logo
ČOVJEK SE DUHOVNO, TJELESNO, FIZIČKI, ENERGETSKI, MATERIJALNO, UZDIŽE I NAPREDUJE KADA ČITA, PRIČA, SLUŠA, RAZMIŠLJA SRCEM, S LJUBAVLJU,
O BOŽIJIM STVARANJIMA, DJELOVANJU I NAMJERAMA SA ČOVJEKOM NA ZEMLJI

Rumi

Život u duhu


osho

 

ŽIVOT U DUHU
Druženje s Bogom tvoje će trnje pretvoriti u ruže.


 

ŽIVOT VJERE

• Nagrade za život vjere i odanosti Gospodu jesu ljubav i unutarnji zanos, i sposobnost da se primi svjetlost Božja.

• Kad teret utovariš u lađu, činiš to u dobroj vjeri da ti lađa neće potonuti, da će sretno stići na drugu obalu - a ne znaš hoće li. Kažeš li: "Neću se ukrcati dok zasigurno ne saznam što mi slijedi", tada nećeš obaviti nikakav posao: jer tajna te dvije sudbine nikada se ne otkriva. Trgovac malodušni niti gubi, niti dobiva; ne, on gubi, jer ostaje bez svojega bogatstva. Samo oni gorljivi u svojoj potrazi, oni koji vjerno traže plamen, naći će svjetlost. Budući da svaki pothvat polazi od nade, vjera je zacijelo najvrijedniji doseg nade, jer vjerom se osvaja spasenje.

• Napjevi Davidovi mile se vjerniku, dok nevjerniku nisu bolji od škripe piljenja drva.

• Osvježi svoju vjeru, ali ne govorenjem. Tajno si osvježio svoje želje. Sve dok su ti želje svježe, vjera nije, jer želja je ona, koja zaključava vrata.

• Odani se vjernik klanja voljko, nastojeći Bogu ugoditi, i posvećujući tomu svoj život. Nevjernik se klanja Bogu nevoljko, posvećujući sebe ispunjenju svoje želje. Istina, on vodi računa o Božjoj tvrđavi, ali tvrdi da njom zapovijeda. Vjerni poklonik brine se o toj tvrđavi zbog Kralja, a ne zbog moći ili položaja.

• Svjetlo vjere gasi vatru čulne pomame. U Sudnji će dan vjera stati nasuprot čulnosti, budući da je vjera pobuđena Božjom milošću, a čulnost Njegovim gnjevom. Želiš li svladati zlo vatreno, utišaj mu plamen vodom božanske milosti. Odani vjernik vodoskok je te vode milosti: čisti duh dobrotvoritelja jest Voda Života.

• Sva se tjeskoba pretvorila u vjernost, sav mutež u čistoću! Svojstva ljudske naravi poništena su, Božja su svojstva nastupila!

 

MOLITVA I MISAO NA BOGA

• Da je isteklo vrijeme za molitvu, ovaj bi svijet postao za tebe mračno mjesto, a suze razočaranja i bola tekle bi ti iz očiju poplavno; jer svatko uživa u nekomu činu poklonstva, i preteška bi mu bila takva uskrata, makar i na kratak čas. To razočaranje i bol vrijedni su stotinu molitava: ta što je obredna molitva u usporedbi sa žarom ponizne čežnje?

• Jedan je čovjek noću dozivao Boga sve dok mu usne ne postadoše slatke od Božjega imena. "A što sada, ti kukalo i jaukalo," javi se Vrag, "gdje je odgovor 'tu sam' na sve tvoje povike 'Bože, bože?' Ni glasak da siđe s prijestolja - pa dokle ćeš ga utaman dozivati?" Slomljena srca čovjek liježe da spava. U snu je čuo božanski glas: "Tvoj zov 'O Bože!' Moj je odziv 'ovdje sam' . Tvoja žarka molba Moja je poruka, i cijela tvoja stremnja da Me dostigneš nije ništa drugo nego Moje ruke pred tvojim stopalima, što ti skidaju okove i privlače te k Meni. Tvoja ljubav i strah omča je za Moju milost! A na svaki tvoj krik 'O, Bože moj!' Ja odgovaram po stotinu puta 'ovdje sam' ."

