logo
ČOVJEK SE DUHOVNO, TJELESNO, FIZIČKI, ENERGETSKI, MATERIJALNO, UZDIŽE I NAPREDUJE KADA ČITA, PRIČA, SLUŠA, RAZMIŠLJA SRCEM, S LJUBAVLJU,
O BOŽIJIM STVARANJIMA, DJELOVANJU I NAMJERAMA SA ČOVJEKOM NA ZEMLJI

Hrišćanstvo i demokratija, spoj nespojivog

 

Čujem da postoje takozvane "demohrišćanske" političke stranke tj. demokratsko-hrišćanske. Malo gledam o tome po interentu pa vidim da ima i u Srbiji jedna takva a valjda se i vodeća stranka u Njemačkoj tako zove.

Oksimoron je jezična figura (posebna vrsta antiteze) u kojoj se spajaju dva nespojiva, kontradiktorna pojma (antonimi). Primjeri oksimorona: oštroumna ludost, glasna tišina, luda pamet, topli led, tiha buka, istinite laži...

Na ovu listu primjera oksimorona se može dodati i "demohrišćanska".

Nema zapravo ništa čudno u tome da ljudi koji ne znaju baš ništa o duhovnosti koriste duhovne termine da bi progurali nešto svoje, da bi to imalo "bolju prođu" na tržištu ljudskih masa koje takođe ništa ne znaju ali koje "padaju" na površnu slatkorječivost i ukrasne celofane.

Iz statuta Demohrišćanske strane Srbije (preuzeto sa njihovog sajta):

"Demohrišćanska stranka Srbije je demokratska politička stranka slobodnih građana, zasnovana na principima modernih evropskih država i idejama hrišćanske demokratije na kojima počiva evropska civilizacija a koje podrazumevaju poštovanje čoveka, ljudskog dostojanstva, prava i sloboda nezavisno od verske.." bla-bla-bla...

Pa ovi da su bar jednom pažljivo pročitali Novi Zavjet kao temeljni spis hrišćanstva znali bi da nasilno spajaju nespojivo. Uz to u statutu im se hrišćanstvo nigdje ne spominje osim kad ponavljaju naziv svoje stranke, dakle ništa o hrišćanstvu ne pišu, ali eto, imaju to u nazivu stranke. Oni možda ne znaju porijeklo riječi "hrišćanstvo". Ta riječ potiče od imenice Hrist. Da su proučavali šta taj Hrist priča vidjeli bi kolika je glupost pokušati praviti spoj hrišćanstva i demokratije ali i napisati i druge ovakve stvari u statutu.

Na primjer oni spominju da je to "stranka slobodnih građana". Slobodnih od čega? Nema tu niko slobodan već samo ima "mrtvaca koji ukopavaju druge mrtvace" kako je to Hrist rekao. Zanimljivo je da Hrist jeste baš pričao o pojmu slobode i o oslobađanju ali je rekao da je to nešto što može da se desi (ostvari, osvoji) tek nekima i to kroz jedan oblik ličnog rada i velikog zalaganja na tom putu a ne da je to nešto što svi imaju već u startu zdravo za gotovo. Sloboda o kojoj hrišćansvo priča nije sloboda da odeš u prodavnicu i kupiš šta želiš (iako je sloboda i u ovom slučaju vrlo upitna). Ako je Hrist pričao da je sloboda nešto što tek treba da se osvoji i da će to tek nekima uspjeti onda, iako naravno u startu ne može biti jasno o kakvoj on to tačno slobodi priča, bar bi trebalo biti jasno da ne priča o onoj slobodi kako je većina ljudi doživljava. Dakle on je mislio na nešto sasvim drugo! Ali ljudi k'o ljudi, u nemogućnosti i bezvoljnosti da nešto zaista shvate počnu to da tumače na svoje prizemne načine i da to prilagođavaju sebi i svojim željama i interesima. Pa čak i kad se radi o Božijim stvarima ludost ide dotle da ne žele sebe prilagoditi Njemu nego Njega prilagođavaju sebi.

