logo
ČOVJEK SE DUHOVNO, TJELESNO, FIZIČKI, ENERGETSKI, MATERIJALNO, UZDIŽE I NAPREDUJE KADA ČITA, PRIČA, SLUŠA, RAZMIŠLJA SRCEM, S LJUBAVLJU,
O BOŽIJIM STVARANJIMA, DJELOVANJU I NAMJERAMA SA ČOVJEKOM NA ZEMLJI

Osho

izvodi iz knjige "Onostrane dimenzije"


osho

 

Ja ne smatram da Kuran i Gita govore iste stvari. Kuran kaže sasvim različite stvari. Kuran ima zasebnu harmoniju, i to je njegova originalnost i jedinstvenost. Kada bi Kuran govorio iste stvari koje govori Gita, tada ne bi imao nikakvu vrijednost. Biblija kaže sasvim različite stvari, bilo od Kurana bilo od Gite. Svaki od tih svetih spisa ima svoju specifičnu harmoniju. Mahavir ne kaže iste stvari kao i Buda: oni govore sasvim različitim jezicima.

Međutim, kroz te različite sisteme, na kraju dostižeš isti cilj. Zato insistiram na naglasku jedinstvenosti Vrhovnog iskustva, a ne na zasebnosti puteva. Moj naglasak bazira se na činjenici da svi ovi putevi na kraju dostižu jednu dimenziju u kojoj više ne postoji razlika.

Prije sam rekao da nakon što se probudite, uspijevate da se sjetite vaših snova maksimum do sat vremena. Na isti način, nakon što se osoba ponovo rodi, prvih šest mjeseci uspijeva da se sjeti gotovo svega. Vremenom, sjećanje se polako gubi. Osoba koja ima veoma razvijenu imaginaciju, ili veliki senzibilitet, možda će se sjećati malo duže, ali samo ako se izvježbala i učinila pokuse svjesnosti u svom prijašnjem životu. Tada će biti u stanju da se sjeća malo duže.

Način na koji ste ujutro obavijeni maglom snova, barem sat vremena i uveče jedan sat prije spavanja, sjena sna će se spuštati na vas. Na isti način, smrt započinje da vas obavija svojom sjenom šest mjeseci prije. Smrt se može predvidjeti šest mjeseci ranije; kada se sjena smrti započinje spuštati nad tobom, došao je trenuak da se pripremiš.

Sat koji prethodi snu, kada sjena sna započinje da se spušta na tebe, trenutak je u kojem si najpodložniji. Ne postoji drugi trenutak u kojem si više podložan, jer u tom trenutku već si poluuspavan. Sve religije svijeta su zato odredile vrijeme za molitvu na sat koji prethodi snu i sat koji slijedi nakon buđenja. (...)

Jutarnji sat i sat koji prethodi snu, beskrajno su važni. Šest mjeseci koji slijede nakon rođenja, i šest mjeseci koji prethode smrti, takođe su važni. Ko nije u stanju da oplodi sat sumraka, neće shvatiti važnost i vrijednost ovih šest mjeseci.

Nekada su postojale civilizacije koje su do tančina poznavale oba ova fenomena. Poznavale su ogromnu vrijednost šest mjeseci koje slijede nakon rođenja. Temeljni elementi mogu biti prenijeti djetetu u prvih šest mjeseci života. U tom periodu dijete je najotvorenije i najpodložnije za sugestiju. To je zora njegova života. Kada taj period prođe, vrata se zatvore i tada sve postaje mnogo teže.

Pogledamo li vrijeme Bude ili Mahavira, iznenadiće konstatacija da su najbolji umovi one generacije svi bili religiozni. U našoj civilizaciji, pogledamo li današnjeg religioznog čovjeka, primjetićemo da je on najmanje inteligentan. U ono vrijeme svi lideri, oni što su dostigli jednu vrlu poziciju, bili su religiozni. Danas samo seljaci, ljudi sa sela, nazadne osobe jesu religiozne. Najinteligentnije osobe naše generacije uopšte nisu religiozne. To znači da religija ne korača ispred čovjeka.

 

O samoći

Naime, svaki put kada se vežemo za nešto ili nekog, na neki način mi izbjegavamo gledati sebe. Potreba za vezivanjem za nešto ili nekog jeste trik kojim bježimo od samih sebe. Što više drugi postaje važan za nas, time ga više smatramo centrom našeg života, i istovremeno uranjamo u periferiju. Cijelog života ostajemo centrirani na drugog. Na taj način tvoje sopstvo nikada neće postati tvoj centar. (...)

Uzrok nesreće leži u našem vezivanju za druge, u očekivanju koje gajimo prema drugima. Nadamo se da će drugi dati sreću. Niko te nikada nije usrećio, pa ipak, to se iskustvo nastavlja, nikada ne umire. Svaki put kada te nada napusti, osjećaš se frustriran. (...)

Kada susretneš samog sebe, na početku se osjećaš nesretnim. Zatim, malo po malo, kako se susret produbljuje, nadolazi sve intenzivnija sreća. Suprotno tome, susret sa drugim daje osjećaj sreće na početku, ali na kraju se pokaže kao izvor nesreće. Po meni, put u duhovnu dimenziju započinje onda kada bivaš gurnut prema samom sebi. Ne mari na koji način si gurnut. Život pruža bezbroj mogućnosti da budeš gurnut prema sebi.

Um i njegove želje su ti koji uvjetuju i odabiraju svako novo rođenje

Tišina je takođe jedan način pričanja, jedna dimenzija govora. Tišina nije dimenzija bez riječi. Ona je takođe i način pričanja.

 

 

Citat dana
Sveto Pismo
Kur'an
Bhagavad-Gita

Slušajte muziku dok čitate

Korisne teme na forumu

Doprinos

RSS
Vrh stranice