• Toliko sam se molio da sam se pretvorio u živu molitvu - svatko tko me susretne moli me za molitvu.

• Pij Riječ Mudrosti, jer ona je blistava svjetlost, koju je Bog zbog tebe velom prekrio, kao da oblakom zastire sunce - o ti, čije bi oči proplakale kad bi gledale u srce sunca.

Pij ovu svjetlost, dušo, da bi uskoro mogla ugledati onu čistu Svjetlost, jarku, nezastrtu, koja ti je sada skrivena.

I uzleti visinama kao sjajna zvijezda - da, pod svodovlje nebesko, pod nebosklone uzleti, ničim uvjetovana, nebosmjerna, izvan teža zemaljskih, put prejasnoga sunca.

• Nikad ne ostani bez misli na Boga, jer misao na Nj daje snagu, perje, krila ptici duha.

• Molitvu ne čini samo propisan način. Propisana molitva ima svoj početak i kraj, poput svih oblika i tijela, i svega što se služi govorom i zvukom, ali duša nije ničim uvjetovana, i beskrajna je: ni svršetka joj, ni početka nema... Molitva je utonuće i nesvjesnost duše, što sve druge načine ostavlja izvan sebe. U tomu času ni Gabrijelu nema u njoj mjesta, ni njemu, duhu čistomu. Tko ovako moli izuzet je od svih vjerskih obaveza, jer je lišen razuma. Sjedinjenje sobosti s božanskom jednotom duša je molitve.

• Svrha obredne molitve nije u tomu da se po cio dan klanjaš i ničice liježeš. Svrha joj je da razviješ molitven stav, kojim ćeš duhovno stanje, molitvom zadobijeno, održavati u svako vrijeme. Bio ti u snu, ili budan, u poslu, ili na odmoru, vazda bi morao na Boga pomišljati: da bi bio jedan od onih koji su "stalno u molitvama."

• Ova moja kazivanja uistinu su molitva Gospodu, riječi koje mame dah te Jedne slatkoće. Tražiš li odgovor od Boga, kako možeš propustiti molitvu? I kako možeš šutjeti, znajući da On uvijek odvraća na tvoje "o Bože, gdje si?" Svojim "tu sam!" Tih je Njegov odgovor, ali ga možeš oćutjeti od glave do pete.

• Tebi su dani hvalospjev i molitva, ali ti molitva učini srce gordim. Sebe vidiš kao prisnoga prijatelja s Bogom, no mnogi se tako od Boga udaljiše.

• Kad bi ljubav bila samo duhovna, ne bi bilo trapljenja postom i molitvom. Darovi kojima ljubavnici jedno drugom daruju, nisu ništa drugo nego vanjski oblik, koji svjedoči nevidljivu ljubav, baš kao što dobro djelo otkriva srce puno ljubavi.

• Dok je koračao putem, Mojsije začu pastira koji se Bogu moljaše, nudeći Mu da Ga služi, da mu sobu sprema, kosu da Mu češlja, pere Mu rublje i noge, donosi Mu hranu, i ruku Mu ljubi. Ukori Mojsije pastira zbog svetogrđa: "Bog ne treba takvih usluga od tebe." Pastir, zdvojan, razdra svoju odjeću i ode u pustinju. Te se noći Bog ukaza u snu Mojsiju, i opomenu ga ovako: "Ti si mojega slugu odalečio od Mene. Nisam ustoličio bogopoklonstvo zbog Svojega dobra, već zbog dobra Svojih slugu. Njihovi Me slavopjevi ne uzvisuju, već njima udjeljuju čistoću i sjaj. Ne gledam na njihove riječi, već na njihov duh i čuvstvo. Gledam u njihova srca da vidim jesu li lijepa, zato jer je srce suština. Ja želim žar i plamen, žar i plamen! Rasvijetli svoju dušu vatrom ljubavi, i spali do pepela sve misli i riječi!"

• Odvojenost od Boga je kao pad u zdenac; pomisao na Njega je konopac.

• Utihni, i u tihosti kreni u nepostojanje, i kad ga ostvariš, sav ćeš se u hvalu pretvoriti!

