logo
ČOVJEK SE DUHOVNO, TJELESNO, FIZIČKI, ENERGETSKI, MATERIJALNO, UZDIŽE I NAPREDUJE KADA ČITA, PRIČA, SLUŠA, RAZMIŠLJA SRCEM, S LJUBAVLJU,
O BOŽIJIM STVARANJIMA, DJELOVANJU I NAMJERAMA SA ČOVJEKOM NA ZEMLJI

Reinkarnacija u svetim spisima

 

Do ovih tumačenja smo došli kroz 8 načina proučavanja Svetog Pisma.

 

 

 

Reinkarnacija omogućava životnu školu i duhovni rast

Reinkarnacija nije ništa drugo do duhovno (sve)učilište. Do duhovnog napretka i izgradnje svojeg pozitivnog ja (odnosno onoga što nam je Bog dao da ga izgrađujemo u životu na Zemlji) se može doći na mnogo načina. Spoznaje i duhovna prosvetljenja se mogu dostići slijedeći nauku i životne mudrosti Svetih Spisa i sve druge spise istinske nauke (dakle i matematike, fizike, prirodoslovlja, psihologije, astronomije, hemije i mnogih drugih naučnih disciplina), bavljenjem pozitivnim i izgrađujućim djelatnostima (od zanata do umjetnosti), ali za mnoge je jedini način izgradnje i onaj najteži: životno iskustvo kroz međuljudske odnose i životne tegobe. Najbolje bi bilo da se sve ove vrste duhovne izgradnje (i mnoge koje nisam pomenuo) kombinuju u odnosima kako kome najviše odgovara, ali znajući da ništa nema bez dobrog duhovnog temelja zasnovanog vjeri i potpunom pouzdanju u Boga, svemu onom što nam je pokazao i čemu nas je učio Isus Hrist i ostali Božiji poslanici i proroci.

Pošto je za mnoge jedini izvor duhovnog napretka sirovo životno iskustvo, njima je potrebno mnogo životnih vijekova da shvate i usvoje ono što predani iskreni tragalac može da pročita u mudrosnim i Svetim knjigama i praktično primijeni (pa i provjeri) u svom životu za mnogo kraće vrijeme.

Cilj svega je da se čovjek nauči da živi na Zemlji i ostvari Boga u sebi u svakodnevnom životu (neki pravoslavni teolozi to nazivaju obogočovječenjem) odabravši takav put svojom sopstvenom voljom.

Na taj način čovjek bi se oslobodio robovanju smrti i propadanju, i ostvario fizičku besmrtnost ovdje na Zemlji, a cijela bi planeta (a i šire kosmičko okruženje) doživjelo preobražaj u skladu sa tim. Sva stvorenja na Zemlji (i u kosmosu) svojim djelovanjem i međudjelovanjem pomažu čovjeku da dođe do toga. Kada bi se čovječanstvo zaista preobrazilo onako kako su ga svi Božiji poslanici pozivali, time bi se i sav stvoreni svijet oslobodio tiranije palog čovjeka koji uglavnom loše gospoduje povjerenom nam planetom. Jer nikada ne smijemo zaboraviti da smo mi čuvari i namjesnici nad Zemljom i svim što je na njoj.

Ljudi koji slijede učenja koja ne priznaju reinkarnaciju, ili koji su u svojoj duhovnoj izgradnji sami došli do tog zaključka, i oni koji je priznaju i poznaju reinkaranaciju, u svojoj suštini se ne bi trebali mnogo razlikovati u samom duhovnom životu i plodovima tog života koji se svakodnevno očituju.

Jer čovjek koji zna za reinkarciju i istinski teži za duhovnošću jednako predano radi na svom duhovnom razvoju kao da mu je život koji sada živi jedini. No, s druge strane takav je u prednosti jer u stanju i da razumije mnogo toga od zbivanja oko njega i u prošlosti, što oni koji ne priznaju reinkarnaciju ne mogu da vide jer sve posmatraju iz skučene perspektive samo jednog ljudskog života i malog vremenskog perioda.