Ako se pozivaš na Hrista i uzimaš na sebe njegovo ime bilo time da smatraš sebe hrišćaninom, bilo da svojoj stranci daješ ime "demohrišćanska", zar nije krajnje normalno da se upoznaješ (trajni glagol) sa Hristovim učenjem? U suprotnom je to kao da se učlaniš u demohrišćansku stranku ali se ne držiš njihovog statuta i ideologije nego igraš svoju igru koja je sasvim drugačija. Ili se u USA učlaniš u demokratsku stranku ali zastupaš njima mrske republikanske stavove, i obrnuto. Može li to? Neće li te svi oni na glavu izbaciti iz svojih redova? Naravno da hoće. Pa?

Nisu li onda i ovi kvazi-hrišćani svih oblika i vrsta izbačeni iz hrišćanstva? Naravno. To su "mrtvaci koji sahranjuju druge mrtvace". Novi Zavjet (temelj hrišćanstva) je jasan i ne ostavlja prostor za manevrisanje i lične manipulacije njime (osim što je svako slobodan da izmanipuliše sebe, to može, neka mu, vole to ljudi), pa zato kaže za te kvazi-hrišćane da su oni ti "koji imaju obličje pobožnosti a Sile su se njene odrekli" i odmah u nastavku daje savjet kako postupati sa takvima: "I ovih se kloni".

Mogu oni biti članovi vjerskih zajednica, raznih drugih udruženja, organizacija a evo sad i političkih stranaka koje u nazivima ili opisima imaju to kitnjasto "hrišćanska" i mogu da sebe tješe time da im to daje nešto, neku sigurnost, da je to pokazatelj neke njihove vrijednosti, zalaganja za nešto što je kao plemenito, ali isti taj Hrist je vrlo lijepo rekao nešto nad čime se svako može duboko zapitati:

"Neće svaki koji mi govori: Spasitelju! Spasitelju! ući u carstvo nebesko no koji čini po volji Oca moga koji je na nebesima." (Matej 7,21)

Formalno pozivanje na Hrista, ritualni i vjerski običaji i praznici, sve ostalo što je zasnovano samo na pukoj formi i površnosti, lažnoj predanosti i posvećenosti, sve to i sve tome slično u Božijim očima nema nikakvu vrijednost ni značaj. A zar to nije logično i krajnje pravedno? Ovde o tome piše veoma jasno ali o tome piše i na dosta drugih mjesta u Svetom Pismu. Formalno priznavanje Boga i hrišćanstva je samo bezvrijedni ukrasni celofan na koji i mogu da padnu samo ostali "mrtvaci koji sahranjuju druge mrtvace", oni koji "imaju obličje pobožnosti a Sile su se njene odrekli". To je kao formalni brak u kojem nema ljubavi nego samo interesa. Ako bi vas supružnik ostavio zbog toga zašto neko misli da ga Bog neće ostaviti zbog formalnog i površnog odnosa sa Njim? Pa hoće. To ovde jasno piše. A takođe piše i još jedna bitna stvar. Zapravo najbitnija. Piše da oni koji se pozivaju na Boga, smatraju da vjeruju u njega, smatraju da priznaju Hrista pa time i da su nekakvi hrišćani, svi oni trebaju da čine po volji Oca Nebeskog. To je jedino što ih određuje kao hrišćane.

A kako čovjek može da, na primjer, izvršava saobraćajne propise? Pa tako što ih prvo uči. Zato je stanje na "hrišćanskoj sceni" (a to znači i u državi koja sebe smatra hrišćanskom) isto kao kad bismo u saobraćaju imali situaciju da svi voze a niko ne zna ni jedno pravilo ni propis, ni o ponašanju na semaforima, ni o prvenstvu prolaza, ni o pravilu desne strane, ni ograničenju brzine, ni o saobraćanim znakovima, ni ništa drugo već svako vozi po svome uz psovanje majke svima drugima iz uvjerenja za sebe da su baš oni u pravu iako nisu ni svjesni svog neznanja ni stvarne situacije u kojoj se nalaze. Upravo tako imamo “hrišćane” koji nisu posvetili ni bar nekoliko godina proučavanju Svetog Pisma. Da li je možda ovaj zahtjev čudan? Ovo da neko ko se smatra hrišćaninom treba da posveti godine i godine proučavanju Svetog Pisma? A nije čudno da neko ko se smatra doktorom treba da posveti godine izučavanju medicine? Ili pravnik prava? Svima jasno da svako mora da provede godine i godine na izučavanju bilo kakve struke ali, eto, nekom svojom čudnom logikom smatraju da to nije bitno kad je u pitanju duhovnost već su svi u startu mnogo pametni i kompetentni i znaju dosta o tome pa mogu da pričaju o tim stvarima, da sebe smatraju “članovima kluba” (hrišćanima) čak i bez bar nekoliko godina izučavanja temelja na kojem počiva učenje hrišćanstva.