• Hrani svoje srce ljubavlju Božjom, da bi postao besmrtan, a lice da ti obasja božanska svjetlost.

• Tvoje tijelo od vode i gline, taknuto dahom Isusovim, širi krila, pticom postaje, i odlijeće. Tvoja hvala Gospodu dah je tvojega tijela od vode i gline. Ono postaje rajskom pticom, kroz dah isrenosti tvojega srca.

 

OSVAJANJE VRLINA

• Bog je stvorio tvarni svemir da bi sebe očitovao, i da bi se otkrilo blago Njegove mudrosti. Rekao je: "Bio sam blago neotkrito." Poslušaj! Jednako tako ne smiješ dopustiti da tvoja duhovna stvarnost potone, umjesto toga moraš djelom očitovati svoj duh.

• Druženje sa svetima od tebe čini sveca. Bio ti kamen, bio ti mramor, postat ćeš dragulj, ako druguješ s čovjekom srca.

• Bože sačuvaj, ne tražim ja ništa od bogostvorenih bića: unutar mojega srca ima cio svijet zadovoljstva.

• Ljubaznost, srcem i dušom neiskrena, nalik je bilju na tlu pepelnomu, o prijatelji. Pogledajte ga izdaleka i prođite: jer ne prija ni jeziku kao hrana, ni nosu kao miris.

• Obećanja i sporazumi prekršeni, posljedica su gluposti; vjernost vlastitoj riječi pristaje onomu, tko se Boga boji.

• Nikada na ovomu svijetu kušnje ne vidjeh ništa skupocjenije od valjana karaktera. U koga je god dobra ćud i karakter, taj će biti spašen na Sudnji dan, dok propast čeka srcem nečiste, vrlinom oskudne.

• Nijedno se zrcalo ne vraća u gvožđe; nijedan se kruh ne vraća u pšenicu; nema grožđa zrela da opet bude kiselo. Sazrij, i ne daj se promjeni na loše. Postani Svjetlost.

• Bog je kao slikar, koji radi na slikama Svojega stvorenog svijeta. Svakoga trenutka On upisuje što Mu se mili na stranici njihove misli, a potom upisano briše. Uklanja gnjev i na njegovo mjesto stavlja zadovoljstvo. Briše sitnodušje, i upisuje veledušje. Taj posao teče i jutrom i večerom. Njegova te ruka i puni i prazni.

• Što je pravda? Staviti nešto na mjesto gdje ono spada. Što je nepravda? Staviti nešto na krivo mjesto.

• Vrline i miline znaci su sljedbenika Božjega, one su stope čovjeka, koji Mu je odan.

• Tvoja niža, paklenska priroda napastuje te i zavodi, ali ti se hrabo boriš, i cijela ti je duša sada čista. Bogu za ljubav utulio si vatru pohote, i ona se pretvorila u svjetlost koja vodi. Vatra gnjeva postade izdržljivost, tama neznanja preobrazi se u znanje, plamen pohlepe u nesebičnost, a trnje zavisti u ruže ljubavi. Ugasio si te vatre Bogu za ljubav, i svoju si plamenu narav preobrazio u zelen voćnjak. Slavuji spomena na Boga i Njegovu slavu, slatko pjevaju u vrtu tvojega srca. Odazivajući se pozivu Božjem, donio si vodu duha u ognjeviti pakao svoje duše.

 

IZBJEGAVANJE ZAMKE

• Znaj da je svaka rđava navada trnov grm. Uostalom, mnogi je put to trnje probolo tvoje tabane.

• Pođe lav sa zecom na zdenac, i zagleda se u nj. Ugleda vlastiti lik, i kraj njega tustoga zeca. Netom je spazio svojega "protivnika", pusti on zeca, a sam skoči u zdenac. Pade u jamu koju je sam sebi iskopao: njegovo je zlosilje po njemu uzvratno udarilo.

