logo
ČOVJEK SE DUHOVNO, TJELESNO, FIZIČKI, ENERGETSKI, MATERIJALNO, UZDIŽE I NAPREDUJE KADA ČITA, PRIČA, SLUŠA, RAZMIŠLJA SRCEM, S LJUBAVLJU,
O BOŽIJIM STVARANJIMA, DJELOVANJU I NAMJERAMA SA ČOVJEKOM NA ZEMLJI

Jednominutna besmislica

Antoni de Melo

(izdvojeni dijelovi iz istoimene knjige)

 

 

Upitan šta radi za svoje učenike, Majstor je rekao: "Ono što vajar radi za statuu tigra:
uzme blok mermera i skine s nje sve što ne liči na tigra."
Kada su ga učenici kasnije upitali šta je tačno mislio, Majstor reče: "Moj je zadatak da
uklonim sve što niste vi: svaku misao, osjećaj, stav, prisilu koja se za vas zalijepila iz
vaše kulture ili vaše prošlosti."

__________________________________

Majstor je stalno podsjećao ljude da im je egzistencija poput robotske: "Kako se
možete nazivati ljudima ako je svaka vaša misao, svako osjećanje i svako djelovanje
mehaničko, i proizilazi ne iz vas već iz vaše uslovljenosti?"
"Može li išta razbiti tu uslovljenost i osloboditi nas?"
"Da. Svjesnost."
I onda, pošto je promislio na trenutak, doda: "I katastrofa."
"Katastrofa?"
"Da. Jedan vrlo engleski Englez mi je jednom ispričao kako je nakon brodoloma
usred okeana i čitavog sata plivanja sa drugim Englezom, konačno uspio da se
oslobodi svoje uslovljenosti i da progovori a da ga nisu predstavili!"
"Šta je rekao?"
"Rekao je: 'Izvinite što vam se obraćam a da me nisu predstavili, ali je li ovo put za
Southampton?'"

__________________________________

"Zašto više ljudi ne postiže prosvjetljenje?", upita neko Majstora.
"Jer vide kao gubitak ono što je u stvari dobitak."
Ispričao je tada priču o poznaniku koji se bacio u biznis. Trgovina je cvjetala. Kupci
su stalno dolazili.
Kada mu je Majstor čestitao na uspjehu, on ojađeno reče: "Gledajmo na stvari
realistično gospodine. Pogledajte ova ulazna vrata. Ako se toliki ljudi nastave gurati
kroz njih, moraćemo uskoro zamijeniti šarke."

__________________________________

Kad se jednom neko hvalio ekonomskim i kulturnim dostignućima svoje zemlje,
Majstor je bio prilično neimpresioniran. "Jesu li sva ta postignuća dovela do makar i
najmanje promjene u srcima tvojih zemljaka?", upitao je.
I ispričao je priču o čovjeku kojeg su zarobili ljudožderi i doveli ga poglavici prije
nego što će ga živog ispeći. Zamislite njegovo zaprepaštenje kada je čuo kako
poglavica govori sa čistim harvardskim akcentom.
"Zar te sve te godine na Harvardu nisu nimalo promijenile?", upitao je bijelac.
"Naravno da jesu. Civilizovale su me. Kad te ispečemo, obući ću se za večeru i pojesti
te sa nožem i viljuškom.

__________________________________

Majstor nije raspravljao ni sa kim, jer je znao da 'raspravljač' traži potvrdu svojih
uvjerenja, a ne Istinu.
Jednom im je pokazao vrijednost rasprave:
"Pada li kriška hljeba namazanom stranom prema gore ili prema dole?"
"Naravno, namazanom stranom dole."
"Ne, namazanom stranom gore."
"Hajde da to provjerimo."
I tako su namazali krišku hljeba i bacili je u vazduh. I pala je namazanom stranom
prema gore!
"Ja sam pobijedio!"
"Samo zato što sam ja napravio grešku."
"Kakvu grešku?"
"Očito je da sam namazao pogrešnu stranu."

__________________________________

"Religiozno vjerovanje", rekao je Majstor, "nije izraz Stvarnosti, već nagovještaj,
natuknica za nešto što je misterija, izvan dosega ljudske misli. Ukratko, religiozno
vjerovanje je samo prst koji pokazuje prema mjesecu.
"Neki religiozni ljudi se nikad ne odmaknu od proučavanja prsta."
"Drugi su zauzeti sisajući ga."
"Neki upotrijebe prst da si iskopaju oči. Ovo su licemjeri koje je religija oslijepila."
"Rijedak je uistinu religiozan čovjek koji je dovoljno nevezan za prst da vidi na šta on
pokazuje – ovo su oni koje, pošto su prevazišli vjerovanje, smatraju huliteljima."

__________________________________

Majstor je objasnio učenicima da će prosvjetljenje doći ako postignu gledanje bez
tumačenja.
Oni su htjeli da znaju šta je to gledanje bez tumačenja.
Majstor je to ovako objasnio:
Par fizičkih radnika katolika su naporno radili na putu ispred javne kuće kad su vidjeli
rabina kako se uvukao u tu kuću na lošem glasu.
"Pa, šta bi drugo i očekivali?", rekoše jedan drugom.
Nakon nekog vremena protestantski sveštenik se ušulja unutra. Ništa čudno. "Šta bi
drugo i očekivali?"
Onda dođe lokalni katolički sveštenik koji je pokrio lice kapuljačom prije nego što je
ušao u zgradu. "Nije li to strašno? Sigurno se jedna od djevojaka razboljela."

