logo
ČOVJEK SE DUHOVNO, TJELESNO, FIZIČKI, ENERGETSKI, MATERIJALNO, UZDIŽE I NAPREDUJE KADA ČITA, PRIČA, SLUŠA, RAZMIŠLJA SRCEM, S LJUBAVLJU,
O BOŽIJIM STVARANJIMA, DJELOVANJU I NAMJERAMA SA ČOVJEKOM NA ZEMLJI

Veliko Sada

 

 

"Svako ko je duhovno ili barem poluduhovno izgrađen, mora veoma pažljivo razmotriti način razmišljanja, naročito mentalnog razmišljanja. Snaga koncentracije, razvijena duhovnim izgrađivanjem, stvara pomoću mentalnog mišljenja veoma impresivne slike u Svetom Duhu, slike koje su u velikoj mjeri oživljene i stoga teže ostvarenju. Otuda bismo uvijek trebali njegovati samo plemenite i čiste misli, i nastojati da strasti pretvorimo u dobre osobine. Duhovničareva duša bi do sada trebala biti oplemenjena do te mjere da više nije sposobna za zle misli, niti da drugim ljudima želi bilo šta loše. Duhovničar mora biti ljubazan, uslužan i spreman da pomogne u svako doba, riječju i djelom, da djela velikodušno, promišljeno i oprezno. On mora biti lišen ambicije, nadmenosti i izbjegavati svako hvalisanje. Sve te strasti bi se odrazile u Svetom Duhu i - budući da je Sveti Duh-princip analogan skladu - sam Sveti Duh bi sigurno postavio najveće prepreke na duhovničarevom putu da zaustavi njegov dalji razvoj, ako ne i da ga sasvim onemogući. Svako dalje uzdizanje (duhovno), u tom slučaju, ne bi dolazilo u obzir. Sjetite se samo Bulverovog romana "Zakoni", u kojem čuvar praga - niko drugi do Sveti Duh - motri da visoke misterije (moći, duhovna prosvjetljenja) ne dođu preko noći nezrelim i nedostojnim ljudima. Sveti Duh će znati da mentalno poremeti takvu osobu, izazove u njoj svaku vrstu sumnje ili da je drži robom promjena i nezgoda sudbine da bi na svaki način zaštitio misterije (moći, duhovna prosvjetljenja). Te tajne će uvijek ostati skrivene od nekompetentnih osoba, iako se o njima mogu objaviti stotine knjiga.
Pravi duhovničar ne poznaje nikakvu mržnju protiv religija ili sekti, pošto on zna da svaka religija ima ustaljeni sistem koji je namijenjen da vodi ka Bogu i on ih zato poštuje.
Njemu je dobro poznata činjenica da je svaka religija pravila greške, međutim on to ne osuđuje, jer svaka dogma služi duhovnoj zrelosti njenih sljedbenika. Tokom svog razvoja duhovničar prolazi kroz stanje zrelosti u kojem može svojim mentalnim očima prozreti svaku misao, svaku radnju i djelo, bilo da se radi o sadašnjosti, prošlosti ili budućnosti, i sasvim je očigledno da bi se mogao osjetiti izazvanim da procjenjuje i osuđuje svoje drugove. Ali, time bi on djelovao protiv božanskih zakona i stvarao nesklad. Takav duhovničar ne bi bio dovoljno zreo i iskusan tako da će Sveti Duh zatamniti njegovu sposobnost vidovitosti, i iluzija će ga prevariti. On mora shvatiti da su i dobro i zlo ovlašćeni za postojanje i svako treba da ispuni svoj zadatak. Duhovničaru nije dopušteno da prekori ili prebaci nekoj osobi za njene greške i loše strane prije nego što direktno bude zamoljen (od duhovnih sila - Otac, Sin, Sveti Duh) da to učini, i ako bi se povinovao toj molbi, on to mora da učini sa blagošću i diskrecijom. Pravi duhovničar uzima život takav kakav jeste, uživa u dobrim stvarima a ponešto uči iz loših, ali nikad ne očajava. On je svjestan svojih slabih strana i trudi se da ih nadvlada. Međutim, on ignoriše sve misli kajanja, jer su to negativne misli, pa ih treba izbjegavati; dovoljno mu je samo da prepozna svoje lične greške i da ih nikad više ne ponovi.
Iz tog razloga, bilo bi sasvim pogrešno razmišljati o prošlosti i žaliti se da vas je sudbina poslužila ovom ili onom neprijatnošću. Samo se slabići žale svo vrijeme očekujuci sažaljenje. Pravi duhovničar veoma dobro zna da se prizivanjem utisaka iz prošlosti oni mogu oživjeti, stvarajući tako nove motive za postavljanje novih prepreka na putu. Zato duhovničar živi, ako je moguće, isključivo u sadašnjem vremenu osvrćući se unazad samo ako je potrebno. Svoje planove o budućnosti on ce ograničiti samo na najnužnije i čuvati se fantaziranja i sanjarenja. Neće tražiti sposobnosti stečene teškim duhovnim radom niti će dati podsvijesti bilo kakvu priliku da mu posmeta. On odlučno radi na svom razvoju, ne zanemarujući svoje materijalne dužnosti, koje ispunjava isto tako marljivo kao i zadatak svog duhovnog napretka. Prema tome, on sebe uvijek gleda pravo u oči. On treba da bude skroman, a kad se radi o njegovom razvoju, oprezan i diskretan. Pošto Sveti Duh ignoriše prostor i vrijeme, djelujući stalno u sadašnjem vremenu - jer koncepcija vremena i prostora počiva na našim čulima - duhovničaru se savjetuje da se, što je više moguće, prilagodi Svetom Duhu. On mora kao predstavnika usvojiti ono veliko Sada, misleći i djelujući u skladu sa njim. I ko djeluje u skladu, on, čuje, vidi i razgovara s nebeskim silama, Ocem, Sinom, Svetim Duhom."

 

 

Citat dana
Sveto Pismo
Kur'an
Bhagavad-Gita

Slušajte muziku dok čitate

Korisne teme na forumu

Doprinos

RSS
Vrh stranice