žrtvu znanja, tako držim. 71 I ko bude sluš'o samo, bez huljenja i pun vjere, izbavljenje sebi steče, pravednika svijet blaženi. 72 O Ardžuno, ču li ovo umom što ne luta drugdje? Razbih li u tebi time zabludu, taj plod neznanja? 73 Ardžuna reče: Smutnja nesta, pamćenje me opet služi, Tvojom voljom; sumnji nemam, stojim čvrsto, djelaću po Tvojoj riječi. 74 Sandžaja reče: Eto, tako taj čudesni čuh razgovor, što ga Kršna s uzvišenim Kraljem vodi, od kog mi se kosa diže. 75 Sa milosti Vjase čuh ja tu najvišu od svih tajni, učenje o jogi što ga Gospod joge glavom dade. 76 O Kralju, kad god se sjetim tog čudesnog, svetog zbora među Kršnom i Ardžunom, od radosti drhtim snova. 77 I kad god se, Kralju, sjetim čudotvornog lika Višne, divljenje je silno moje, od radosti drhtim snova. 78 Gdje god Gospod joge Kršna i Ardžuna strijelac bili, tu su sreća i pobjeda, napredak, pravednost navijek.

 

Knjigu "Bhagavad-Gita, Pesma Gospodnja" izdao je BIGZ u Beogradu 1989. godine, prevodilac: Miroslav Marković

 

 

Citat dana
Sveto Pismo
Kur'an
Bhagavad-Gita

Slušajte muziku dok čitate

Korisne teme na forumu

Doprinos

RSS
Vrh stranice