__________________________________

Svaki put kad bi se pričalo o Bogu, Majstor je insistirao da je u suštini Bog izvan
dosega ljudske misli – Misterija – i zato bilo šta što je rečeno o Bogu je bilo istina, ali
ne o Njemu, već o konceptu Njega.
Učenici nikad nisu stvarno shvatili šta je to značilo dok im Majstor to jednom nije
pokazao.
"Nije istina kad se kaže da je Bog stvorio svijet, ili da nas Bog voli, ili da je Bog
veliki – jer se o Bogu ništa ne može reći. Zato bi u interesu istine trebalo reći: Naš
koncept Boga je stvorio svijet, naš koncept Boga nas voli, naš koncept Boga je
veliki."
"Ako je to tačno, zar ne bismo trebali odbaciti sve koncepte koje imamo o
božanskom?"
"Ne bi bilo potrebe da napustite svoje idole da ih prvo niste napravili?", reče Majstor.

__________________________________

Majstor je jednom vidio veliku gomilu koja se skupila kod manastirskih vrata i
pjevala "mu" držeći natpis na kojem je pisalo HRIST JE ODGOVOR.
Došao je do nekog čovjeka koji je držao znak i rekao: "Da, ali koje je pitanje?"
Čovjek je na tren ustuknuo ali je dovoljno brzo došao sebi da kaže: "Hrist nije
odgovor na pitanje, već odgovor na naše probleme."
"U tom slučaju, šta je problem?"
Kasnije je rekao učenicima: "Ako je Hrist zaista odgovor, onda Hrist znači ovo: jasno
razumijevanje o tome ko stvara problem i kako.

__________________________________

"Šta mogu da učinim kako bih zadobio prosvjetljenje?", upitao je jedan revni učenik.
"Vidi stvarnost onakvu kakva jeste", rekao je Majstor.
"Pa, šta mogu učiniti da bih vidio stvarnost onakvu kakva jeste?"
Majstor se nasmiješio i rekao: "Prijatelju, imam dobru i lošu vijest za tebe."
"Koja je loša vijest?"
"Ništa ne možeš učiniti da bi vidio – to je dar."
"A koja je dobra vijest?"
"Ništa ne možeš učiniti da bi vidio – to je dar."

__________________________________

Propovjednik je čvrsto odlučio da izvuče nedvosmisleno priznanje vjere u Boga od
Majstora.
"Vjeruješ li da Bog postoji?"
"Naravno da vjerujem", rekao je Majstor.
"I On je stvorio sve. Vjeruješ li u to?"
"Da, da. Naravno da vjerujem."
"A ko je stvorio Boga?"
"Ti", reče Majstor.
Propovjednik je bio zaprepašten. "Da li ti ozbiljno kažeš da sam ja stvorio Boga?"
"Onog o kojem stalno misliš i pričaš – da!", mirno reče Majstor.

__________________________________

Majstora je zamaralo da razgovara s ljudima koji su uvijek nastojali da brane
postojanje Boga ili da raspravljaju o Njegovoj prirodi, dok su zanemarivali nadasve
važan zadatak svjesnosti sebe što im je jedino moglo donijeti ljubav i oslobođenje.
Grupi ljudi koji su ga zamolili da im priča o Bogu, rekao je: "Ono što vi nažalost
tražite je da pričate o Bogu, umjesto Ga vidite; a vidite Ga onakvog kakvog mislite da
je, a ne onakvog kakav je stvarno. Jer Bog je objavljen, nije sakriven. Čemu priča,
otvorite oči i vidite."
Kasnije je dodao: "Viđenje je najlakša stvar na svijetu. Sve što treba da učinite je da
podignete roletne vaših misli o Bogu."

__________________________________

"Šta znači biti prosvijetljen?"
"Vidjeti."
"Šta?"
"Ispraznost uspjeha, prazninu postignuća, ništavnost ljudskih težnji", reče Majstor.
Učenik je bio zgrožen. "Zar to nije pesimizam i očajanje?"
"Nije. To je uzbuđenje i sloboda orla koji leti nad provalijom bez dna."

__________________________________

Majstor je morao znati da su njegove riječi često nerazumljive njegovim učenicima.
Govorio im je ipak, znajući da će doći dan kada će one uhvatiti korijena i procvjetati u
srcima koja su ga čula.
Jednog je dana rekao:
"Vrijeme uvijek izgleda tako dugo kad čekate –
na godišnji odmor,
na pregled,
na nešto za čim žudite ili čega se bojite u budućnosti.
Ali onima koji se odvaže da se predaju iskustvu sadašnjeg trenutka – bez pomisli o
iskustvu, bez želje da se ono ponovi ili da se izbjegne – vrijeme se pretvara u sjaj
Vječnosti."

__________________________________

"Uništava te spokoj života", reče Majstor bezbrižnom učeniku. "Samo te nesreća
može spasiti."
I objasni to ovako:
"Bacite žabu u lonac pun kipuće vode i ona će odmah iskočiti van. Stavite je u lonac
vode koja se polagano zagrijava i izgubiće moć da skoči kada dođe moment za skok."