Oni koji su se u prošlim životima zalagali na Božijem putu vrlo često se tako ponašaju iz života u život i svjesno služe Božijoj namjeni iz života u život istovremeno služeći Bogu i izgrađujući se (jer to i ide najbolje jedno s drugim, kao što učenik koji sluša svog učitelja iz razreda u razred napreduje i dobija odlične ocjene). Oni koji traće svoj život na griješenje i zanemarivanje svojih obećanja datih Tvorcu (jer svi sa obećanjem dolazimo na Zemlju!), nakon određenog broja pokušaja gube pravo na novu priliku (kao što učenici koji određeni broj puta padnu gube pravo na školovanje).

I sve tako do vremena svođenja računa (mature), odnosno vremena sveopšteg suda, sita i rešeta za koje samo Otac zna kada je, i koje treba da dočekamo spremni. Otuda i upozorenje koje je mnogo puta ponavljao Isus Hrist: "Stražite jer ne znate kada će doći" i niko se ne može oslanjati na reinkarnaciju govoreći: "Ah, sada mogu kako hoću, u sljedećem životu ću sve popraviti," jer nikada ne znamo hoćemo li dobiti još prilika! Istinska duhovna osoba uvijek živi ovdje i sada.

Zašto umiru mala i nevina djeca? Zašto oboljevaju djeca? Zašto neko pozitivan umre mlad a neko negativan živi dugo? Zašto se neko pozitivan muči u životu a neko negativan živi bez briga i u obillju? Reinkarnacija daje odgovor na te i slične dileme koje mnogi imaju.

 

 

Reinkarnacija u Svetom Pismu

 

Pavle je živio u vrijeme praroditelja (Adama i Eve)

Apostol Pavle kaže da služi Bogu još od vremena praroditelja:

Zahvaljujem Bogu kojemu služim od praroditelja... (2. Timoteju 1,3)

Potvrda ovoga se nalazi i u sledećem primjeru.

 

 

Pavle je živio prije nego što je uspostavljen Zakon

Bog je Izraelcima nakon što su izašli iz Egipta dao zakon preko Mojsija u pustinji i zbog toga se ovaj zakon naziva "Mojsijev zakon". Do tada Izrealci nisu imali pisani zakon. Apostol Pavle na jednom mjestu govori da je živio i prije nego što je zakon postojao:

A ja življah nekad bez zakona; a kad dođe zapovijest, onda grijeh oživlje. (Rimljanima 7,9)

 

 

Kajinov ubica će sedam života okajavati ubistvo Kajina

Nakon što je Kajin ubio svog brata Avelja zbog čega ga je Bog prokleo i protjerao Kajin se požalio Bogu:

Evo me tjeraš danas iz ove zemlje da se krijem ispred tebe, i da se skitam i potucam po zemlji, pa će me ubiti ko me udesi. (1. Mojsijeva 4,14)

Nakon toga mu Bog daje vrlo zanimljiv odgovor:

A Bog mu reče: za to ko ubije Kajina, sedam će se puta to pokajati. (1. Mosjijeva 4,15)

Po Mojsijevom zakonu koji je uspostavljen dosta kasnije smrt se okajava smrću: "život za život, zub za zub". Ali isti zakon je važio i prije Mojsijevog zakona, to pravilo Bog objašnjava ljudima već kod Noja, nakon potopa:

Ko prolije krv čovječiju, njegovu će krv proliti čovjek. (1. Mojsijeva 9,6)

Ovim se govori da je i prije pojave pisanog zakona postojao nepisani zakon po kojem se ubistvo čovjeka okajavalo smrću počinitelja, baš kao i po Mojsijevom zakonu koji je došao dosta kasnije. Samim tim ako će ubica Kajina to ubistvo morati okajati sedam puta a pošto se ubistvo okajava smrću počinitelja onda je lako zaključiti da će Kajinov ubica morati da umre sedam puta, a da bi umro sedam puta moraće i da se rodi sedam puta.

Ovde bi se moglo postaviti zanimljivo pitanje: ko bi uopšte mogao da ubije Kajina, ko bi mogao da bude njegov ubica ako su u tom trenutku na zemlji živjeli samo Adam, Eva i Kajin (nešto prije toga i Avelj ali je on bio ubijen)? Da li je onda neka životinja mogla da ubije Kajina, i da li u tom slučaju ovo znači da i kod životinja postoji reinkarnacija?

 

 

Slijepac koji je živio ranije

U 9. poglavlju Jovanovog evanđelja se na dva mjesta nalaze zanimljive stvari kada su u pitanju prethodni život i mogućnost da se čovjek rodi sa grijesima od ranije.