O čitatelju, mnoge pogreške koje u drugima vidiš, zapravo su tvoje vlastite, u bližnjima odražene! U drugima vidiš sve što si sam - vidiš svoje licemjerje, zlobu, i drskost. Te mane nad kojima se zgražaš, zbiljski su tvoje vlastite, ali ih u sebi ne vidiš tako jasno, inače bi sebe svom dušom zamrzio. Poput lava koji napada svoj odraz u vodi, ti samo sebi štetiš, o budalasti čovječe. Kad padneš na dno bunara svoje vlastite prirode, tada ćeš znati da je greška u tebi.

Kao što prorok reče: "Vjerni su zrcalo jedni drugima."

• Čuvaj se, i ne dopusti sebi učiniti ono, što se kosi s tvojim poimanjem dobra, a oslanjajući se na misao da ćeš se kasnije pokajati i zaiskati Božji oprost. Pravo kajanje munjevno sijeva grizodušjem i pljušti suzama - trebaju mu munje i oblaci, baš kao što su toplina i kiša potrebni zrijenju voća. Bez munje srca i kišnih oblaka očiju, kako stišati vatru božanskoga gnjeva? Bez munja i oblaka, kako će šiknuti trava i bistri vodoskoci?

• Duž duhovnoga puta nema užega klanca od ovoga: sretan je onaj, tko ne prti zavist kao suputnika. Postani prah pod nogama bogolikih, i pospi prahom glavu zavisti.

• Zbog srdžbe i putenosti čovjeku se oči ukriže, zamagli mu se duh, te zastrani od istine. Kad se javi samoživost, vrlina se sakrije: i stotinu se velova podigne između srca i oka.

• Svatko ko primjećuje vlastite pogreške više no pogreške drugih, zacijelo će povesti računa da sebe popravi. Svjetovnjaci ne gledaju sebe, i zbog toga jedni druge optužuju.

• Kad samo kušaš, pa se nenavist i prijevarnost jave, i rodi se neznanje i lakoumlje, znaj, kušao si od bezakonja.

• Suzdrži svoj bijes: ne dopusti mu da ti se kroz grlo popne kao hrana koju povraćaš. Za nagradu ćeš slatke riječi primiti.

• Znaj da riječ naglo s jezika odapeta nalikuje strijelici, otposlanoj s luka. Sine, ta se strijela neće s puta vratiti; ti moraš sagraditi branu bujici već na izvoru. O jeziku, ti si neprolazno blago. O jeziku, također si i neprolazna bolest.

• Tko god ne uzlijeće put Gospodara Slave, bez sumje misli da je savršen. O gordi čovječe, nema strašnije bolesti duše, nego što je umišljaj o savršenstvu. Srce i oči morat će silno krvariti prije no što te napusti samodopadnost.

• Tvoja riječ i postupak ne smiju se jedno drugomu suprotiti, da bi tvoj život bio prihvatljiv Bogu.

• O brate, mudrost u tebe uvire iz presvijetloga sveca Božjega, ali to je samo pusta posudba. Iako je kuća tvojega srca iznutra osvijetljena, izvor svjetlosti je svjetlonosni susjed. Odaj mu hvalu: ne budi ni tašt ni neuljudan, budi pažljiv bez samoživosti. Kaže se da ovo posuđeno stanje slave odvodi vjerske zajednice daleko od vjerskoga zajedništva.

• Kad osoba samozaljubljena vidi da netko griješi, osjeti gdje se u njoj podiže plamen pakla. Svoju paklenu gordost naziva obranom vjere; ne prepoznaje drskost vlastite duše.

• Mnogi taj čovjek čini djela pobožna s očima uprtim put pohvale i nagrade. To je zapravo prerušen grijeh. Ono što takvi pobožnici smatraju čistim, uistinu je prljavo.

• U svojoj se zavisti žališ: "Ja vrijedim manje od toga i toga. Njegova veća vrijednost pojačava moju manje-vrijednost. Zaista, zavist je porok; sama po sebi gora je od ikakve manjevrijednosti.

• Jednoga dana miš dograbi devinu uzdu, i, oponašajući čovjeka, krene pred devom kao predvodnik. Jer ga je deva spremno slijedila, miš se zaludi mišlju o svojoj važnosti. Bljesak te misli ošine devu.

"Naprijed, samo uživaj," progunđa deva. "Ja ću ti već pokazati."

Uto stigoše do obale široke rijeke, pa naglo zastadoše.

