logo
ČOVJEK SE DUHOVNO, TJELESNO, FIZIČKI, ENERGETSKI, MATERIJALNO, UZDIŽE I NAPREDUJE KADA ČITA, PRIČA, SLUŠA, RAZMIŠLJA SRCEM, S LJUBAVLJU,
O BOŽIJIM STVARANJIMA, DJELOVANJU I NAMJERAMA SA ČOVJEKOM NA ZEMLJI

Bogosluženje u Hramu

 

Tekst objavljen 06.01.2013.

Do ovog tumačenja se došlo kroz 8 načina proučavanja Svetog Pisma.

 

U Svetom Pismu na više mjesta piše o hramovima, o tome da su građeni po Božijoj volji ali i da su kasnije rušeni opet po Božijoj volji.

Šta su ti hramovi?

Hram je čovjek.

Ili ne znate da su tjelesa vaša crkva Svetoga Duha koji živi u vama, koga imate od Boga, i niste svoji? (1. Korincanima 6,19)


Hramovi u Starom Zavjetu su pravljeni po Božijem nacrtu, Ezekielov hram je po nacrtu, Solomonov hram je po nacrtu:

Tada predade David Solomunu sinu svojemu sliku od trijema i od kuća njegovijeh, i od riznica i od soba i od klijeti unutrašnjih, i od mjesta za zaklopac očišćenja... (1. Dnevnika 28,11)


Hramovi su pravljeni po nacrtu Oca Nebeskog, po slici, kao što je čovjek stvoren po slici Božijoj. Hram je čovjek.


Bogoslužje u hramu je unutrašnji čovjekov život. Taj unutrašnji život, kao i bogoslužje, može biti dobar ili loš. Hramovi opstaju ili se vremenom ruše i propadaju, zavisno od kvalitete bogoslužja u njima. U Svetom Pismu jasno piše zašto je uništen Jerusalimski hram, jer nije više služio svojoj svrsi, nije služio Bogu, nije bilo službe Bogu u njemu ili je bila izopačena. Čovjek je u hram (sebe) unio "lažne bogove" (mehanizme ličnosti, lažne "ja") kojima služi ali ti lažni bogovi su lažni, nisu ni živi (mehanični su i automatizovani), a čovjek ih se grčevito drži, ne dozvoljava da se neki od njih dovede u pitanje ili nestane:

Kao što posuda kojom se čovjek služi postaje beskorisnom kada se razbije, tako je i s njihovim bogovima koji su postavljeni u hramovima. Oči su im pune prašine što je dižu noge onih koji ulaze. I kao što su na sve strane zatvorena vrata onome koji se ogriješio o kralja te ima biti pogubljen, tako svećenici utvrđuju hramove ovih bogova vratima, bravama i zasunima, bojeći se da ih razbojnici ne opljačkaju. (Baruh 6, 15-17)

Čovjek mnogo vrednuje ono što ima u ličnosti, bogat je njome i voli to bogatstvo, svoje mehanizme i lažna "ja" oblaže zlatom, ali sve je to mrtvo:

Ne očiste li im naslagu sa zlata kojim su obloženi za ukras, sami ga neće osvjetlati. Nisu ni osjećali dok su ih salijevali. Kupovali su ih za najvišu cijenu, a nema u njima životnoga daha. (Baruh 6, 23-24)


Lažni bogovi u nama nas blokiraju u duhovnom sazrijevanju jer upućuju na sebe a ne na ono što je iznad njih, na pravo nebo, na duhovnu suštinu u nama koja je jedno sa Ocem Nebeskim, na duhovno tijelo (sunce = Tiferet, mjesec = Jesod...)