I prolazeći vidje čovjeka slijepa od rođenja. I zapitaše ga učenici njegovi govoreći: Ravi! ko sagriješi, ili ovaj ili roditelji njegovi, te se rodi slijep? Isus odgovori: ni on sagriješi ni roditelji njegovi, nego da se jave djela Božija na njemu. (Jovan 9,1-3)

Učenici u pitanju upućenom Isusu Hristu iznose mogućnost da je slijepac rođen slijep zbog svojih grijeha. A kada je to slijepac mogao počiniti grijehe zbog kojih bi se rodio slijep? Mogao ih je počiniti samo prije sadašnjeg života. Znači da je slijepac morao da živi i prije sadašnjeg života.

Isus Hrist na to pitanje učenicima nije skrenuo pažnju na to da ne postoji mogućnost da je slijepac zgriješio prije sadašnjeg života. Nije im rekao da je tako nešto nemoguće. Samo im je odgovorio da u ovom slučaju slijepac nije rođen slijep zbog svojih grijeha.

Dalje u ovom istom poglavlju slijepac kojeg je Isus Hrist iscijelio i koji sada može da vidi objašnjava farisejima kako je iscijeljen i pošto priznaje Isusa Hrista za Božijeg čovjeka fariseiji se ljute na njega i kažu mu:

Odgovoriše i rekoše mu: ti si se rodio sav u grijesima, pa zar ti da nas učiš? I istjeraše ga napolje. (Jovan 9,34)

Ovde fariseji sami priznaju da je moguće da se čovjek rodi sa grijesima od ranije i da je pokazatelj toga neka bolest koju osoba ima od rođenja, a kad je neko mogao počiniti grijehe sa kojima bi se rodio ako ne u nekom prethodnom životu?

 

 

Solomon je bio dobar i prije nego što se rodio

Solomon u "Knjizi mudrosti" na jednom mjestu kaže:

Ja bijah mladić sretne naravi i imao sam dobru dušu, ili bolje: jer bijah dobar, ušao sam u tijelo bez ljage. (Knjiga mudrosti 8,19-20)

Kad je Solomon mogao biti dobar da bi "ušao u tijelo bez ljage"? Naravno, samo u svom prethodnom životu.

 

 

Solomon: sve se ponavlja

Solomon je u svojim mudrosnim knjigama ostavio svjedočanstva o svom duhovnom radu i spoznajama do kojih je kroz njega došao, ali od toga je malo toga rečeno otvoreno (ili bolje rečeno, malo toga je rečeno tako da površan čitalac uoči o čemu se u stvari radi).
Poznato je, na primjer, da su jevrejski učitelji i mudraci koji su odabirali koje spise uvrstiti u TaNaH (Stari Zavjet) dugo vijećali o Slomonovoj Pjesmi nad Pjesmama, koja je na prvi pogled sasvim "profana" (odnosno ne bavi se duhovnim stvarima nego - tjelesnom ljubavi), ali su se na čvrsto zalaganje najmudrijih među njima odlučili da je uvrste zbog njenog metaforičkog značenja u prvom redu. Šta li tek onda ima u drugim knjigama?!
Da vidimo šta nam to u stvari poručuje Solomon u knjizi Propovjednika, praktično svom duhovnom testamentu.
Na samom početku on govori ovo:

Sve rijeke teku u more, i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vraćaju da opet teku. Sve je mučno, da čovjek ne može iskazati; oko se ne može nagledati, niti se uho može naslušati. Što je bilo to će biti, što se činilo to će se činiti, i nema ništa novo pod suncem.
Ima li što za što bi ko rekao: vidi, to je novo? Već je bilo za vijekova koji su bili prije nas.
Ne pominje se što je prije bilo; ni ono što će poslije biti neće se pominjati u onijeh koji će poslije nastati.
(Propovjednik 1,7-11)