"Vodiču preko brda i dola," reče deva, "zbog čega smo zastali? O čemu li se radi? Kreni naprijed kao što čovjek čini! U rijeku zagazi! Ti si moj voditelj i čelnik; ne zastaj na pola puta, ne gubi korak!"

"Ali ova je rijeka široka i duboka," reći će miš. "Strah me je. Sva je prigoda da ćemo se utopiti."

"Hajde da vidim koliko je duboka," reče deva, i hitro zagazi u rijeku.

"Voda mi doseže samo do koljena," nastavi. "Slijepi mišu, čemu briga? Zbog čega si se usplahirio?"

"Tebi je mrav, a meni je zmaj," odvrati miš. "Velika je razlika između tvojega i mojega koljena. Ako voda doseže do tvojega koljena, razborita devo, onda ona mjeri pune dvije stope iznad moje glave.

"Sljedećega puta ne budi ovako drzak," reče deva, "da ti iskre mojega gnjeva ne bi sažgale i dušu i tijelo. Oponašaj miševe kakav si sam; neka se miševi ne nameću devama."

"Kajem se," kaza miš. "Za ime Božje, prenesi me preko ove strašne vode, hoćeš li?"

"Slušaj me," odgovori deva, sažalivši se na miša. " Popni mi se na leđa i sjedni na moju grbu. Ovaj je dio puta meni povjeren; mogla bih prenijeti stotine tisuća takvih kakav si ti."

Budući da nisi vladar, budi jednostavan podanik; budući da nisi kapetan, ne zapovijedaj kretanjem broda. Budući da nisi prorok, idi tragom onih koji od tvarnoga predjela putuju u duhovni. Budući da nisi usta za Božju riječ, budi za nju uho.

• Sve dok te može potkupiti laska, o budalasti čovječe, tvoje će pogreške i nedostatci upadno stršiti. Kako će se tvoj karakter popraviti ulagivanjem i lažima? U srcu gomilaš laske i pohvale kao da su blago, ali zapravo bi prijekori i zamjerke duhovnih osoba bili za tebe bolji. Ne gutaj med duhovno izgubljenih, već gutaj žuč duhovnih kraljeva, pa će ti sreća i čast pripasti. Pod zaklonom duha tijelo dušom postaje.

• Pakao je zmaj sa sedam glava. Pohlepa je meka koja te mami u njegovu klopku.

• Kad te netko prekorijeva, ili se s tobom u sudu razilazi, u srcu ti se tada rodi malen mrav mržnje i neprijateljstva. Ako smjesta ne zgnječiš toga mrava, on bi mogao narasti u zmiju, ili čak u zmaja.

• Laž ne donosi utjehu izmučenu srcu: voda i ulje ne rađaju svjetlost. Samo će istina donijeti utjehu: ona je meka koja privlači srce.

• Vodstvo je otrov, osim za onoga tko posjeduje u srcu protuotrov.

• Zloba potječe iz pakla, i budući da je tvoja zloba dio pakla, ona je neprijatelj tvoje vjere, one, koja te potiče na putu u nebo. I jer si u stisku zlobe, ti si također dio pakla, stoga pripazi! Dio teži k cjelini.

• Tko svijetom sije sjeme čkalja, njega se čuvaj! Ne tragaj za takvim u vrtovima ruža!

• Osoba koja stječe vjersko znanje, kako bi se mogla njim podičiti i svoj ugled povećati, a na račun svojega duhovnog prosvjetljenja, jednako je rđava kao i tragatelj za svjetovnjačkim znanjem. Takvo je znanje besadržajno i bez duše, a njegov vlasnik jadikuje kad mu se u blizini ne nađe nikakav slušatelj, jer po njegovu sudu nema ništa bolje od slušateljstva. Takvo je znanje svjetovnjačko, i ne donodi duhovnu slobodu.

• Čak i ako u tebe nema mana kakve su u drugih, ne budi zbog toga samodopadan; jer će možda te iste mane kasnije postati tvoje. Nisi čuo Božje razuvjeravanje "ne boj se", pa zašto se osjećaš sobom tako zadovoljan? Iblis je godinama uživao velik ugled, ali je na kraju ostao bez časti, i njegova se slava okrenula na sramotu. Sve dok tvoja brada ne poraste, ne rugaj se čovjeku golobradu.

