logo
ČOVJEK SE DUHOVNO, TJELESNO, FIZIČKI, ENERGETSKI, MATERIJALNO, UZDIŽE I NAPREDUJE KADA ČITA, PRIČA, SLUŠA, RAZMIŠLJA SRCEM, S LJUBAVLJU,
O BOŽIJIM STVARANJIMA, DJELOVANJU I NAMJERAMA SA ČOVJEKOM NA ZEMLJI

Priče o množenju hljebova

 

iz Evanđelja Novog Zavjeta

 

I čuvši Spasitelj, otide nasamo u lađi na pusto mjesto. A kad to čuše ljudi, idoše za njim pješice iz gradova. I izišavši Spasitelj nađe mnogi narod, i sažali mu se za njih i iscijeli bolesnike njihove. A pred veče pristupiše k njemu učenici njegovi, govoreći: Ovdje je pusto mjesto, a dockan je već; otpusti narod neka ide u sela da kupi sebi hrane. A Isus reče im: Ne treba da idu; podajte im vi neka jedu. A oni rekoše mu: Nemamo ovdje do samo pet hljebova i dvije ribe. A on reče: Donesite mi ih ovamo. I zapovjedi narodu da posjedaju po travi; pa uze onijeh pet hljebova i dvije ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi, i prelomivši dade učenicima svojijem, a učenici narodu. I jedoše svi, i nasitiše se, i nakupiše komada što preteče dvanaest kotarica punijeh. A onijeh što su jeli bješe ljudi oko pet hiljada, osim žena i djece. (Matej 14:13-21)


I otišavši Isus odande, dođe k moru Galilejskom, i popevši se na goru, sjede ondje. I pristupiše k njemu ljudi mnogi koji imahu sa sobom hromnjeh, slijepijeh, nijemijeh, uzetijeh i drugijeh mnogijeh, i položiše ih k nogama Isusovijem, i iscijeli ih. Tako da se narod divljaše, videći nijeme gdje govore, uzete zdrave, hrome gdje idu, i slijepe gdje gledaju; i hvališe Boga Izrailjeva. A Isus dozvavši učenike svoje, reče: žao mi je ovoga naroda, jer već tri dana stoje kod mene i nemaju šta jesti; a nijesam ih rad otpustiti gladne da ne oslabe na putu. I rekoše mu učenici njegovi: Otkuda nam u pustinji toliki hljeb da se nasiti toliki narod? I rekne im Isus: Koliko hljebova imate? A oni rekoše: Sedam, i malo ribice. I zapovjedi narodu da posjedaju po zemlji. I uzevši onijeh sedam hljebova i ribe, i davši hvalu, prelomi, i dade učenicima svojijem, a učenici narodu. I jedoše svi, i nasitiše se; i nakupiše komada što preteče sedam kotarica punijeh. A onijeh što su jeli bijaše četiri hiljade ljudi, osim žena i djece. (Matej 15:29-38)

 

Kao i sve druge priče koje su zapisane u evanđeljima i priče o množenju hljebova pružaju mnogo više od samog opisa čudesa koja je činio Pomazani Spasitelj Emanuel dok je djelovao na zemlji pod tim imenom i zadatkom. Kada se ova priča protumači iz različitih uglova (kroz priču, kroz značenje simbola, kroz značenje brojeva), kada se poveže sa drugim mjestima iz Pisma i kada se sve to ukomponuje u jednu cjelinu, dobija se i pouka i proročanstvo i upozorenje sve u isto vrijeme.

Pomazani Spasitelj je činio čuda, liječio ono što ljudima izgleda neizlječivo, činio djela koja su za mnoge nevjerovatna, ali on nije došao da promjeni svijet spolja nego iznutra. Kada je liječio slijepe i gluhe od rođenja u stvari je pokazivao da se svi mi u sljepilu i gluvoći rađamo i da moramo da mu priđemo da nas izliječi, da nam se otvore duhovne oči i uši i tek tada ćemo potpuno vidjeti i čuti; kada je liječio hrome time je pokazivao da on može da nam pomogne da stanemo na sopstvene noge; kada je liječio bolesne utrobe time je dokazivao da smo bolesni iznutra i da trebamo obnovljenje. Takođe, došao je da podsjeti Izrael da im je još davno u Zakonu Mojsijevom napisano da su čovjeku za život svaki dan neophodne dvije vrste hljeba: materijalni i duhovni, jedan od žita, drugi je Riječ Božija (5. Moj. 8:3). I nije se čuditi kada kaže da je on hljeb života (Jovan 6:48), jer je na drugom mjestu posvjedočeno da je on Riječ (Jovan 1:1-5). To je teško shvatljivo ljudima okovanim svjetskim umovanjem i mudrovanjem, ali je čista i živa istina - Pomazani Spasitelj je hljeb života kojega svaki dan moramo uzimati da bismo živjeli (5. Moj. 32:47). Kada se u nama nastani Sin Božiji i kada i mi postanemo On, tada će se zaista iscijeliti i naše materijalne oči i uši i noge i utrobe. Priča o množenju hljebova tako postaje priča o duhovnom preobražaju i iscjeljenju. Da vidimo sada šta nam se kazuje kroz simbole i brojeve koji su utkani u ovu priču.