Kada kaže da se sve ponavlja, Solomon zaista i misli na sve, uključujući tu i ljude. Jer nikada ne treba izgubiti iz vida da je Solomon ostavio knjigu Propovjednik da bude svjedočanstvo i vodič ljudima šta je dobro da čine a čega da se klone u životu na Zemlji i sve što tu stoji se na ovaj ili onaj način odnosi na ljude i njihovo bivanje. Samim tim on ne govori zbog samih rijeka da se vraćaju da opet teku, nego govori da se ljudi mnogo puta vraćaju da žive na Zemlji.
A i za one koji u reinkarnaciju ne vjeruju ostavio je trajno svjedočanstvo i vrlo lijepu metaforu da porazmisle: nije li onaj koji je stvarao život istovjetan princip kruženja vode u prirodi (i pretvaranju energije iz oblika u oblik) postavio i za kruženje života!?
Vrlo je moguće da se Solomon još onomad susreo sa Indijskim objašnjenjem tog točka reinkarnacije, ali je iskazao svoje nezadovoljstvo tim objašnjenjem riječima:

I upravih srce svoje da poznam mudrost i da poznam bezumlje i ludost; pa doznah da je i to muka duhu. Jer gdje je mnogo mudrosti, mnogo je brige, i ko umnožava znanje umnožava muku. (Propovjednik 1,17-18)

I dakle, kao što voda stalno kruži u prirodi tako i čovječija duhovna duša kruži, i mnogo puta biva na Zemlji pod raznim okolnostima, ali na Zemlji se ništa suštinski ne mijenja – kulise se mijenjaju, ali glumci ostaju isti, mijenjajući uloge od prosjaka do cara, od pozitivaca do negativaca. Sve u cilju da nauče šta je dobro a šta zlo kad su već kroz Adama okusili sa drveta poznanja dobra i zla (ali samo okusili jesu, ali pojeli plod nisu) i da svjesno i dobrovoljno odaberu dobro, a odbiju i suprotstave se zlu, a sve to opet da bi spremni dočekali konačni ispit i nakon toga vrijeme vječnosti na Zemlji. Oni koji se do tada izgrade u svjesne duhovne osobe čistivši svoje srce oni će izdržati konačno sito i rešeto, i ući u vječni život na Zemlji koji nam je od prapočetaka namijenjen, a oni koji ne moraće negdje drugdje tražiti drugu priliku i možda kroz sve opet proći. Solomon je ovo možda tek naslutio, ali nije imao niti je mogao imati jasnu viziju jer Hrist je došao mnogo kasnije i razrješenje mučne situacije na Zemlji nije bilo na vidiku. Otuda povremena gorčina u njegovim riječima.

 

 

Čovjek se vraća u utrobu više puta

I reče: go nam izašao iz utrobe matere svoje, go ću se i vratiti onamo. (Jov 1, 21)

Da li je komentar potreban?

Da nema na kraju ove ključne riječi "onamo" moglo bi se reći da Jov govori da će se Bogu vratiti go, bez odjeće, dakle bez materijalnih postignuća za vrijeme života na Zemlji. Ali Jov jasno govori da je iz utrobe izašao go i da će se onamo (u utrobu) vratiti go. A znamo da se ljudi rađaju goli. Ako će se Jov u utrobu vratiti go znači da će se i ponovo roditi.

Ovdje vrijedi dodati da pošto su ovaj stih neki prevodi na našem i drugim jezicima malo zabašurili (vjerovatno zato što je prevodiocima bilo nevjerovatno da piše to što piše, i to nije jedini takav slučaj) evo kako taj stih glasi na hebrejskom:

Go izadjoh iz stomaka (utrobe) moje majke i go ću se vratiti tamo J.H.V.H. je dao i J.H.V.H. je uzeo neka bude ime J.H.V.H. blagosloveno. (Jov 1, 21)

Dakle istovjetno Daničićevom prevodu. Inače i sam Josef Atijas (glavni rabin za RS) izjavio da je Daničićev prevod Starog Zavjeta jedan od najvjernijih originalu. Ovdje je to u cjelosti potvrđeno.

 

 

Dostizanje Hristovog nivoa

Reinkarnacija predstavlja mogućnosti. Rađamo se u različitim socijalnim, finansijskim, istorijskim uslovima da bismo na kraju svi više-manje prosli kroz isto, da bismo se našli u svim životnim situacijama zato da izgradimo svoju duhovnu dušu i da u svakoj situaciji naučimo svjesno odbaciti zlo a odabrati dobro. Ponavljaćemo sve dok ne naučimo ili dok se ne proglasi kraj školske godine kad će se sumirati rezultati. Oni koji su činili bilo kakve zločine to moraju da otplate. Ovo je pravda Oca Nebeskog, sa druge strane nepostojanje reinkarnacije je očigledna nepravda prema mnogima.