__________________________________

Guverner upita: "Ima li kakav savjet koji bi mi mogao dati u pogledu obavljanja moje
službe?"
"Da. Nauči kako izdavati naređenja."
"Kako?"
"Tako da ih drugi mogu primati a da se ne osjete nižima", reče Majstor.

__________________________________

Kad su ga upitali kako čovjek otkriva Tišinu, Majstor je ispričao ovu priču:
Fabrika je bila zainteresovana za otkup koža jedne vrste žaba. Jedan farmer je javio
kompaniji da on može obezbijediti bilo koju količinu do sto hiljada i više prema
potrebi. Kompanija je odgovorila: "Pošaljite pedeset hiljada u prvoj pošiljci."
Dvije sedmice potom, u poštanskoj pošiljci stigla je jedna bijedna žablja koža sa
sljedećom porukom: "Gospodo, izvinjavam se. Ovo je sve žabljih koža što se moglo
naći u mome susjedstvu. Prevarila me je buka."
Kasnije Majstor reče: "Istražujte buku koju ljudi prave. Tada vidite kroz buku koju vi
sami pravite i pronaći ćete ništa – prazninu i Tišinu."

__________________________________

"Moj je život kao razbijeno staklo", reče jedan posjetilac. Moja je duša okaljana zlom.
Ima li nade za mene?"
"Da.", reče Majstor. "Postoji nešto čime se svaka polomljena stvar ponovo sastavlja, i
čime se svaka mrlja čisti."
"Šta?"
"Opraštanje."
"Kome da oprostim?"
"Svima:
Životu,
Bogu,
svom bližnjem
– a naročito sebi."
"Shvatanjem da nikoga ne treba kriviti", reče Majstor. "NIKOGA."

__________________________________

Ljudima je bilo skandalozno da čuju kako Majstor kaže da prava religija nije
društvena stvar. On reče:
Bio jednom jedan mali polarni medvjedić, koji je upitao svoju majku: "Majko, je li i
moj tata bio polarni medvjed?"
"Naravno da je bio polarni medvjed."
Nešto kasnije, "Reci mi mama, je li i moj deda bio polarni medvjed?"
"Jeste, i on je bio polarni medvjed."
"A moj pradjeda? Je li i on bio polarni medvjed?"
"Jeste. Zašto pitaš?"
"Jer mi je hladno."
Majstor zaključi: "Religija niti je društvena niti naslijeđena. Ona je izrazito lična
stvar."

__________________________________

Upitaše Majstora o tome šta misli o dostignućima moderne tehnologije. Ovo bi njegov
odgovor:
Rasijani profesor je kasnio na predavanje. Uskočio je u taksi i povikao: "Požurite!
Najvećom brzinom!"
Dok je taksi jurio, on shvati da vozaču nije rekao gdje da ga vozi, pa povika: "Znate li
gdje želim ići?"
"Ne gospodine", reče taksista, "ali vozim najbrže što mogu."

__________________________________

Neki učenik se požalio na Majstorovu naviku da obara sva njegova uvjerenja do kojih
je jako držao.
Majstor reče:
"Zapalio sam hram tvojih vjerovanja, jer kad on bude uništen, imaćeš nesmetan
pogled na veliko, neograničeno nebo."

__________________________________

Majstor je jednom ispričao priču o susjedu na selu koji je bio opsjednut kupovanjem
zemljišta.
"Volio bih da imam više zemlje", rekao je jednog dana.
"Ali zašto?", upita Majstor. "Zar već nemaš dovoljno?"
"Kad bih imao više zemlje, mogao bih uzgajati više krava."
"A šta bi radio s njima?"
"Prodao bih ih i zaradio novac."
"Za šta?"
"Da kupim još zemlje i uzgojim mnogo krava..."

__________________________________

Neki propovjednik je jednom raspravljao s Majstorom o pitanju ovisnosti o Bogu.
"Bog je naš otac", rekao je, "i uvijek trebamo njegovu pomoć."
Majstor reče: "Kad otac pomogne svom malom djetetu, cijeli svijet se smiješi. Kad
otac pomaže svom odraslom djetetu, cijeli svijet plače!"

__________________________________

"Savremeni svijet sve više pati od seksualne anoreksije", rekao je neki psihijatar.
"Šta je to?", upita Majstor.
"Nedostatak seksualnog apetita."
"Grozno!", reče Majstor. "Šta je tome lijek?"
"Ne znamo. Znaš li ti?""Mislim da znam."
"Šta?"
"Učinite da seks ponovo bude grijeh", reče Majstor s osmijehom.

__________________________________

Iako se Majstor nije protivio psihoterapiji i čak tvrdio da je nekim ljudima ona
neophodna, nije krio svoje uvjerenje da psihoterapeut samo donosi olakšanje; on u
stvari ne rješava problem – jednostavno ga zamjenjuje za drugi, udobniji.
Sjetio se kako je sjedio u autobusu nakon Rata, i kako ga je zaintrigirao putnik koji je
nosio nešto teško umotano u novine.
"Šta to držite u krilu?", htio je da zna kondukter.
"Neeksplodiranu bombu. Nosim je vatrogascima."
"Za ime Boga, čovječe! Takve se stvari ne nose u krilu! Stavi je ispod sjedišta!"