Prvo množenje hljebova se dešava neposredno nakon što je do Spasitelja doprla vijest da je Jovan Krstitelj posječen.
U tom momentu misija Jovanova bijaše okončana i Spasitelj je znao da je došlo njegovo vrijeme. Zakon Mojsijev je za Izrael važio do Jovana, a on je došao da pripremi narod za Spasitelja, da ih pozove na pokajanje i simboličkim očišćenjem da ih pripremi za dolazak Spasitelja koji će odvratiti ljude od spoljašnjeg držanja Zakona, naučiti ih suštini i dati im hljeb i vodu života. Ali, Spasitelj može nahraniti i napojiti samo one koji mu dobrovoljno i s vjerom pristupe. Zato izvještaj o množenju hljebova počinje tako što ljudi koji su bili odlučni i hrabri da slijede svoju nadu i svoga učitelja i u pusto mjesto (simbolički: da napuste svjetsku sredinu prateći ga), dolaze k Spasitelju čim su culi gdje je, i tada on iscjeljuje bolesne među njima. A kada se primaklo veče, da se ne bi narod rasuo kojekuda tražeći hranu, Isus zapovijeda učenicima da ih nahrane onim što imaju kod sebe ma kako mnogo naroda, a malo hrane bilo. U stvari se tu kazuje da je Spasitelj dao zadatak učenicima da duhovno hrane one koji su povjerovali i koje je on svojim djelovanjem i naukom probudio, pa makar im se činilo da to čime ih hrane nije dovoljno da nasiti toliki narod, a on će učiniti da ničega ne nedostaje. I zaista, onih pet hljebova i dvije ribe koje su se zatekli tu gdje su bili Spasiteljevom rukom se umnožiše da je bilo dovoljno za sve i da je ostalo dvanaest punih košarica da su mogli da se nasite još mnogi. Po značenju brojeva u Svetom Pismu pet je broj duha. Pet simboličkih duhovnih hljebova, hljebova Rijeci Božije - to je Novi Zavjet koji se sastoji iz pet cjelina: četiri Evanđelja, Djela apostolskih, Pavlovih poslanica, Sabornih poslanica i Otkrivenja. Učenici Pomazanog Spasitelja su nam zavještali Novi Zavjet kao duhovne hljebove života.
Riba je od najranijih vremena hrišćanske ere simbol Hrista i hrišćana (krst se kao simbol hrišćanstva pojavljuje tek kasnije), a po simbolici Svetog Pisma riba predstavlja duhovnu osobu, osobu koja traži Oca Nebeskog i njegovu volju. Broj dva je broj Sina, Pomazanika-Hrista,broj potvrde i broj principa stvaranja, jer je sve na Zemlji stvoreno u broju dva ( muško - žensko, svjetlo - tama, duhovno - materijalno). Dvije ribe ovdje znače da ova hrana dolazi od Sina, Sina Božijeg (Jovan 6:51) i Sina Čovječijeg (Jovan 6:53). Mnogi ljudi tumačeći Sveto Pismo misle da su Sin Božiji i Sin Čovječiji ista licnost, ali iako Pomazani Spasitelj - Sin Božiji često zagonetno govori o tome pa se na prvi pogled čini da je to tako, kad se malo dublje zagleda vidi se jasno da su to dvije osobe premda ujedinjene u djelovanju (Zaharija 6:12,13 klica, car - i sveštenik). Hranjenje ljudi dvjema ribama predstavlja i uravnoteženje duhovnih centara u čovjeku, jer su duhovni centri čovjekove duhovne duše raspoređeni simetricno na lijevoj i desnoj strani čovjekovog tijela sa srednjim stubom u sredini koji ih uravnotežuje.