Sveto Pismo nam kaže da trebamo postati kao Hrist:

Dokle dostignemo svi u jedinstvo vjere i poznanje sina Božijega, u čovjeka savršena, u mjeru rasta visine Hristove. (Efescima 4,13)

Koliko je realno očekivati da čovjek može dostići ovu visinu (duhovni nivo Hrista) u jednom životu od oko 70 godina? Da li se čovjek može toliko duhovno izgraditi i uznapredovati za ovo kratko vrijeme? Ovde treba uzeti u obzir i to da mnogi ljudi u prošlosti nisu ni imali svete spise za svoju duhovnu izgradnju i da su veći dio života posvećivali goloj egzistenciji kroz zemljoradnju, stočarstvo, zanatske poslove. Njihove mogućnosti za duhovni rast nisu bile iste kao kod današnjeg čovjeka koji lako može da dođe do svih svetih spisa i veoma raznolike duhovne literature, koji može lako da se povezuje sa drugim osobama na duhovnom putu (preko sajtova kao što je ovaj) i kome savremeni način života omogućava pogodnosti koje ljudi iz prošlosti nisu imali.

 

 

Noj, Daniel i Job žive ponovo

Sine čovječji, ako mi koja zemlja zgriješi učinivši nevjeru, i ja dignem ruku svoju na nju i slomim joj potporu u hljebu, i pustim na nju glad i istrijebim u njoj ljude i stoku, ako bi u njoj bila ova tri čovjeka: Noje, Danilo i Job, oni će pravdom svojom izbaviti duše svoje, govori Gospod Gospod. (Ezekiel 14,13-14)

Ovde Bog govori da bi Noj, Daniel i Job mogli živjeti u nekoj zemlji, iako su živjeli i ranije. Iz ovog primjera se vidi i to da se duhovne zasluge iz jednog života prenose u naredne živote.

 

 

Job je živio i u velikoj prošlosti

Bog propituje Joba pa mu kaže ovo:

Jesi li sagledao širinu zemaljsku? Kaži, ako znaš sve to. Koji je put k stanu svjetlosti? I gdje je mjesto tami, da bi je uzeo i odveo do međe njezine, i znao staze k domu njezinu? Znaš ti; jer si se onda rodio, i broj je dana tvojih velik. (Job 38,18-21)

 

 

Reinkarnacija u Kur'anu

 

Muhamed nije bio među njima

Allah kaže da Muhamed nije bio među Izraelcima kada se odlučivalo kome će Marija (Merjema) pripasti. Teško da bi Allah to naglašavao kada ne bi postojala mogućnost da je Muhamed bio među njima, a Marija je živjela više od pet vijekova prije Muhameda.

I kada meleki rekoše: "O Merjema, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu učinio. O Merjema, budi poslušna svome Gospodaru i licem na tle padaj i sa onima koji molitvu obavljaju i ti obavljaj!" To su nepoznate vijesti koje ti objavljujemo. Ti nisi bio među njima kada su pera svoja od trske pobacali da bi vidjeli koji će se od njih o Merjemi brinuti, i ti nisi bio među njima kad su se prepirali. (Kur'an 3,42-44)

 

 

Proživljavanje (ponovno oživljavanje)

U Korkutovom prevodu Kur'ana na koji ovi linkovi vode umjesto riječi "proživljenje" stoji riječ "oživljenje".

I uzimaju mimo Njega bogove, ne stvaraju ništa, a oni bivaju stvarani, i ne vladaju za duše svoje štetom niti korišću, i ne vladaju smrću niti životom, a ni proživljenjem. (Kur'an 25,3)

A Allah je Taj koji šalje vjetrove, pa dižu oblak, te ga tjeramo ka zemlji mrtvoj, pa oživljavamo njime zemlju nakon mrtvila njenog. Takvo će biti proživljenje! (Kur'an 35,9)

Od kapi sjemena ga stvara, pa mu razmjer da, zatim mu put olakša, potom ga usmrti, pa ga sahrani, zatim, kad htjedne, proživiće ga. (Kur'an 80,19-22)

 

 

Reinkarnacija u Bhagavad Giti

 

Besmrtnost duše koja živi mnoge živote

Ovaj istočnjački sveti spis otvoreno govori o reinkarnaciji.