__________________________________

Kad je Majstor dobio prvo dijete, činilo se da mu nikad nije dosta gledanja u bebu.
"Šta bi želio da postane kad poraste?", neko ga je upitao.
"Nevjerovatno sretan", rekao je Majstor.

__________________________________

"Čestitaj mi!"
"Zašto?"
"Konačno sam našao posao koji pruža odlične mogućnosti za napredovanje."
Majstor ozbiljno reče: "Juče si hodao u snu. I danas hodaš u snu. Hodaćeš u snu do
dana svoje smrti. Kakvo je to napredovanje?"
"Govorio sam o finansijskom napredovanju, ne o duhovnom."
"Aaaa! Jasno mi je. Mjesečar sa bankovnim računom koji ne može uživati u njemu jer
nije budan!"

__________________________________

"Prosvjetljenje", reče Majstor kada su ga upitali o njemu, "je buđenje."
"Upravo sada vi spavate a toga niste svjesni."
Tada im je ispričao o nedavno udatoj ženi koja se žalila na naviku svog muža da pije.
"Ako si znala da pije, zašto si se udala za njega?", upitali su je.
"Nisam imala pojma da pije", rekla je ona, "dok jedne večeri nije došao kući
trijezan!"

__________________________________

"Neki ljudi tvrde da poslije smrti nema života", reče učenik.
"Je li?", reče Majstor neobavezno.
"Zar ne bi bilo užasno umrijeti – i nikad više ne vidjeti ili voljeti ili kretati se?"
"Tebi je to užasno?", reče Majstor. "Ali većini ljudi je tako i prije nego što umru."

__________________________________

Majstor je ponekad zabavljao posjetioce pričama o poštovanom Mula Nasrudinu.
Nasrudin se jednom prevrtao po krevetu. Žena mu reče: "Šta ti je? Spavaj!"
Mula je priznao da nije imao sedam srebrnjaka koje je dugovao susjedu Abdulahu i
koje je trebalo da mu vrati sutradan. Bio je toliko zabrinut da nije mogao spavati.
Njegova žena odmah ustade, baci šal preko ramena, pređe preko ulice i vikaše:
"Abdulah! Abdulah!" dok stari Abdulah nije izašao na prozor trljajući pospane oči, i
upitao: "Šta je? U čemu je stvar?"
"Samo hoću da ti kažem da nećeš sutra dobiti svojih sedam srebrnika. Moj ih muž
nema."
Tada se vratila kući i rekla: "Hajde spavaj Nasrudine. Sada Abdulah može da brine."
Majstor zaključi: "Neko mora da plati. Da li iko mora da brine?"

__________________________________

"Šta je konkretno Prosvjetljenje?"
"Viđenje stvarnosti onakve kakva jeste."
"Zar ne vidi svako realnost onakvu kakva je?"
"O, ne! Većina ljudi je vidi onakvu kakva misle da jest."
"U čemu je razlika?"
"Razlika između mišljenja da se daviš u uzburkanom moru – i znanja da se ne možeš
udaviti jer na kilometre uokolo nema vode."

__________________________________

Majstoru nije bilo strano ono što se dešavalo u svijetu.
Kada su ga upitali da objasni jednu od svojih omiljenih izreka,
Nema dobra ni zla
Već ih mišljenje čini takvim
Rekao je ovo:
"Jeste li ikad primijetili da ono što ljudi nazivaju gužvom u vozu, postaje atmosfera u
noćnom klubu?"

__________________________________

Kako bi ilustrovao isti aksiom jednog je dana ispričao kako je, kada je bio dijete, čuo
svog oca, poznatog političara, kako oštro kritikuje člana partije koji je prešao u
opoziciju.
"Ali oče, neki dan si bio pun riječi hvale za ljude koji su napustili opoziciju i prešli u
tvoju partiju."
"Pa sine, mogao bi već sada dok si mlad naučiti ovu važnu istinu: oni koji pređu u
drugu partiju su izdajnici. Oni koji dođu nama su obraćenici."

__________________________________

"Koliko će mi trebati da riješim svoj problem?"
"Ni minute više nego što će ti trebati da ga razumiješ", reče Majstor.

__________________________________

"Zar nam nećeš poželjeti sretan Božić?"
Majstor je pogledao na kalendar, vidio da je četvrtak i rekao: "Radije bih vam poželio
sretan četvrtak."
Ovo je uvrijedilo Hrišćane u manastiru, dok Majstor nije objasnio: "Milioni će uživati
ne u Danas već u Božiću – tako da će im radost biti kratkog vijeka. Ali za one koji su
naučili uživati u Danas, svaki dan je Božić."

__________________________________

Bilo je nemoguće navesti Majstora da uzme ideje patriotizma ili nacionalizma
ozbiljno.
Jednom je ispričao priču o Englezu kojeg je rođak ukorio zato što je postao američki
građanin: "Šta si dobio time što si postao Amerikanac?"
"Pa", reče on, "za početak pobijedio sam u Ratu za Nezavisnost."

__________________________________

Majstor je jednom razotkrio svoje učenike na sljedeći način:
Dao je svakome list papira i tražio da napišu dužinu sale u kojoj su se nalazili.
Skoro svi su napisali cijele brojeve, kao npr. pedeset stopa. Dvoje ili troje su dodali
riječ "približno".
Majstor reče: "Niko nije dao tačan odgovor."
"Koji je tačan odgovor?", upitali su.
"Tačan odgovor je NE ZNAM", reče Majstor.

