logo
ČOVJEK SE DUHOVNO, TJELESNO, FIZIČKI, ENERGETSKI, MATERIJALNO, UZDIŽE I NAPREDUJE KADA ČITA, PRIČA, SLUŠA, RAZMIŠLJA SRCEM, S LJUBAVLJU,
O BOŽIJIM STVARANJIMA, DJELOVANJU I NAMJERAMA SA ČOVJEKOM NA ZEMLJI

Osho

Osho glasnik "Novi čovjek", tema broja: Obrazovanje


osho

 

Obrazovanje, ovakvo kakvo je do sada korišteno, nije ništa drugo do lukav način upotrebe čovjeka za nečije ciljeve i interese.

Misli ne trebaju da ti se daju već da se bude u tebi. Tamo gdje se misli bude um je uvijek mlad.

Šta obrazovanje predstavlja? Da li ono ima za funkciju da te nauči kako da misliš ili kako samo da koristiš izlizane i dosadne tuđe misli? Čija je tuđa moć snažnija od tvoje snage mišljenja? Ali i dalje se većina koristi beživotnim i ispraznim tuđim mislima; i dalje se samo uporno uče tuđe misli. Sakupljanje tuđih misli samo donosi idiotizam. Sakupljanjem tuđih misli, razmišljanje i inteligencija se ne rađa. Da bi se rodila inteligencija i slobodno mišljenje, fatalno je pogrešno koristiti se mehanički tuđim mislima. Za jedno takvo rođenje potrebno je dovoljno pogodnosti i prilika za slobodno razmišljanje i inteligenciju. Sumnja, umjesto slijepog vjerovanja, neophodna je da bi se došlo do pogodnosti za slobodno mišljenje.

U ovom svijetu materijalne vrijednosti su u usponu jer svaka nova generacija pomjera horizonte toga. Ali duhovne vrijednosti nisu u usponu jer je naš um vezan za prošlost. Sin se ne usteže da izgradi novu kuću pored one koju mu je otac podigao, ali neki duboki strah nas sprečava da nastavimo tamo gdje su stali Rama, Krišna, Mahavir ili Hrist. Taj strah je nešto što nam je učenjem dato; taj strah nam je nametnut. Komentari na Gitu se mogu pisati, ali razmišljanje dalje od toga nije dopušteno. Još su uporno ubjeđivali da ne postoji ništa mudrije od Kurana. Takav stav je čovjeka učinio uskogrudim i duhovno siromašnim. Ako bi se dogodilo da sin ode dalje od oca u smislu bogaćenja, to bi se prihvatilo sa dobrodošlicom. To ne bi bilo stvar nepoštovanja ili uvrede oca. Naprotiv, to i jeste poštovanje i to će biti ponos za svakog oca.

Svaka nova generacija bi se morala pripremati tako da ostavi daleko iza sebe staru generaciju. Želja da se nova generacija drži u pokornosti staroj i da joj se ne dopušta udaljavanje, jedna je bolesna težnja koja ne ukazuje na zdrav razum.

Ljubav uvijek oslobađa. Ona ljubav koja vas obavezuje, nije ljubav već nasilje.

Inteligencija je dio tvojeg duha, a pamćenje pripada tvojem mozgu. Pamćenje pripada tvom tijelu, a inteligencija pripada tebi.

Nauka je najniži nivo svjesnosti; umjetnost je nešto više od nje; a duhovnost je najviši nivo svijesti. Duhovnost je philosophia perennis - vječna filozofija.

Čovjek posjeduje u sebi tri izvora energije: prvi je tijelo, drugi je um, a treći je srce. Onamo gdje se sve te tri rijeke susreću, stapaju, postaju jedno, tu je četvrti...To ukazivanje četvrtog je početak svetosti, početak transformacije, začetak stvarnog života, autentičnog života, vječnog i božanskog življenja.


Meditacija: Stvoriti zaštitnu auru

Radi ovu meditacionu tehniku svaku noć - ona se radi u tri dijela - da bi pomogao da se stvori zaštitna aura oko tebe. Prvih sedam dana ćeš obavljati prvi dio: lezi na krevet ili udobno sjedi i ugasi svijetlo, budi u mraku. Tada se sjeti jednog divnog trenutka koji si doživio u prošlosti. Pri tome vodi računa da to bude upravo najljepši trenutak. To može biti i neki sasvim običan trenutak jer se događa da se neobični trenuci odvijaju u običnim situacijama.