Mudri, znaj, ne žale ni umrle, niti žive. Nigda vrijeme to ne bješe kad Ja, ti, il' ove vođe ne bijasmo, nit' će ikad iko od nas prestat' biti. Duša tijelom našim prođe kroz djetinjstvo, mladost, starost, da u drugo tijelo uđe: to mudraca ne zbunjuje. Spoj čula i stvari daje hladno, toplo; radost, patnju... Dođu, prođu - i ne traju. I zato ih snosi, Kralju! Onaj kog' to ne koleba, kom' su radost, patnja isto; ko je mudar, o Vladaru, besmrtnosti vrijedan biva. Nema nebiću postanja, nema biću propadanja; među što to dvoje dijeli, ko istinu zre, taj vidi. Nepropadljivo je Ono što prožima, znaj, sve ovo; uništiti Nemjenjivo ni u čijoj moći nije. Prolazna su tijela ova, al' je duša njina viječna, nerazorna, neizmjerna. I zato se bori, Kralju! Ko misli da ona ubi, ili da je ubijena, podjednako taj se vara: nit' ubija, niti gine. Nit' se rađa, nit' umire ikada; nit', nestaje nit' će trajat' prestati. Nestvorena, vječna, stalna, iskonska, ne propada kad se tijelo uništi. Ko zna da je duša neuništiva, nerođena, vječna, nepropadljiva, kako takav može ikog ubiti, il' ubistvu povod biti, Ardžuno! K'o što čovjek ruho staro odbaci, pa navlači drugo, novo, na sebe, tako duša tijela trošna napušta, pa uzima druga, koja nova su. Nju oružje ne posiječe, nit plamena žar sažeže, niti voda nju ovlaži, niti vjetra dah sasuši. Neranjiva, nespaljiva, vlazi, suši nepodložna, sveprisutna, vječna, ista, postojana, nepokretna. Neispoljenom je zovu, nepojmljivom, nemjenjivom. Pa kada znaš kakva je, čemu onda da je žališ! Makar o njoj drž'o da se stalno rađa, i mre stalno, ni tada ti, Snažnoruki, žaliti je ne pristoji. Rođenima smrt sljeduje, umrlima, da se rode: neizbježno to je svakom. (Bhagavad Gita 2,11-27)

 

 

Prethodna duhovna izgradnja privlači novu

Iz sledećih stihova se može vidjeti da osobe koje su radile duhovnu izgradnju u jednom životu lakše nastavljaju da je rade u narednom životu i pri tome iskazuju duhovne potencijale, njih duhovna izgradnja privlači. Ovde se takođe može vidjeti da nije lako zadobiti rođenje u nekoj duhovnoj porodici ili u duhovnom okruženju, takve dobre "početne uslove" dobijaju za nagradu upravo oni koji su i u prethodnim životima radili na svojoj duhovnoj izgradnji.

Ardžuna reče: Kojoj meti onaj stiže što vrh joge ne doseže; vjere pun, al' slabe volje, uma što od joge luta? Otpavši od oba svijeta, skrenuvši sa puta k Brahmi, k'o provaljen oblak zar će propadnuti, bez oslonca? To, tu sumnju, molim Ti se, razbij mi do kraja, Kršno; jer sem Tebe ko bi drugi tu mi sumnju razvejao! Gospod reče: ni ovdje, ni poslije smrti propasti za njega nema. Jer niko ko dobro čini zlu ne može stići, druže. Svijet pravednih zadobivši, tu će mnoga ljeta biti, da se zatim snova rodi u čestitoj, slavnoj kući. Il' će svijeta ugledati u jogina mudrih domu; jer rođenje to je teže na tom svijetu zadobiti. Tu će iz svog prvog tijela isto stanje uma steći, da napore dalje njime ka svom savršenstvu čini. Jer ranija vježba će ga naprijed vući, ma ne htio: želja već za znanjem joge iznad slova Veda diže. I s revnošću napor čineć', čist od grijeha, usavršen rođenjima mnogim - jogin meti krajnjoj najzad stiže. (Bhagavad Gita 5,37-45)

 

Diskusija o ovoj temi na forumu

 

 

 

Citat dana
Sveto Pismo
Kur'an
Bhagavad-Gita

Slušajte muziku dok čitate

Korisne teme na forumu

Doprinos

RSS
Vrh stranice