logo
ČOVJEK SE DUHOVNO, TJELESNO, FIZIČKI, ENERGETSKI, MATERIJALNO, UZDIŽE I NAPREDUJE KADA ČITA, PRIČA, SLUŠA, RAZMIŠLJA SRCEM, S LJUBAVLJU,
O BOŽIJIM STVARANJIMA, DJELOVANJU I NAMJERAMA SA ČOVJEKOM NA ZEMLJI

Na brdovitom Balkanu

 

Molimo svakoga ko pročita ovaj tekst, da ne žuri sa ocjenom onoga što je ovdje rečeno, nego neka radije pokuša razmisliti o ovom, slobodan (slobodna) od uvriježenih i sveprisutnih predstava i postavki, ili ako ništa drugo, preispitujući ih

 

 

Narodi koji naseljavaju ove naše balkanske prostore, pogotovo oni koji govore istim jezikom (samo ga zovu na stotinu načina), oduvijek su sebe smatrali izuzetnim prikriveno ili otvoreno.

Veoma poznati su i širokorasprostranjeni pojmovi kao što su "nebeski narod" kada je riječ o Srbima, "Bog i Hrvati" kada je riječ o Hrvatima, ili o tome kako su Bošnjaci (po krvi mahom Sloveni, po vjeroispovjesti pripadnici islama) jedini "pravi muslimani" u Evropi, dok su Turci npr. "slabi i mlitavi muslimani".

Tako su se Srbi vijekovima osjećali kao pozvani branioci pravoslavlja, Hrvati branioci i zaštitnici katoličanstva, dok su Bošnjaci s ponosom isticali kako su oni jedini pravi nosioci svjetla "vjere prorokove" u Evropi. Sve u svemu svi su osjećali da su baš oni pozvani da nekoga ili nešto štite i brane od drugih i da imaju neki poseban zadatak i da svima na svijetu (ili barem svima sa kojima su u dodiru) baš oni trebaju nešto da pokažu i dokažu.

Kako u našem narodu (ili narodima) kažu: "Gdje ima dima ima i vatre!" Na žalost, dim je u ovom slučaju bio suviše gust, i crn, zamračujući i zamućujući pogled, puneći nosnice i pluća neprijatnim i zagušujućim vonjem, i vatra se od toga svega teško mogla vidjeti. Pa ipak, u jednom periodu ta vatra se razgorjela i postala vidljiva.

Ono što je čudno u svemu je da su veliki vjernici i "predstavnici" svjetlosti Božijih Poslanika na zemlji (bar su oni sebe takvim smatrali) mnogo pričali o tome kako su svi ljudi od Jednog (ili jednog) potekli, kako bi ljudi trebali poštovati jedni druge, smatrati druge jednako vrijednim sebi samima, željeti im i činiti samo ono što se sebi želi i moliti se Bogu čak i za neprijatelje i na zlo zlim ne uzvraćati, ali baš oni kojima su usta bila puna takvih riječi, srca su bila puna mržnje prema onima koji se imalo razlikuju a ruke pune krvi "nevjernika" i "inovjernika".

I tako se desilo da je vatra Božijeg poziva, o kojoj je ranije rečeno (i koju su svi u sebi nosili ali su samo dim ispoljavali), ispoljena tek kada su se pojavili oni koji su se navodno protivili Bogu i vjeri u Boga, ali su svojim djelima iskazali mnogo više onoga čemu su Božiji poslanici učili ljude. Oni su takođe u "nešto" vjerovali iako su Boga nijekali, imali su svoje ideale, željeli su izgraditi bolji svijet za sve i po mjeri čovjeka (ali običnog malog čovjeka), vjerovali su u bratsvo i dobronamjernost među ljudima, u humanost.

I oni su imali svoje ideale, pa i svoje bogove. Njihovi bogovi su ih izdali jer su bili lažni, i zato se vatra nakratko pokazala i zasad ugasla, ali većina ideala koje su imali su univerzalni, iako je temelj koji su oni tim idealima dali bio suviše slab za oluje koje su ih čekale.

