logo
ČOVJEK SE DUHOVNO, TJELESNO, FIZIČKI, ENERGETSKI, MATERIJALNO, UZDIŽE I NAPREDUJE KADA ČITA, PRIČA, SLUŠA, RAZMIŠLJA SRCEM, S LJUBAVLJU,
O BOŽIJIM STVARANJIMA, DJELOVANJU I NAMJERAMA SA ČOVJEKOM NA ZEMLJI

Ne postoji sredstvo da smo sretni nego je sreća sredstvo

 

 

Uvjereni smo, da će naš život biti ljepši kada se vjenčamo, kada dobijemo prvo ili, drugo dijete. Naša su djeca premalena, zbog toga ili onoga mislimo, da će biti bolje kada odrastu.
U nastavku smo ogorčeni zbog njihovog mladalačkog ponašanja. Uvjereni smo, da ćemo biti sretni, kada prebrode to razdoblje. Mislimo, da ćemo se osjećati bolje, kada naš partner riješi svoje probleme, kada promijenimo auto, kada demo na predivni godišnji odmor, kada više nećemo trebati raditi.

Međutim, ako ne započnemo s punim i sretnim životom sada, kada ćemo? Uvijek se moramo uhvatiti u koštac sa teškoćama svih vrsta. Zato je potrebno prihvatiti ovu stvarnost i odlučiti se biti sretan, bez obzira na to šta će se dogoditi.

Alfred Souza kaže:
Veoma dugo vremena imao sam osjećaj, da će moj život uskoro
započeti. Pravi život! Međutim uvijek je bilo prepreka, koje je trebalo usput savladati, nešto neriješenoga, neki posao koji je tražio više vremena, dugovi koji još nisu bili poravnati. Nakon toga bi život trebao započeti. Na kraju sam shvatio, da su te prepreke život.

Ovaj način upoznavanja stvari pomaže nam razumjeti, da ne postoji sredstvo da smo sretni, nego je sreća sredstvo. Posljedično moramo živjeti svaki trenutak našega života, a živimo ga još bolje ako ga možemo podijeliti s nama dragom osobom, s veoma dragom osobom za proživjeti zajedničke dragocijene trenutke života.

SJETIMO SE, DA VRIJEME NE ČEKA NIKOGA.

Zato prestanimo čekati da završimo školu, da se vratimo u školu, da izgubimo 5 kg, da se udebljamo za 5 kg, da imamo djecu, da ih vidimo kada odu od kuće.

Prestanimo čekati da započnemo raditi, da odemo u penziju, da se vjenčamo, rastavimo. Prestanimo čekati petak uveče, nedeljno jutro, proljeće, jesen ili zimu, da nabavimo nov auto, ili novu kuću.

Prestanimo čekati da napustimo ovaj život, da se ponovno rodimo i da shvatimo, da nema boljeg trenutka, da budemo sretni, kao što je upravo sada ovaj trenutak. Sreća i radost življenja nisu ciljevi, već samo jedno putovanje.

Misao za danas: radimo kao da nam novac nije potreban; volimo bez misli na to da ćemo vjerovatno patiti; plešimo kao da nas niko ne gleda.

Sada dobro razmisli i pokušaj odgovoriti na ova pitanja:

1 - Nabroji 5 najbogatijih osoba na svijetu
2 - Imenuj 5 zadnjih Miss Univerzum
3 - Imenuj 10 dobitnika Nobelove nagrade
4 - Imenuj 5 zadnjih dobitnika Oskara za mušku ili žensku ulogu

Kako ti ide? Sjećaš se rijetkih ili nijednoga. Nemoj se sekirati. Nitko od nas se ne sjeća najboljih od jučer. Pljesak odlazi, trofeji se napraše, pobjednici se zaboravljaju!

Sada odgovori na ova slijedeća pitanja:

1 - Nabroji 3 profesora, koji su ti pomagali u tvom formiranju
2 - Navedi 3 prijatelja, koji su ti pomagali u teškim trenucima
3 - Sjeti se nekoliko osoba, koje su te dovele do toga, da se osjećaš nekako posebno
4 - Navedi 5 osoba s kojima proživljavaš svoje vrijeme

Kako ti ide? Bolje? Osobe koje stvaraju i utvrđuju razliku u našem životu nisu one s najboljim preporukama, s mnogo novaca ili boljim nagradama. To su one osobe koje su zabrinute za tebe, koje brinu o tebi, one koje su na svaki način s tobom.

Razmislimo trenutak. Život je veoma kratak! Ti si na kojem spisku? Ne znaš! Dozvoli mi da ti pomognem.

Nisi među slavnima ali si ipak među onima kojih se sjećam, da im pošaljem slijedeći izvještaj: Prije nekoliko godina, na paraolimpijskim igrama u Seattlu, bilo je 9 atleticara, svi sa mentalnim i fizičkim oštećenjima, spremnih na startnoj liniji od 100 metara. Na pucanj pištolja započelo je takmičenje, ne sprintom, ali kod svih sa željom da stignu do cilja i
pobjede. Dok su trčali, jedan je dječkić posrnuo, pao, nekoliko se puta prevrnuo i započeo plakati. Ostalih osam trkača čulo je dječakov plač.

Usporili su i okrenuli se. Zaustavili su se i vratili nazad. SVI. Jedna djevojčica sa Downovim sindromom, sjela je pored njega i počela ga ljubiti govoreći: Da li ti je sada bolje? Nakon toga su ga podigli i sva devetorica su zagrljeni odšetali do cilja. Svi su na stadionu ustali sa svojih mjesta i nekoliko minuta od srca pljeskali takmičarima. Ljudi, koji su bili prisutni, još uvijek pričaju o tome.

Zašto? Jer u nama samima znamo da najvažnija stvar u životu, za nas same, ide dalje od pobjede. U ovom životu je veoma važno pomagati drugima, da pobjede, iako to znači usporiti ili promijeniti našu vlastitu trku.

 

 

Citat dana
Sveto Pismo
Kur'an
Bhagavad-Gita

Slušajte muziku dok čitate

Korisne teme na forumu

Doprinos

RSS
Vrh stranice