__________________________________

Majstor je osuđivao zle osobine natjecanja.
"Ne iznosi li natjecanje ono što je najbolje u nama?", upitali su ga.
"Ono iznosi ono što je najgore, jer vas uči da mrzite."
"Da mrzimo šta?"
"Sebe – jer dozvoljavate da vašu aktivnost određuje vaš suparnik, a ne vaše potrebe ili
ograničenja. Druge – jer nastojite da napredujete na njihovu štetu."
"Ali to bi bilo posmrtno zvono promjenama i napretku", usprotivi se neko.
Majstor reče: "Jedini napredak koji postoji je napredak u ljubavi. Jedina promjena
koja je vrijedna događanja je promjena srca."

__________________________________

"Moje su muke nepodnošljive."
Majstor reče: "Sadašnji trenutak nikad nije nepodnošljiv. Ono što misliš da će doći za
pet minuta ili za pet dana je ono što te vodi u očaj. Prestani da živiš u budućnosti."

__________________________________

Bilo je dobro poznato da je Majstor malo cijenio 'teologiju' u onom smislu u kojem
se ta riječ obično koristi.
Kad su ga direktno upitali za to, on reče: "Teologija je postala zlo jer više nije toliko
potraga za istinom koliko je održavanje sistema vjerovanja."

__________________________________

"Zašto činim zlo?"
"Jer si začaran."
"Čime?"
"Iluzijom koju nazivaš svojim ja."
"Pa kako će zlo prestati?"
"Kroz saznanje da ja kako ga ti poznaješ u stvari ne postoji – pa nema potrebe da ga
se štiti."

__________________________________

Majstor nije imao iluzija o onome što ljudi obično zovu ljubavlju. Sjetio se razgovora
između političara i njegovog prijatelja, koji je čuo u mlađim danima;
"Znaš li da naš potpredsjednik namjerava da ti bude protivkandidat na predstojećim
izborima?"
"Propalica! Ne bojim se ni malo. Svi znaju da taj čovjek nije u zatvoru jedino zbog
svojih političkih veza."
"I naš sekretar se namjerava kandidovati."
"Šta? Zar se ne boji optužbi za pronevjeru?"
"Ma hajde, samo sam se šalio. U stvari, sreo sam ih maloprije i obojica podržavaju
tvoju kampanju."
"Vidi šta si uradio! Natjerao si me da kažem ružne stvari o dvojici najboljih ljudi u
našem udruženju."

__________________________________

"Zašto nikad ne propovijedaš pokajanje?", upitao je propovjednik.
"To je jedina stvar koju i propovijedam", reče Majstor.
"Ali nikad te nisam čuo da govoriš o žaljenju zbog grijeha."
"Pokajanje nije žaljenje zbog prošlosti. Prošlost je mrtva i nije vrijedna ni trenutka
žalosti. Pokajanje je promjena uma: radikalno drugačija vizija stvarnosti."

__________________________________

Kad je Majstor čuo nekoga kako kaže: "Mnogo bih više volio svoju ženu da je
drugačija", sjetio se vremena kada se divio zalasku sunca na moru.
"Nije li divno?", uzviknuo je najnapornijoj ženi na brodu koja je u blizini stajala uz
ogradu.
"Jeste", nevoljko odgovori žena. "Ali ne misliš li da bi trebalo biti malo više
ružičastog s lijeve strane?"
Majstor reče: "Svako izgleda ljupko, kad odbacite svoja ljubomorna očekivanja o
tome kako bi trebali da izgledaju."

__________________________________

"Ponosim se time da dobro prosuđujem karaktere."
"Je li to zaista nešto čime bi se trebalo ponositi?", reče Majstor.
"Zar nije?"
"Nije. Postoji jedna mana koja je zajednička dobrom sudiji i lošem sudiji: Obojica
sude."

__________________________________

"Deprimira me potpuna običnost moje egzistencije. Nisam učinio nijednu stvar u
svome životu koju bi svijet primijetio."
"Griješiš kad misliš da je pažnja svijeta ono što daje važnost djelu", reče Majstor.
Uslijedila je poduža tišina.
"Pa nisam učinio ništa što bi utjecalo na druge, bilo na dobro ili na zlo."
"Griješiš kad misliš da utjecaj na druge daje važnost djelu", reče Majstor.
"Pa šta je to onda što daje važnost djelu?"
"Djelovanje radi djela samog, svim svojim bićem. Tada to postaje neprofitna
aktivnost nalik božanskoj."

__________________________________

Kada je jedan od njegovih učenika bio kriv za ozbiljan propust, svi su očekivali da ga
Majstor za primjer kazni.
Kada se čitav mjesec ništa nije desilo, neko reče Majstoru: "Ne možemo ignorisati
ono što se dogodilo. Na kraju krajeva, Bog nam je dao oči."
"Jeste", odgovori Majstor, "i kapke!"