• Kakve ćeš isprike ponuditi, srce moje, zbog tolikih mana? Takva postojanost od strane Ljubljenoga, a gle, takva s moje strane nevjera!Takva veledušnost Njegova, a takva moja sitničarska opreka! Toliko milosti od Njega, toliko pogrešaka koje počinih! Takva zavist, takva naopaka mašta i tamne misli srca, a On me tegli i nosi, i slatkom me hranom nutka - o kakva darežljivost s Njegove strane! Zašto me toliko nutka? Da bi moja gorka duša slatkom postala. Čemu me toliko tegli i nosi? Da bih se priključio društvu svetih. Kajem se zbog svojih grijeha, na usnama mi je ime Božje; u tomu času on me dovlači da bi me mogao živa otkupiti!

 

KUŠNJE I PATNJE

• Oštra stega i tvrd postupak peć su u kojoj se srebro oslobađa troske. Takva kušnja pročišćuje srebro; u vrijenju se drozga diže na površinu.

• Ljudska su bića poput neuštavljene kože: uzmi gorku kiselinu i svom je snagom utrljaj u kožu, i koža će omekšati, postat će gipka i prekrasna. Slično tomu, ako štaviš ljudsku dušu strogom stegom i patnjama, ona će se postupno pročistiti, proljepšati se, jakom postati. Ali ako ne umiješ sebe trapiti, onda prihvati muke koje ti Gospod daje, jer nevolje koje ti šalje Prijatelj, sredstvo su tvojega pročišćenja. Bolesnima će lijek postati pitak, kada se posvete vlastitomu zdravlju.

• Vatra koja tali željezo i zlato - je li dobra svježoj dunji i jabuci? Jabuka i dunja tek malko su nezrele; nenalik željezu, treba im blaga toplina. No blag plamen nedostaje potrebi željeza, ono žudno privlači na se ognjeni zmajev žar. To je željezo derviš koji izdržava muke: pod čekićem i vatrom, on se sretno i crveno žari. Baca se u samo srce ognja.

• Nema opisa za patnje onoga svijeta. Patnje ovoga svijeta, potrebne kao priprema za onostrane patnje, lake su u usporedbi s njima. Sretni su oni koji su zaronili u patnju, potrebnu duhovnomu pročišćenju, i koji dragovoljno uzimaju na sebe bol služenja Gospodu, i tako ublažuju patnje onostranstva.

• Kad nam Bog želi pomoći, On nam pošalje plač, ali suze što zbog Njega padaju donose sreću, i tragom svojim, smijeh. Tko god to predvidi, taj je sluga Božji. Gdje voda protječe, život cvjeta: gdje suze padaju, božanska se milost javlja.

• Kad Bog dodijeli čovjeku određenu sudbinu, to čovjeka ne isključuje iz dobrovoljna pristanka, želje, i slobodne volje. Ali kad Bog pošalje patnju, duhovno slabi tada od Boga pobjegnu; u Boga zaljubljeni, naprotiv, još bliže Mu se primaknu. Dok traje bitka svi se plaše smrti, no kukavni se povlače, dok hrabri jurišaju na protivnika. One hrabre strah nosi naprijed, dok oni slaboga duha umiru u sebi. Patnja i strah su kamen kušač, koji luči junake od kukavica.

• Bog je stvorio žalost i patnju, kako bi se sreća nasuprot njima jasno ocrtala; jer skrovite će se stvari očitovati pomoću svojih opreka. Budući da Bog nema opreke, On je skriven.

• Jedna je žena svake godine rađala sina, no dijete nikada ne bi poživjelo dulje od šest mjeseci; preminulo bi za koja tri, četiri mjeseca života. Žena je plakala govoreći: "Avaj, o Bože, devet mjeseci nosim teret, a tri se mjeseca radujem. Moja radost nestaje brže od duge nebeske." Zbog teške svoje muke žena se požali ljudima Božjim. Dvadeset je sinova na ovaj način pokopala; živote im je proždirala nagla vatra.