Pa ipak, neosporna je činjenica da su baš oni uspjeli da barem nekoliko decenija na ovoj planeti bukvalno zabljesne jedna
  • zemlja u kojoj je bilo moguće mirno, bez straha putovati (ne bojeći se da će te neko opljačkati, šikanirati ili maltretirati),
    zemlja u kojoj se može spokojno prespavati ako treba i usred polja ili šume u sasvim nepoznatom kraju,
  • zemlja u kojoj možeš biti siguran da, ako ti je pomoć potrebna, možeš da je tražiš od svakoga i on će ti je nesebično pružiti koliko god može,
  • zemlja u kojoj su bar u jednom periodu ljudi radili za opšte dobro, samoprijegorno, požrtvovano i zdušno s vjerom gradeći bolje sutra za sve ,
  • zemlja u kojoj su direktori preduzeća strepili od zajedničkih sastanaka sa svim radnicima jer su oni mogli da mu javno skrešu u brk ako je štagod loše i nečasno činio, i gdje je zakon takvog radnika štitio, a nesavjesnog direktora tukao,
  • zemlja u kojoj se nije sve radilo isključivo iz interesa nego se nešto radilo i iz ljubavi i osjećanja doprinošenja opštem dobru,
  • zemlja u kojoj je od mase nepismenih i polupismenih ljudi za kratko vrijeme stvoren (ili bolje rečeno probuđen) ogromni intelektulani potencijal jer su se svi trudili da nekoga nečemu nauče ili da nešto nauče,
  • zemlja koja nije sklapala prijateljstva samo sa narodima od kojih je mogla imati koristi, nego sa narodima sa kojima se saosjeća i dijeli ista muka (pa je zato i u najudaljenijim zakutcima svijeta ime te zemlje bilo bukvalno čarobna riječ koja sva vrata otvara),
    mala zemlja koja je rađala velike timove (gle čuda, u pravilu u kolektivnim sportovima) koji su zadivljivali svijet prije svega svojim osobenim opuštenim i lepršavim stilom i pristupom sportu,
  • i na kraju zemlja u kojoj su vjekovima razdovjeni i od moćnika do krvi zavađeni narodi živjeli složno i bratski, osim manjine koji su čuvali i gajili otrov mržnje u svom srcu na svoju sramotu, da bi ga prenijeli i podmetnuli novoj generaciji koja ga je spremno popila (podstica od onih koji od zavisti nisu mogli da podnesu tu vatru koja se tek razgorjela) i učinila da se plamen naopokon ugasi.

sfrj

Zemlja o kojoj govorimo je SFR Jugoslavija. I gle čuda, baš ta zemlja je na mnogo načina zabilježena u Svetom Pismu. Nikada takve zemlje nije bilo, i Božijom voljom ona je uspostavljena i zasjala kao primjer (mada ne sasvim potpun) onoga što tek treba da dođe. Ali nikada i nigdje se nije Božija volja za ljude na Zemlji u tolikoj mjeri iskazala na djelu kao što je to bilo za tih četrdesetak godina vladavine navodnih "bezbožnika" ili "antihrista".

Bilo bi lijepo da neko upita Hrista lično ko su zaista antihristi, da li oni koji su govorili protiv njega, ali čija su ga djela potvrđivala, ili oni koji su mnogo o njemu govorili, ali ni u svojim najsvjetlijim danima nisu svojim djelima ni do koljena došli djelima navodnih bezbožnika (a o tamnim danima bolje je i pomen da se zatre jer ih je bilo mračnih djela i prema bližnjima i prema "inima" u izobilju).

Vjerujem da bi ih odgovor na to pitanje začudio.