Spasitelj Emanuel - Bog s nama je poslan Izraelskom narodu (Matej 15:24) da bi potvrdio i dijelom ispunio obećanja data Izraelskom narodu - svetom narodu i spasio ih od duhovne propasti koja im je prijetila zbog lošeg razumijevanja Svetog Pisma koje im je dato da ga se drže. Međutim, velika većina inteligencije svetog naroda, knezovi, pismoznanci, sveštenici nisu ga priznali jer ih je on ugrožavao - pokazavši na sebi kako izgleda istinska duhovna osoba dokazivao je u kolikoj su zabludi oni i svi koji se za njima povode. Zato su ga prihvatili samo oni koji za sebe nisu mislili da su veliki i mudri, oni koji nisu imali šta da izgube jer su bili od sviju prezreni i odbačeni , oni koji su mu došli čista srca kao djeca, svjesni svoje nesavršenosti. Tako je konačno i potpuno potvrđeno ono što je još davno dato čovjeku Božijem da kaže Eliju svešteniku: Otac Nebeski će poštovati one koji njega poštuju , a koji njega preziru biće prezreni, bili oni Izraelci ili od bilo kojeg drugog naroda (1. Samuilova 2:30,31). Zbog toga je apostolu Petru došla vizija koja mu kazuje da je sazrelo vrijeme da se nauka Spasitelja Emanuela propovijeda svima koji su spremni da je slušaju (Djela apostolska 10:10-16,34-36), i otada sveti Božiji narod bivaju oni koji su srca obrezana, a ne oni koji su samo na tijelu primili obrezanje (Rimljanima 2:25-29). Međutim, Božije obećanje se ne poriče, i stoga su ostavljena vrata za Izrael da se obrati i prihvati Spasitelja jer je od hrane koja je razdijeljena na pet hiljada ljudi ostalo 12 košarica ulomaka prema 12 plemena Izraela. Time se kazuje da za svaki Izraelac može da jede od hljeba života i da se nasiti ribe, ali prvo mora da potraži kotaricu.
Onih pet hiljada ljudi (pet - broj duha) koji su se nasitili tom hranom predstavljaju one koji su povjerovali Spasitelju i učenicima njegovim dok su djelovali u prvom vijeku nove ere. Oni su primili novoga duha i postali sveti uvrstivši se u 144 000 suvladara Isusa Hrista, u one koji dobrovoljno služe i učestvuju u planu preobraženja zemlje (Otkrivenje 7:3,4). Ovom pričom simbolički je prikazano djelovanje Pomazanog Spasitelja i njegovih učenika na zemlji do kraja prvog vijeka nove ere do kada je popunjavan broj od 144000 hiljade. Međutim, već u sljedećem poglavlju Matejevog evanđelja nalazi se izvještaj o drugom množenju hljebova.
Neposredno prije drugog množenja hljebova opisan je jedan zanimljiv i poučan događaj koji simbolički pokazuje do kakve je promjene došlo nakon otkupiteljske misije Pomazanog Spasitelja. On je otvorio vrata iscjeljenja, svetosti i posinjenja svima koji ga prihvate.

I gle, žena Hananejka iziđe iz onijeh krajeva, i povika k njemu govoreći: Pomiluj me Gospode sine Davidov! moju kćer vrlo muči đavo. A on joj ne odgovori riječi. I pristupivši učenici njegovi moljahu ga govoreći: Otpusti je, kako viče za nama. A on odgovarajući reče: Ja sam poslan samo k izgubljenijem ovcama doma Izrailjeva. A ona pristupivši pokloni mu se govoreći: Gospode, pomozi mi! A on odgovarajući reče: Nije dobro uzeti od djece hljeb i baciti psima. A ona rece: Da, Gospode! ali i psi jedu od mrva što padaju s trpeze njihovijeh gospodara. Tada odgovori Isus, i reče joj: O ženo! velika je vjera tvoja; neka ti bude kako hoćeš. I ozdravi kći njezina od onoga časa. (Mat. 15:22-28)

Priča o Hananejki koja je svojom vjerom izmolila iscjeljenje svoje kćeri objavljuje kraj vremena kada su narodi po krvi bili sveti i izabrani, a ostali kupili samo mrvice njihovog duhovnog blaga, i početak vremena kada se stol sa duhovnom hranom postavlja narodu svetom po duši, po čistom i vijernom srcu.

I otišavši Spasitelj odande, dođe k moru Galilejskom, i popevši se goru, sjede ondje. I pristupiše k njemu ljudi mnogi koji imahu sa sobom hromih, slijepih nijemih, uzetih i mnogih drugih, i položiše ih k nogama Spasiteljevim i iscijeli ih, tako da se narod divljaše, videći nijeme gdje govore, uzete zdrave, hrome gdje idu, i slijepe gdje gledaju, i hvališe Boga Izraelova. A Spasitelj dozvavši učenike svoje reče:" Žao mi je ovoga naroda, jer već tri dana stoje kod mene i nemaju što jesti; a nisam ih rad otpustiti gladne da ne oslabe na putu. I rekoše mu učenici njegovi: Otkuda nam u pustinji toliki hljeb da se nasiti toliki narod? I reče im Spasitelj: Koliko hljebova imate? A oni rekoše: Sedam i malo ribice. I zapovijedi narodu da posjedaju po zemlji. I uzevši onih sedam hljebova i ribe, i davši hvalu, prelomi, i dade učenicima svojim, a učenici narodu. I jedoše, i nasitiše se, i nakupiše komada što preteče sedam kotarica punih. A onih što su jeli bijaše četiri hiljade ljudi, osim žena i djece. (Mat. 15:29-38)