__________________________________

"Slušate", reče Majstor, "ne zato da biste nešto otkrili, već da biste našli nešto što će
potvrditi vaše vlastite misli. Raspravljate ne zato da biste pronašli istinu, već da biste
opravdali vaše razmišljanje."
I ispriča priču o kralju koji je, prolazeći kroz mali grad, svuda vidio znake
izvanrednog streljačkog umijeća. Drveće, ambari i ograde su na sebi imali nacrtane
krugove sa rupom od metka u samom centru. Tražio je da vidi ovog neobičnog
strijelca. Ispostavilo se da je to bilo desetogodišnje dijete.
"Ovo je nevjerovatno", reče kralj u čudu. "Kako si to samo uspio?"
"Prosto k'o pasulj", bio je odgovor. "Prvo pucam pa onda nacrtam krugove."
"Tako i vi prvo dođete do svojih zaključaka, pa onda oko njih gradite svoje premise",
reče Majstor. "Nije li to način na koji se uspijevate držati svoje religije i svoje
ideologije?"

__________________________________

"Čeznem da nađem neko čvrsto tlo, neki tvrd temelj za svoj život."
"Gledaj na to ovako", reče Majstor. "Šta je čvrsto tlo za ptice koje se sele preko
kontinenata? Šta je tvrd temelj za ribe koje rijeka nosi ka moru?"

__________________________________

Religiozan učenik se vratio na pitanje Pisma. "Hoćeš li reći da nam Pisma ne mogu
pružiti baš nikakav pojam o Bogu?"
"Bilo kakav Bog koji je sadržan u pojmu uopšte nije Bog. Zato je Bog misterija –
nešto o čemu nemate pojma", reče Majstor.
"Pa šta nam onda nudi Pismo?"
Kao odgovor Majstor je ispričao o slučaju kada je večerao u kineskom restoranu i
kada je jedan od muzičara počeo svirati melodiju koja se činila poznatom, ali čijeg se
imena niko u grupi nije mogao sjetiti.
Majstor je pozvao lijepo odjevenog konobara i upitao ga šta to muzičar svira. On je
odšetao preko podijuma i vratio se da sa zadovoljstvom obznani: "Violinu!"

__________________________________

Kakva ti je percepcija, takvo će biti i tvoje djelovanje. Ono što treba promijeniti nije
tvoje djelo već tvoj pogled."
Šta moram učiniti da bih ga promijenio?"
"Samo razumjeti da je tvoj trenutni način gledanja defektan."

__________________________________

"Ono što ti je potrebno je svjesnost", reče Majstor religioznom učeniku. "Svjesnost,
svjesnost, svjesnost."
"Znam, i zato težim da budem svjestan Božijeg prisustva."
Svjesnost Boga je fantazija, jer nemaš pojma kakav je Bog. Ono što ti treba je
svjesnost sebe.
Kasnije doda: "Ako je Bog Ljubav, tada je rastojanje između Boga i tebe je tačno
jednako udaljenosti između tebe i tvoje svjesnosti sebe!"

__________________________________

Kada je neko insistirao da za svako moralno pitanje može biti samo jedan apsolutno
ispravan odgovor, Majstor reče:
"Kad ljudi spavaju na vlažnom dobiju lumbago. Ali to ne vrijedi za ribe."
"Život na drvetu može biti opasan i napet za živce. Ali to nije tako za majmune."
"E sad, od ovo troje, riba, majmuna i ljudi, čije je stanište pravo – apsolutno?"
"Ljudska bića jedu meso, bufala jedu travu, a drveće se hrani zemljom. Od ovo troje,
čiji je ukus pravi – apsolutno?"

__________________________________

Jedan imućan čovjek jednom reče Majstoru da, koliko god se trudio, ne može
zaustaviti svoju težnju da zarađuje novac.
"Avaj, čak i pod cijenu uživanja u životu", reče Majstor.
"Ostaviću uživanje u životu za stare dane."
"Ako poživiš da ih vidiš", reče Majstor sjetivši se priče o drumskom razbojniku koji
je rekao: "Pare ili život!" Žrtva reče: "Uzmi moj život. Pare čuvam za stare dane."

__________________________________

Drugom bogatašu koji je ugrožavao svoje zdravlje svojom revnošću u sticanju novca,
Majstor ispriča priču o škrcu kojeg su nosili u grob.
Iznenada on dođe svijesti, uvidje u kakvoj se situaciji nalazi, i brzo odluči: "Bolje da
mirujem – inače ću morati platiti troškove ove sahrane."
"Većina ljudi bi radije sačuvala svoj novac nego svoj život", bio je Majstorov
zaključak.

__________________________________

"Ako tražiš Boga, tražiš ideje – i promašuješ stvarnost.", reče Majstor.
Ispričao je tada priču o monahu koji se žalio na ćeliju koja mu je dodijeljena. "Htio
sam ćeliju iz koje sam mogao gledati zvijezde i razmišljati o njima. U ovoj koju sam
dobio, neko glupo drvo ometa pogled."
A upravo dok je posmatrao to drvo, prethodni stanar te ćelije se prosvijetlio.

__________________________________

Kad su neki od njegovih učenika hvalili poznatog vjerskog vođu, Majstor je šutao.
Kad su ga kasnije upitali o tom, rekao je: "Taj čovjek koristi moć da bi upravljao
drugima – nije on nikakav vjerski vođa."
"Kakva je onda funkcija vjerskog vođe?"
"Da nadahnjuje, a ne da donosi zakone", reče Majstor. "Da budi, a ne da primorava."