Koja je to "hrišćanska" ili "islamska" zemlja postigla išta imalo slično ovom. Neki su postigli mnogo na drugim stranama, istina je, i to je dobro, ali glavni smisao života na zemlji u svjetlu riječi: "ljubi bližnjega kao samoga sebe i smatraj ga sebi ravnim i jednako vrijednim" nigdje se ne ispoljava.

U najboljem slučaju, živi se po principu: "Čist račun, duga ljubav," uz pun stomak po starom pravilu "hljeba i igara" kojim se mase drže na uzdi i sprečavaju da razmišljaju svojom glavom.

Račun među ponekim ljudima je možda čist, ali nije sa prirodom i planetom na kojoj živimo i kosmosom u cjelini jer ih nemilosrdno izrabljujemo i neprestano zagađujemo i štetnim materijama i još ubitačnijim i štetnijim mislima i drugim negativnim energijama.

Radi toga imamo nečist "račun" sa Bogom Tvorcem i sa sobom!

Ljudi su učinili od života stalnu trku za nečim, a davno je Solomon koji je sve to iskusio (ili Sulejman kako mu je ime u Kur'anu) rekao da je to trka za vjetrom. A njihove mašinerije sve više melju ljude i planetu na kojoj živimo, proždiru jedne druge bez milosti, a prijete da na kraju sebe same pojedu ili se potpuno raspadnu u opštem haosu. I stalno tvrde i drugima filuju glave riječima da su njihovi putevi jedini ispravni i prospertitetni, iako taj prosperitet koji oni nude postaje sam sebi svrha, a sredstva i žrtve tog prosperiteta postaju pojedinci, grupe, čitavi narodi i cijela naša planeta. A ne mora to tako biti. I ne treba tako.

U Svetim Spisima to piše. U njima se može naći pojava i raspad ove Jugoslavije, važnost balkanskog područja i zadatak (zadaci) koji stoje pred čovečanstvom u ovom vremenu, a u sklopu svega ovoga zadaci koji stoje pred narodima na ovim našim područjima.

Nije slučajno što su se baš ovdje na ovim prostorima susrele sve dominantne svjetske kulture, nije slučajno što u događajima na ovim prostorima vijekovima imaju prste sve svjetske sile i velesile. Jer tako su različitosti došle u neposredan dodir i stvorila se osnova za razumijevanje među suprotstavljenima i stvaranje novog zajedničkog bogatstva koje ne gubi vrijednost iza prvog ćoška i preko prve tarabe. Ipak zbog mnogih spletaka, huškanja i zavisti ipak je ovim prostorima uglavnom dominirala mržnja i podozrenje. Ali iskrice su se pojavljivale s vremena na vrijeme.

Nije slučajno da se zaista na fizički malom prostoru nalazi tolika šarolikost podneblja, klima, i ljudi, tako da je bezmalo skoro čitav svijet u malom koncentrisan na ovaj, balkanski prostor.

Sve je to bilo voljom Oca Nebeskog i uz veliko učešće Sila Nebeskih, ali malo ih je koji su to razumjeli, pogotovo oni koji su sebe smatrali vjernicima. Čudo jedno koliko su im draže bile forme koje su riječi Božijih Poslanika zamotale i dovele do suštinskog neprepoznavanja, i koliko nisu bili u stanju da prepoznaju Božije djelo i primjer koji treba slijediti i unapređivati a ne rušiti.

Neka malo bolje pročitaju i potraže suštinu poruke koje su sadržane u Svetim Spisima (Svetom Pismu, Kuranu ali i drugim objavama i spisima koji su dati ljudima) i djelima ljudi koji su željeli i činili dobro čovječanstvu kroz vijekove. Kada zaista shvate na šta ih se upućuje, smoći će snage da čine i drugima ono što žele sebi i "svojima".

A bez toga nema dobra nikome.


Slobar

 

 

Citat dana
Sveto Pismo
Kur'an
Bhagavad-Gita

Slušajte muziku dok čitate

Korisne teme na forumu

Doprinos

RSS
Vrh stranice