Recimo, ti samo sjediš mirno i ne radiš ništa, a kiša pada i čuje se po okapniku...miris, zvuk...ti si okružen time - u tom trenu se nešto dogodi, neki bljesak. Ti si tada u blaženom i svetom trenu. Ili, jednoga dana šetaš ulicom i dogodi se da se sunčev zrak probije kroz granje obližnjeg drveta...tada, bljesak! Tada se nešto otvori u tebi. U jednom trenu, ti se preneš u jedan drugi svijet.

Kada odabereš jedan takav trenutak, nastavi da ga se prisjećaš narednih sedam noći. Samo zatvori oči i oživi to. Uđi potpuno u sve detalje: kiša dobuje po okapniku...zvuk...miris...do potpune građe tog trenutka. Uđi u sve detalje pažljivo, sa svih strana; multidimenzionalno, sa svim čulima. Svake noći ćeš razotkriti kako ulaziš sve dublje u detalje - u stvari za koje si mislio da si zauvijek izgubio ali um ih je zabilježio. Bilo da ti zanemariš taj trenutak ili ne, um će ga zapamtiti...Tokom sedam dana praktikovanja ove faze, rasvijetlićeš taj trenutak tako dobro, da će ti izgledati da ga tada vidiš mnogo jasnije nego ikada prije.

Poslije sedan dana radi istu stvar, ali tome pridodaj još nešto. Osme noći osjeti prostor oko sebe, osjeti kako te izvjesna atmosfera okružuje - otprilike pola metra oko tebe. Osjeti baš kao da te neka aura okružuje tog trenutka. Poslije četrnaestog dana, osjetićeš kao da si u nekom sasvim drugom svijetu, kao da je sa spoljne strane te aure jedan sasvim drugačiji svijet.

Treće nedjelje još nešto se doda tom procesu. Živi u tom trenutku, budi okružen time, i tada nastoj da proizvedeš jedan zamišljeni anti-prostor. Na primjer, ti se osjećaš sasvim dobro; pola metra prostora oko tebe ispoljava dobrobit, božanstvenost. Tada pomisli na određenu novu situaciju, kao da te je neko uvrijedio, ali ta uvreda dospijeva samo do određene granice. Postoji neki štitnik koji ta uvreda ne može probiti. To doleti nalik strijeli i odbije se o taj obruč. Ti ćeš moći to vidjeti - ako prve dvije nedjelje prođu u redu - treće nedjelje ćeš vidjeti kako bilo šta dospijeva do tog štitnika od oko pola metra i odbija se od njega; ništa ne može prodrijeti do tebe.

U četvrtoj nedjelji nastavi da držiš tu auru uz sebe; idi na pijacu, razgovaraj sa ljudima, uvijek imajući to na umu. Ti ćeš sa time biti veoma ganut. Ti ćeš se kretati svijetom imajući uz sebe svoj svijet, vlastiti svijet. To će ti omogućiti da živiš u sadašnjosti. Pošto si ti zaista neprestano zasipan mnoštvom stvari, one pokušavaju da ti skrenu pažnju. Ako ne bi imao jednu zaštitnu auru oko sebe, ti bi bio ranjiv. Pas zalaje i iznenada se tvoja pažnja usmjeri u tom pravcu. Pas ti dođe u sjećanje. Ti imaš mnogo pasa u sjećanju na prošlost. Tvoj prijatelj ima psa - tako se ti pomoću tog psa prisjećaš prijatelja. Od prijatelja ideš ka njegovoj sestri u koju si bio zaljubljen. Tako se sve moguće besmislice ukazuju. Taj pas laje u sadašnjosti, ali te to odvodi negdje daleko ka prošlosti. To te može odvesti i ka budućnosti. Bilo što te može odvesti u bilo koji pravac, hm? To je veoma komplikovano.

Zato svaki pojedinac treba izvjesno okruženje aure koja će ga štititi od spoljnih udara. Pas negdje zalaje, ali ti i dalje ostaješ priseban - smiren, tih, usredišten, pažljiv. Nastoj da tu auru nosiš sa sobom nekoliko dana, nekoliko mjeseci, bilo koliko da možeš. Onda kada uvidiš da ti ona više nije potrebna, možeš je odbaciti. Kada jednom naučiš da budeš sada-ovdje, kada jednom okusiš ljepotu toga, nevjerovatno blaženstvo toga, sam ćeš odbaciti tu auru.

 

 

Citat dana
Sveto Pismo
Kur'an
Bhagavad-Gita

Slušajte muziku dok čitate

Korisne teme na forumu

Doprinos

RSS
Vrh stranice