__________________________________

"Je li moguće vidjeti božanstvo?"
"Upravo ga gledaš."
"Zašto ga ne prepoznajemo?"
"Jer ga iskrivljujete mislima."
Pošto nisu razumjeli, on reče:
"Kada duvaju hladni vjetrovi, voda se pretvori u tvrde blokove zvane led.
Kada se misao umiješa, stvarnost se rascjepka u milion tvrdih komada zvanih
'stvari'."

__________________________________

Majstora su upitali: "Kako naći Boga u djelovanju?"
On odgovori: "Voleći djelo svim srcem, bez obzira na plodove koje će donijeti."
Kad se ovo učenicima učinilo teškim, ispričao im je priču o čovjeku koji je kupio
sliku za milion dolara, a potom uokvirio poništeni ček.
"Ono što je on volio nije bila umjetnost", reče Majstor, "već Status".

__________________________________

"Pričaj nam o seksu."
"Seks", reče Majstor, "je božanski, za one koji ga poznaju".
"One koji ga poznaju?"
Majstor reče:
"Žaba čuči pored cvijeća potpuno nesvjesna meda koji u njemu nalazi pčela."

__________________________________

Jedne jasne zvjezdane noći Majstor je učenicima uputio u svoje poznavanje
astronomije:
"Ono je spiralna galaksija Andromeda", rekao je. "Velika je kao i naš Mliječni Put.
Ona šalje zrake svjetlosti kojima, dok putuju brzinom od 300000 kilometara u
sekundi, treba pola miliona godina da stignu do nas. Sastoji se od sto hiljada miliona
sunaca, od kojih su mnoga veća od našeg."
Zatim, nakon trenutka tišine, reče smiješeći se: "E sad kad smo se postavili u pravu
perspektivu, hajdemo u krevet."

__________________________________

"Tražim mir koji dolazi od smrti vlastitog ja."
Majstor reče: "Ko je taj što traži taj mir?"
"Ja."
"Pa kako će tvoje 'ja' naći mir koji će oživjeti tek onda kad tvoje 'ja' umre?"
Kasnije im ispriča sljedeću priču:
Kada je stari trgovac dugmadima i vrpcama umro, ostavio je za sobom, na opšte
iznenađenje, ogromno bogatstvo u polisama osiguranja.
Ovo, međutim, nije utješilo njegovu udovicu, koja je jadikovala: "Moj jadni, siroti
muž – čitavog je života radio dan i noć u teškom siromaštvu. A sad kad nam je Bog
poslao ovo bogatstvo, on nije tu da uživa u njemu!"

__________________________________

Majstor je jednom citirao proslavljene riječi BHAGAVAD GITE kojima Gospod
potiče svoga poklonika da se baci vrtlog borbe, očuvavši mirno srce pokraj
gospodnjih lotosovih stopala.
Jedan učenik upita: "Kako da to postignem?"
Majstor reče: "Odluči da budeš zadovoljan rezultatima koje tvoji napori donesu, kakvi
god oni bili".

__________________________________

Kako bi objasnio da ono za čim većina ljudi teži nije radost svjesnosti i aktivnosti već
utjeha ljubavi i odobravanja, Majstor je ispričao kako je njegova najmlađa kćerka
tražila da joj on svako veče čita iz knjige bajki prije spavanja.
Jednog dana mu je palo na pamet da priče snimi na audio kasetu. Djevojčica je
naučila da rukuje kasetofonom i stvari su išle dobro nekoliko dana, sve dok jedne
večeri ona nije tutnula knjigu priča u ruke.
"Ali srećo", reče Majstor, "znaš kako da uključiš kasetofon."
"Znam", bio je njen odgovor, "ali mu ne mogu sjediti u krilu."

__________________________________

Majstor je ukorio učenika koji se uvijek uvaljivao u neprilike jer je stalno govorio
istinu.
"Ali zar ne moramo uvijek govoriti istinu?", pobunio se on.
"A, ne. Istinu je ponekad najbolje prešutati."
Kada su mu tražili da to ilustruje primjerom, Majstor je ispričao priču o punici koja je
došla na sedmicu, a ostala mjesec dana.
Mladi par je konačno nadošao na ideju kako da je se riješe. "Ja ću večeras poslužiti
supu", rekla je žena mužu, "i počećemo se svađati. Ti tvrdi da je preslana, a ja ću reći
da je neslana. Ako se mama složi s tobom, ja ću se razljutiti i istjerati je, a ako se složi
sa mnom ti se razbjesni i naredi joj da ode."
Supa je poslužena. Svađa se rasplamsala i žena je rekla: "Majko, šta ti misliš; je li
supa preslana ili nije?"
Naborana starica je zagrabila supu kašikom, podigla je do usta, pažljivo je okušala,
zastala na trenutak da razmisli, i rekla: "Meni je dobra".