Ovo nije jedino Spasiteljevo čudo koje se dešava u znaku broja dva; iscjeljenje slijepog od rođenja izveo je u dvije faze (Jovan 9:1-7), drugi slijepac je takođe potpuno iscijeljen "iz dva puta" (Marko 8:22-25), a eto postoje i izvještaji o dva množenja hljebova. Sve ove priče iz raznih uglova pokazuju istu stvar: djelovanje Pomazanog Spasitelja Emanuela na Zemlji zasnovano je na dvije misije; prva je bila učiteljska i otkupiteljska koju simbolizira prvo množenje hljebova, a druga je ono što mnogi zovu "drugi Hristov dolazak" i nju prikazuje drugo množenje hljebova. Drugi Hristov dolazak je vrlo daleko od onoga kako ga ljudi zamišljaju (pompezan i veličanstven svakom vidljiv dolazak sa neba sa mnoštvom anđela...), to je dolazak Hrista iznutra kroz ljude koji se duhovno izgrade tako da Sina pronađu u sebi (Luka 17:20,21), a onda će kroz mnoge pročišćujuće katastrofe doći do čišćenja i preobražaja zemaljske kugle. Sve to uopšte neće biti vidljivo nikom kome se ne otvore duhovne oci. Da vidimo sada kako to sve objašnjava ovaj izvještaj. Mnogi od ljudi koji su se okupili oko Spasitelja bili su hromi, slijepi, nijemi, uzeti i on ih je sve iscijelio tako da su se oni divili i hvalili Boga Izraelova - dakle, upućuje se da ovi ljudi nisu od svetog naroda Izraela, ali su svojevoljno pristupili Mesiji Izraela.
Kasnije je rečeno da je tu bilo četiri hiljade odraslih ljudi - četiri hiljade prema četiri strane svijeta i četiri vjetra nebeska, simbolički to su ljudi sa cijele zemaljske kugle i iz svih naroda. Isus ih hrani nakon tri dana koja su proveli kod njega. Ta tri dana predstavljaju tri hiljade godina koliko će ukupno trajati hrišćanska era, koja je počela sa širenjem Hristovog učenja po svijetu u prvom vijeku nove ere, a to što su ljudi uz Spasitelja gladni kazuje da hrišćanstvo kakvo poznajemo uopšte nije u stanju da duhovno nahrani čovjeka. Na kraju tog razdoblja Hristovom intrvencijom doći će do potpunog preobražaja naše planete i bića na njoj, ljudi na prvom mjestu. I ponovo Spasitelj preko svojih učenika hrani veliki broj ljudi čudesno umnoživši naizgled malu i nedovoljnu količinu (duhovne) hrane koju su učenici imali uza se. Ovaj put bilo je to sedam hljebova i nešto ribica. Sedam je broj punine (za zemaljsku kuglu), označava pun ali neodređen broj nečega (preko sedam gora i sedam mora = preko velikog prostranstva i mnogih prepreka).
Sedam hljebova kojim su ovi ljudi nahranjeni jeste množina Hristove nauke koja se javlja iz mnogo izvora i na mnogo razlicitih načina: tumacenjem Svetog Pisma i ostalih svetih spisa, prosvjetljenjima, objavama, duhovnim spoznajama, meditacijom, učenjem od Božijih stvorenja, i od prirodnih pojava. Sve su to duhovni hljebovi posljednjih vremena koijim će u Hristovom duhu biti hranjeni ljudi na sve četiri strane svijeta. Onih nešto ribica kojima se četiri hiljade ljudi takođe hrane znače pojavu neodređenog ali nevelikog broja duhovnih osoba - Božijih ljudi koji će odigrati ključnu ulogu u hranjenju i preobražavanju čovjecanstva u vremenu koje dolazi, jer će preko njih nauka Emanuela biti objavljivana. Od hljebova i ribica ostalo je još sedam kotarica ulomaka, što će reći: za svakog ko hoće i potrudi se da je pronađe duhovne hrane ima dovoljno.

Vrijeme o kojem govori drugo množenje hljebova već traje, duhovni hljebovi i ribice se već ukazuju i tek će da se ukažu, a na svakom čovjeku je izbor: primiti duhovnu hranu ili ne. Onaj ko je ne primi ne može baštiniti vječni život i zadesiće ga ono što i sve prolazno i propadljivo: proći će i propašće; onaj ko potraži duhovnu hranu i nasiti se iscijeliće se, preobraziti se i stupiti u vječnost. Neka svako čini ono što misli da je ispravno.

 

 

Citat dana
Sveto Pismo
Kur'an
Bhagavad-Gita

Slušajte muziku dok čitate

Korisne teme na forumu

Doprinos

RSS
Vrh stranice