logo
ČOVJEK SE DUHOVNO, TJELESNO, FIZIČKI, ENERGETSKI, MATERIJALNO, UZDIŽE I NAPREDUJE KADA ČITA, PRIČA, SLUŠA, RAZMIŠLJA SRCEM, S LJUBAVLJU,
O BOŽIJIM STVARANJIMA, DJELOVANJU I NAMJERAMA SA ČOVJEKOM NA ZEMLJI

Čovjek i njegova promjena

 

Mnogi ljudi se u okviru nekog oblika duhovnosti tu i tamo malo kao promijene pod uticajem nekog predavanja ili susreta i razgovora sa nekim ko ih inspiriše, ali to bude kratkog daha, vrlo brzo ih povuku neke sile u njima i oko njih koje teže tome da ih vrate u njihovo staro stanje, stara razmišljanja i stavove, ustaljene navike, stari način života. Ispostavi se da je ta neka promjena bila samo privremena i površna, nastala u nekom kratkoročnom zanosu. Ona brzo izblijedi, pogotovo kada više nisu u kontaktu sa tom osobom preko koje djeluje neka viša sila i koja može druge da inspiriše i povuče. Ti drugi ljudi mogu da nekoga neko vrijeme vuku, to je potrebno i oni to znaju jer znaju sa čim se nosi neko ko je tek krenuo u to i šta će ga sve odvraćati od tog puta. Ali ne mogu da stalno nekoga nose na svojim leđima. Ti ljudi će težiti tome da druge nauče kako da sami u sebi stvore jak temelj za ličnu duhovnu izgradnju pa da ta promjena i stalni rad na sebi ide iz njih samih a ne preko nekoga drugog. Jer ako bi rad na sebi stalno išao preko nekoga drugog a tog drugog odjednom više nema šta će se desiti? To je kao kada avion sa motorom vuče jedrilicu, on je vuče samo dok je ne podigne do neke visine a onda je otkači i ona treba dalje da nastavi sama, ako to nije u stanju srušiće se.

Taj neki zanos i ushićenje nekakve kao promjene se može vidjeti kod ljudi koji odu na nekakva predavanja i seminare o nekom obliku duhovnosti ili nečemu što bar liči na to, a toga danas ima na sve strane. Nakon toga misle da su se promijenili, da sad mnogo znaju o nekim aspektima života o kojima do juče nisu znali i o kojim drugi ne znaju.

Ali pravi test promjene je u primjeni naučenog u običnom svakodnevnom životu.

Može neko biti u dodiru i sa onima koji znaju šta pričaju, koji su dosta prošli na duhovnom putu i koji će im reći prave stvari. Mogu da im na primjer pričaju o ne-reagovanju tj. o tome da čovjek treba da posmatra i mijenja sebe i načine na koje u sebi doživljava ono što mu se dešava umjesto da, kao inače, teži tome da mijenja ljude i svijet po svojoj volji da bi njemu samom bilo prijatno i da ne bi morao da se mijenja. Slušaoci se mogu oduševiti tom pričom, mogu to doživjeti kao nešto novo i uzbudljivo, kao novopronađeni alat za izbjegavanje stresnih situacija. Ali sutradan odu na posao, desi se bilo kakva situacija koja im ne prija, i bum, pojave se potpuno iste reakcije kao uvijek, nervoza, strah, bijes, prepirke, galama, stres.

I šta je ostalo od jučerašnjeg predavanja i entuzijazma? I zašto nije ostalo ništa?

Zato što za pravu promjenu nije dovoljno samo naučiti neke nove informacije na intelektualnom planu, čuti ili pročitati nešto i to smjestiti u mozak, makar to bile najistinitije informacije. U čovjeku ima mnogo više od samog mozga i mozak nije jedini koji se pita nešto. Promjena mora da se dešava na svim nivoima a prije toga oni moraju da se što bolje upoznaju, koji su oni, kako rade u ovoj ili onoj situaciju, zašto tako rade, koliko se mi uopšte pitamo oko toga kako oni rade i kako nas nose (jer se uvidi da ne nosimo mi njih nego oni nas), i na kraju: možemo li šta, i koliko, i kako, da uradimo povodom toga.

Svaki pojedini čovjek, ovakav kakav je, nije formiran preko noći pa ne može ni da se promijeni preko noći. Jedan ovdašnji fiziotarapeut mi je jednom prilikom u vezi grčeva u nogama rekao da oni nisu nastali preko noći i da zato ne mogu ni nestati preko noći. To je velika istina odnosi se i na grčeve u nama samima. Ali ljudi, pogotovo današnji, su nestrpljivi i sve žele na brzinu, odmah, instant kafa, instant sokovi, navikli su da dosta toga može na brzinu i onda žele i sve drugo na taj način. Zato postoje predavanja i knjige sa nazivom tipa "kako da promijenite život za tri dana". Ti "gurui" koji vode takve seminare i pišu takve knjige znaju da ljudi padaju na to pa im to i prodaju. Ljudi uz ovu želju da sve dobiju na brzinu takođe žele da sve bude bezbolno, bez patnje, i parcijalno, da se promijene u samo nekim stvarima koji bi im olakšali život, ali da oni diriguju kako, do koje mjere i na koji način da se mijenjaju, a čim postane čupavo tu stanu i to zaobiđu.

Da bi promjena bila cjelovita, konkretna, istrajna, rastuća i stvarna prvo se mora graditi temelj u okviru nekog duhovnog učenja. Novi čovjek koji se gradi mora imati jak temelj inače će se srušiti sve ono što pokušava da izgradi, o tome je Hrist pričao. Dalje, potrebno je učiti kako sebe posmatrati i upoznavati ali ne samo dok se sjedi i kao nešto meditira nego u svim svakodnevnim situacijama. Potrebno je slijediti duhovno učenje i unositi ga u svakodnevni život, na taj način i testirati sebe koliko si u stanju da ga oživiš u sebi pa kad vidiš da nisi u stanju onda to treba analizirati i raditi dalje na tome. Učenje mora ući u svaku poru čovjeka a ne samo u glavu a baš to “spuštanje” učenja iz glave u druge dijelove sebe je proces koji se ne dešava preko noći niti bez našeg aktivnog učešća. Kroz sve to će postepeno rasti i razumjevanje tog učenja, zašto je ono baš takvo i zašto je potrebno prolaziti kroz to sve. I na kraju je bitno imati puno istrajnosti i strpljenja jer promjena koja se radi na pravi način nije brza već postepena, pri tome je često nevidljiva (i kad je ima) već se manifestuje tek kad se neki veći komad odradi.

 

Jehoash

 

 

Citat dana
Sveto Pismo
Kur'an
Bhagavad-Gita

Slušajte muziku dok čitate

Korisne teme na forumu

Doprinos

RSS
Vrh stranice