__________________________________

Jedna učenica je bila uvjerena da je sebična, svjetska, neduhovna. Međutim, nakon
jednonedjeljnog boravka u manastiru, Majstor je objavio da je duhovno sposobna i
zdrava.
"Ali zar nema nešto što bih mogla učiniti da budem duhovna kao i ostali učenici?"
Na to je Majstor odgovorio:
Pazi ovako: Neki čovjek kupio auto, i nakon pažljivog računanja u toku šest mjeseci,
shvatio je da nema onako fenomenalno malu potrošnju goriva koja se inače pripisuje
takvim autima. Odveo ga je mehaničaru koji je provjerio auto i rekao da je u
savršenom stanju.
"Ali zar nema nešto što bih mogao uraditi da mu smanjim potrošnju?", rekao je
čovjek.
"Pa, ima", reče mehaničar.
"Možete uraditi ono što većina vlasnika auta rade."
"A šta to?"
"Možete lagati o tome."

__________________________________

Jedna od Majstorovih zamjerki u pogledu religioznih vođa bila je ova: poticali su
apsolutno vjerovanje u vjernima do tačke da čak i kad se neko od njih usudio da
postavi pitanje, ono je uvijek bilo u uskim okvirima njihovog vjerovanja.
"Bio jednom jedan propovjednik", reče on, "koji je iskreno nastojao da navede ljude
da preispituju ono što on kaže. Zato je pribjegao ovome: Ispričao im je priču o
mučeniku kojem je odrubljena glava, koji je hodao sa glavom u ruci dok nije došao do
široke rijeke. Onda je, pošto su mu za plivanje trebale obje ruke, stavio glavu u usta i
bezbjedno preplivao na drugu stranu.
Uslijedio je trenutak tišine, i na propovjednikovo zadovoljstvo, jedan je čovjek ustao i
rekao: "On to nije mogao uraditi!"
"Zašto ne?", u nadi je upitao propovjednik.
"Zato što sa glavom u ustima ne bi mogao da diše."

__________________________________

"Sreća je leptir", reče Majstor. "Ganjaj ga i umaći će ti. Sjedi mirno i sletjeće ti na
rame."
"Pa šta da radim da zadobijem sreću?"
"Prestani da je ganjaš."
"Ali zar nema ništa što bih mogao uraditi?"
"Mogao bi pokušati da mirno sjediš – ako se usuđuješ!"

__________________________________

"Vjeruješ li ti u postojanje Boga?", upitao je fanatični vjernik.
Majstor reče: "Odgovoriću ti na pitanje ako ti odgovoriš na moje: Je li tvoja stolica
prva lijevo?"
"Lijevo od čega?"
"Postojanje čega?", reče Majstor.

__________________________________

"Koliko traje sadašnjost – minutu, sekundu?"
"Mnogo više i mnogo manje", reče Majstor. "Manje, jer onog momenta kad se
fokusiraš na nju, ona je već otišla."
"Više, jer ako ikad uđeš u nju, spotaći ćeš se na Bezvremenost, i znaćeš šta je
Vječnost."

__________________________________

Majstor reče:
"Kad ste bili u utrobi, bili ste tihi.
Onda ste se rodili i počeli da pričate, pričate, pričate – do dana kad vas polože u grob.
Tada ćete opet biti tihi.
"Uhvatite tu tišinu koja je bila u utrobi i koja će biti u grobu i koja čak i sad prožima
ovaj interval buke zvani život. Ta tišina je vaša najdublja suština."

__________________________________

Jedna učenica se smiješila. Jednom je, reče, imala kuharicu koja je pravila najbolji
gulaš na svijetu.
"Kako ga, za ime svega, praviš draga? Moraš mi dati recept."
Kuharičino se lice ozarilo ponosom. Rekla je: "Pa gospoja, da vi rečem: govedina je
niš'; i biber je niš'; luk je isto niš'; al' kad se ja bacim u ovi gulaš – od toga on bude
ovaki kaki je."

__________________________________

"Kako se mogu promijeniti?"
"Ti si ti – tako da ne možeš promijeniti sebe ništa više nego što možeš odšetati od
svojih stopala."
"Zar onda ništa ne mogu uraditi?"
"Možeš shvatiti i prihvatiti ovo."
"Kako ću se promijeniti ako to prihvatim?"
"Kako ćeš se promijeniti ako ne prihvatiš? Ono što ne prihvatiš to i ne mijenjaš, već
samo uspijevaš potisnuti."

__________________________________

Neki filozof iznio je Majstoru podugačko razlaganje o "objektivnoj stvarnosti".
Majstor reče: "Ono što ti znaš nije stvarnost već tvoje poimanje stvarnosti. Ono što ti
iskustveno osjetiš nije svijet već tvoje vlastito stanje svijesti."
"Može li se onda realnost uopšte spoznati?"
"Da – ali samo od onih koji prevaziđu svoje misli."
"Kakvi su to ljudi?"
"Oni koji su izgubili veliki projektor zvani ja; jer kad se ja izgubi prestaje projiciranje
– i svijet se vidi go u svojoj ljupkosti."

__________________________________

"Šta je uzrok zla?"
"Neznanje", reče Majstor.
"A kako ga odagnati?"
"Ne naporom već svjetlošću. Razumijevanjem a ne akcijom."
Kasnije Majstor doda: "Znak prosvjetljenja je mir – prestaješ bježati kad uvidiš da te
progone jedino fantazije koje su proizvod tvojih strahova."

 

 

Citat dana
Sveto Pismo
Kur'an
Bhagavad-Gita

Slušajte muziku dok čitate

Korisne teme na forumu

Doprinos

RSS
Vrh stranice