...niti mogu narodima pokazati znamenja na nebu; oni ne sjaju kao sunce niti svijetle kao mjesec (Baruh 6, 66)



Ljudi se hvale zbog svoje ličnosti, što je tako divna i ukrašena, jaka, čvrsta, velika, ali baš ona sprečava duhovni rad, pravo bogoslužje u hramu (i današnje religije više drže do samih hramova nego do prave službe Bogu):

I kad izlažaše iz crkve reče mu jedan od učenika njegovih: učitelju! gle kakvo je kamenje, i kakva građevina! I odgovarajući Isus reče mu: vidiš li ove velike građevine? Ni kamen na kamenu neće ovdje ostati koji se neće razmetnuti. (Marko 13, 1-2)

A kad se ruši ta crkva? Onda kad se kroz duhovnu izgradnju krene buditi Suština, Hristova Svijest, kada Hrist počne dolaziti:

Kaži nam kad će to (razmetanje kamena crkve) biti? I kakav je znak tvoga dolaska i pošljetka vijeka? (Matej 24,3)

Ovde je baš jasno povezano razmetanje kamena crkve sa Hristovim dolaskom.
Tu takođe kaže da će s Hristovim dolaskom nastupiti "pošljedak vijeka", u drugim prevodima "kraj (svršetak) svijeta". To je kraj jedne etape u čovjekovom razvoju, krupan događaj pošto će za čovjeka sve nakon toga biti značajno drugačije, jer će u čovjeku sve biti značajno drugačije, i piše da će to nešto sasvim novo nastupiti upravo sa dolaskom Hrista: Zato ako je ko u Hristu, nova je tvar: staro prođe, gle, sve novo postade. (2. Korincanima 5,17). Svjet je za nas onakav kakvim ga mi doživljavamo, sve što vidimo je samo naš doživljaj toga što posmatramo, to nije ono kako stvarno jeste već samo naš doživljaj, a kad čovjek postane jedno sa Ocem Nebeskim tada će drugačije vidjeti i doživljavati svijet, za njega će zaista nastupiti kraj svijeta, kraj starog doživljaja svijeta, sebe, ljudi, života, Boga. Nastaće sve novo.





Šta su sveštenici koji u hramu vrše službu Bogu?

Oni su posrednici između čovjeka i Boga. Sveštenici su osobe koje imaju znanje o Božijem Zakonu i to znanje prenose drugima, ili bi bar tako trebalo da bude:

Jer usne sveštenikove treba da čuvaju znanje i zakon da se traži iz njegovih usta (Malahija 2,7)

Dakle oni su u čovjeku duhovna učenja i duhovni koncepti koje čovjek slijedi i kroz koje radi duhovnu izgradnju. Duhovna učenja (sveštenici) mogu biti ovakva ili onakva, ali ako čovjek pomoću njih uspije da se "prebaci preko granice" i ostvari svoj lični kontakt sa Ocem Nebeskim, postane jedno sa Ocem Nebeskim, ispolji Pravog Sebe, Bude, tada mu više ne trebaju duhovna učenja jer on sam postaje učenje, on postaje "ja sam put, istina i život", duhovna učenja su bili samo koncepti koji su ukazivali na nešto ali kad se do toga dođe tada ukazivač više nije potreban, sveštenici kao posrednici više nisu potrebni u hramu jer je sada cijeli hram ispunjen Slavom Božijom, ali tek nakon što se spali žrtva paljenica (ličnost):

A kad svrši Solomun molitvu, siđe oganj s neba i spali žrtvu paljenicu i druge žrtve, i slave Božije napuni se dom te ne mogahu sveštenici ući u dom Božiji, jer se slave Božije napuni dom Božiji. (2. Dnevnika 7,1-2)

Sveštenici (duhovne ideje, koncepti, učenja koja čovjek ionako doživljava ovako i onako) nemaju šta da traže u Hramu koji je ispunjen Božijim Duhom, tada taj Duh vodi i uči dalje.


Paladin

 

 

Citat dana
Sveto Pismo
Kur'an
Bhagavad-Gita

Slušajte muziku dok čitate

Korisne teme na forumu

Doprinos

RSS
Vrh stranice