Da se vratim na "demohrišćanstvo". Demokratija je sistem koji je zasnovan na sledećem: idemo glasati pa šta većina izglasa tako ćemo raditi. Sistem koji širom otvara vrata za sve moguće i nemoguće oblike manipulacije, što se na svakom koraku i radi pri čemu izmanipulisani ni ne zna da je izmanipulisan (ali će često misliti da drugi jesu dok on, eto, nije). A ustvari svi:

"pijani su, ali ne od vina; posrću, ali ne od silovita pića" (prorok Isaija 29,9)

Platon je lijepo rekao "demokratija je vlast nerazumne većine". Ako nekome nije jasno zašto je većina nerazumna i zašto ni ne može da bude razumna neka čita Sveto Pismo pa za xy godina možda i shvati. No kako god, poenta je da se svi sveti spisi zalažu za ono što je najbolje a ne za ono što većina misli, želi, vjeruje. Ovo dvoje je i inače u suprotnosti, a i to piše u Svetom Pismu.

Znaju li "demohrišćani" a i svi ostali koji se zalažu ("furaju") na demokratiju i na hrišćanstvo (ne samo skoro sve stranke nego i mnogi pojedinci tj. vjernici) da je Isus Hrist osuđen na razapinjanje na pravim pavcatim demokratskim izborima? Analizirajmo malo:

"I kad se sabraše, reče im Pilat: koga hoćete da vam pustim? Varavu ili Isusa prozvanoga Hrista? A glavari sveštenički i starješine nagovoriše narod da ištu Varavu, a Isusa da pogube. A sudija odgovarajući reče im: koga hoćete od ove dvojice da vam pustim? A oni rekoše: Varavu. Reče im Pilat: a šta ću činiti s Isusom prozvanim Hristom? Rekoše mu svi: da se razapne. Sudija pak reče: a kakvo je zlo učinio? A oni iz glasa povikaše govoreći: da se razapne. A kad vidje Pilat da ništa ne pomaže nego još veća buna biva, uze vodu te umi ruke pred narodom govoreći: ja nisam kriv u krvi ovoga pravednika: vi ćete vidjeti." (Matej 27,17-24)

Ovde imamo sve elemente demokratije, tu vidimo i manipulaciju masama koja je neodvojivi dio demokratije. Vidite kako to ide jedno sa drugim, glasanje...i manipulacija. Grupa želi nešto svoje, ima svoje interese i izmanipuliše mase da bi nerazumne mase izglasale ono što grupa želi tako da na kraju ispadne da je masa to željela (filozofsko pitanje: da li je masa "to nešto" zaista sama željela ako je izmanipulisana? I da li onda ta masa uopšte ima mogućnost izbora, tj. slobodu da odlučuje, ako je podložna manipulaciji i ograničenom broju opcija?). Za one koji već nisu o tome razmišljali ovde im se daje dosta materijala da započnu. Uz napomenu da, ako to žele čestito da ispitaju, u pitanju je višegodišnji rad a ne nešto o čemu će mehanički razmisliti par minuta jer će u tom slučaju iz glave izaći samo stare mehaničke misli i uvjerenja koja su isto izmanipulisana i kao takva potpuno bezvrijedna.

Dakle u samoj srži učenja hrišćanstva, u opisu Hristove osude i raspeća, imamo demokratske izbore za koje iz priloženih stihova vidimo do čega su doveli. Takođe se može vidjeti i to da sudija (Pilat) pere ruke od onoga šta je masa izglasala i priznaje Hrista za pravednika. Problem je u masi. Masi koja arogantno misli da ima svoju svijest, svoje vlastite misli, svoju volju, svoju slobodu da odlučuje, i da je pametna, da zna šta je dobro, šta je potrebno, šta se mora desiti, uraditi, odlučiti, sprovesti. Ovo se ne odnosi samo na izbore već i na svaku pojedinačnu odluku svakog pojedinca u njegovom ličnom životu, jer svaka odluka je neki “izbor” i neko “glasanje”.

