logo
ČOVJEK SE DUHOVNO, TJELESNO, FIZIČKI, ENERGETSKI, MATERIJALNO, UZDIŽE I NAPREDUJE KADA ČITA, PRIČA, SLUŠA, RAZMIŠLJA SRCEM, S LJUBAVLJU,
O BOŽIJIM STVARANJIMA, DJELOVANJU I NAMJERAMA SA ČOVJEKOM NA ZEMLJI

Osho

izvodi iz knjige "Psihologija ezoteričnog"


osho

 

Svugdje je božansko, zato ne budite ni protiv čega. Božansko se može sakrivati iza bilo čega, zato se ne borite ni protiv čega.

Vrsta ljubavi koju je čovječanstvo stvorilo je veoma opasna. Čak ni bolesti nisu stvorile toliko besmisla kao takozvana ljubav. Svekoliko čovječanstvo je bolesno zbog pogrešnog shvatanja ljubavi.

Um teži stalnosti. On se plaši besmislenosti. Boji se ne-racionalnog, ne-spoznatog. Međutim, istina nije nusproizvod intelektualizacije. Ona nije ni dedukcija ni indukcija. Ona nije logična; ona nije zaključak.

Vitgenštajn je rekao da postoje istine koje su mogu izreći i da postoje istine koje se mogu pokazati, ali ne i kazati.

O božasnkom ne možemo da kažemo ništa. Božansko je potpunost, pa ne postoji međa; nema granice poslije koje počinje nešto drugo. Ne postoji "nešto drugo". Božansko je bezgranično, pa se ne može odrediti.

Uvijek je prisutna opasnost da vas prst obuzme. Prst je beznačajan; on ukazuje na nešto drugo. On ne smije da vam bude pred očima. Ako hoćete da vidite Mjeces, prst morate u potpunosti da zaboravite. U tome leži najveća opasnost kada je u pitanju božansko. Vidite nagovještaj i osjećate da je sam taj nagovještaj istina. Uništena je namjera. Prst nije Mjesec; oni se u potpunosti razlikuju. Mjesec se može pokazati prstom, ali se čovjek ne smije vezati za prst.

Što se mene tiče, bolje je da se čovjek ne zadrži u vjeri u kojoj je rođen. Pristupi i uvjerenja koja su mu data rođenjem moraju se povremeno poricati ili pustolovina nikad neće početi. Čovjek ne smije da ostane tu gdje je rođen. Čovjek mora da zaviri u nepoznate uglove i osjeti radost zbog toga.

Samo je okolnost što je neko hrišćanin po rođenju; samo je okolnost što je neko hinduista po rođenju. Čovjek ne smije da bude okovan uslovima svog rođenja. Čovjek se mora dva puta roditi kad je vjera u pitanju. Čovjek mora da ode u nepoznate ćoškove. Onda se pojavi uzbuđenje. Istraživanje započinje.

Vjere se, na neki način, nadopunjuju. One moraju da rade za druge, moraju da prihvate druge.

Sam Isus je pripadao Istoku. Međutim, hrišćanstvo ne pripada Istoku; ono pripada Zapadu. Isus je u suštini pripadao Istoku; on je bio suprotan crkvi, suprotan organizaciji.

Zapadani um razmišlja u okvirima logike, razuma, sistema, argumenta. On ne može da prodre veoma duboko; on ostaje na površini. Ići će u širinu, ali nikad u dubinu.

Mi čak i ne znamo šta je ljubav. To je nešto što nam je najmanje poznato. Mnogo se o tome govori; ali nikad se ne živi. To je obmana uma. Govorimo o onome što nismo u stanju da živimo. Literatura, muzika, pjesništvo, ples sve se okreće oko ljubavi. Da ljubav zaista postoji ne bi o njoj toliko mnogo govorili. Opširne rasprave o ljubavi pokazuju da ljubav ne postoji. Čovoriti o nečemu čega nema je zamjena. Razgovorima, jezikom, simbolima, umjetnošću stvaramo privid da je to nešto prisutno. Neko ko nikad nije spoznao ljubav može da napiše ljepšu pjesmu o njoj nego neko ko je spoznao ljubav, zato što je vakuum mnogo dublji. On mora da se ispuni. Nešto mora da zamijeni ljubav.

Ono što vi nazivate ljubavlju nije ljubav. To je samo odloženi seks. A šta je onda ljubav? Ljubav nije uopšte povezana sa seksom. Seks može da se u to uključi ili ne, ali ona nije uopšte povezana sa seksom. Ona je nešto potpuno drugo.

Kad bi se Isus danas pojavio hrišćanstvu ne bi bilo lagodno s njim. Oni su sada dio ustanovljenog, oni su se sredili. Kad bi Isus ponovo došao na tržnicu on bi uništio sve što posjeduju. Vatikan, Crkva nije moguća sa Isusom. Moguća je samo bez Isusa.

 

 

Citat dana
Sveto Pismo
Kur'an
Bhagavad-Gita

Slušajte muziku dok čitate

Korisne teme na forumu

Doprinos

RSS
Vrh stranice