Sa druge strane u Svetom Pismu Bog nigdje ne daje ljudima da glasaju nego im daje jedno najbolje rješenje za nešto (druga je stvar da li će oni to čuti, osjetiti, prepoznati, to zavisi od toga žele li to i rade li na tome). Nema glasanja. Nema demokratije. Niko nikoga ništa ne pita. Imaš to i to, i gotovo. Hoćeš - dobro, nećeš - leti.

Ali mi na vanjskom planu moramo da imamo demokratiju jer je ona samo slika unutrašnje demokratije u svakom čovjeku gdje “legija” (“nerazumna masa”) odlučuje i nadglasava onog Jednog. To je kako je to Moris Nikol rekao: “drama neizbježnog raspeća višeg nivoa istine rukama onih koji su na nižem nivou. Uništavanje psihološke Istine običnom istinom vječna je drama ljudskog života."

Ljude koji rade duhovnu izgradnju sve više zanima samo ono šta je najbolje za učiniti a ne šta većina misli, a ni šta oni sami misle, žele, vole. Oni vremenom uče o tome odakle potiču misli, emocije, želje, sviđanje i ne sviđanje, voljenje i ne voljenje, privlačnost ili odbojnost, stavovi, ideje, uvjerenja, i sve više uče koliko od toga nije stvarno, koliko nije zapravo njihovo već su oni samo povjerovali da je njihovo. Tim tragom se može krenuti u istraživanje i onoga na šta je Hrist mislio kada je govorio o slobodi, o pravoj slobodi do koje će tek neki doći, unutrašnjoj slobodi, i o tome da se za nju svako za sebe mora izboriti ličnim unutrašnjim radom, unutrašnjom revolucijom a ne zanositi se spoljašnjim društveno-političkim revolucijama.

I dalje ćemo imati one koji ne znaju ništa o hrišćanstvu već imaju svoju površnu sliku o tome da je to nešto što zvuči moderno, pozitivno, društveno prihvatljivo, pali masu, a prije svega misle da ono simbolizuje toleranciju što je vjerovatno glavni razlog zašto na primjer i političkoj stranci daju ime "demohrišćanska", jer im u statutu stoji "poštovanje čoveka, ljudskog dostojanstva, prava i sloboda nezavisno od verske, rasne i nacionalne pripadnosti".

Hrišćanstvo je simbol koje tolerancije? Pročitajte Sveto Pismo pa ćete vidjeti koliko je Bog tolerantan, koliko je Hrist tolerantan. Iznenadićete se. Prema čemu da budu tolerantni? Prema čovjeku koji je "mrtvac koji sahranjuje druge mrtvace"? Takve će Oni samo pogurati u grob, tolerantno. Za takve Oni, tolerantno, kažu:

"I ako ti reku: kuda ćemo ići? Tada im reci: ovako veli Bog: ko je za smrt, na smrt; ko je za mač, pod mač; ko za glad, na glad; ko za ropstvo, u ropstvo." (Jeremija 15,2)

I pri tome će, tolerantno, da im obećaju ovo:

"Nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti u grobu u koji ideš." (Sveto Pismo)

Ljudi kreiraju sliku o Bogu prema sebi i svojim hirovima, željama, očekivanjima, spuštaju ga na najgrublji prizemni zemaljski nivo, to rade zato što oni mogu zamisliti ali i žele samo onakvog Boga koji će ih podržavati u svemu onome kakvi su sami, koji će blagonaklono gledati na sve što nose u sebi a sve eventualno sporno će on biti presretan da im vrlo rado oprosti. Prave Boga po svom obličju pa zato misle da je Bog idiot.

Žele ga ugurati u svoje uske prizemne okvire, a On kaže:

"Jer misli Moje nisu vaše misli niti su vaši putevi Moji putevi, veli Bog. Koliko su nebesa više od zemlje toliko su putevi Moji viši od vaših puteva i misli Moje od vaših misli." (Isaija 55,8-9)

 

Jehoash

 

 

Citat dana
Sveto Pismo
Kur'an
Bhagavad-Gita

Slušajte muziku dok čitate

Korisne teme na forumu

Doprinos

RSS
Vrh stranice