Tada jedne noći pokaza joj se vječni vrt, zelen, pun slasti i lasti. Opije to viđenje ženu. Ugleda svoje ime upisano na zidu palače; i jer je imala duboku vjeru, znala je da je ime njezino. Poslije toga ljudi Božji joj rekoše: "Ovaj je blagoslov namijenjen onima, koji su svojim životom istinski služili Bogu, pa su stoga zaslužili svoje mjesto za stolom od gozbe. Budući da si nekada bila spora u traženju Božjega zaklona, Bog ti je umjesto toga poslao ove nevolje."

"Gospode", zavapi žena, "daj mi ovakvih nevolja još za stotinu godina, pa i više! Prolij moju krv!"

Kad je unišla u vrt, ugledala je tamo svu svoju djecu. "Ja sam ih bila izgubila," kliknu žena, "ali ih Ti nisi izgubio."

• Plači poput vodeničnoga kotača, da bi zeleno bilje moglo niknuti u dvorištu tvoje duše.

• Kad osjetiš bol, zahvali za nj Bogu, jer taj je bol u Njegovim rukama blagotvoran. Kad on bude htio, bol će postati radost, a lanci sloboda.

• Nema na svijetu posvemašnjega zla: zlo je srazmjerno dobru. Ne postoji na svijetu ni otrov, ni šećer, koji nekomu nije pomoć, a nekomu odmoć. Zmijinji je otrov život zmije, ali je smrt ljudskomu biću. More je raj ribama, ali se životinje u njemu utapaju.

• Udaraš li štapom dikobraza, on se širi, i postaje krupan i debeo. Što više ga tučeš, to više se širi. Duša istinskoga vjernika nalik je dikobrazu, jer biva snažnija i otpornija što više je snalaze udarci bola. To je razlog s kojega Gospod šalje veća poniženja i jade prorocima, nego ostalim ljudima.

• U nas su rizince svih stvari, i Mi s vremena na vrijeme, u stanovitoj mjeri, stvari šaljemo na zemlju. Bez vode, zemlja ne može postati opekom, niti može postati opekom ako je vode previše.

• Jedini On ima pravo lomiti, jer Jedini On može slomljeno ucijeliti. Onaj tko zna kako sašiti, zna i kako rasparati: što god On proda, zauzvrat kupuje nešto bolje. On do temelja ruši kuće, a tada ih časom podiže da budu za život još udobnije nego prije. Budući da on čini cijelim što je slomljeno, Njegova je lomljava zapravo ucjeljenje.

• Vjera donosi srcu olakšanje od patnje i tuge, posrnula vjera vodi u očaj i muku.

• Gorka okrutnost Duha pretvara me u biser! Jer biseri i koralji niču u gorčinama mora.

• Gle kako se nosač s teretom bori! Takav je i napor onoga, tko gleda istinu stvari. Tereti su temelji lagode, a gorke su stvari prethodnice užitka. Raj je opkoljen stvarima koje ne volimo, dok su vatre pakla unutar kruga naših želja.

• Žalost te za radost sprema. Bjesomučno izmete sve iz tvoje kuće, kako bi nova radost unišla i našla sebi mjesto. Žalost stresa žuto lišće s grane tvojega srca, da bi umjesto žutoga izlistalo svježe, zeleno lišće. Ona čupa truo korijen, kako bi novo korijenje, u zemlji skriveno, imalo mjesta za rast. Ma što žalost iz tvojega srca izagnala, nešto daleko bolje doći će na to mjesto.

• Pogledaj svijet životinja, od komarca do slona: sve su one članovi Božje porodice, i za svoju hranu svaka o Njemu ovisi. Kakav je odličan snabdjevatelj Gospod! Sve ove žalosti srca rađaju se iz pare i praha našega postojanja i naših ispraznih želja.

• Ne zdvajaj, budi veseo, i zovi u pomoć Jednoga, tko se odaziva zovu, i kaži Mu: "Oprosti nam, Ti koji voliš praštati."

• Iako ti je sudba bezbroj puta postavljala zasjede, ona će ti na kraju podići šator u nebesima. Od ljubavi Svoje i dobrote, Bog te plaši i prepada, da bi te poveo u kraljevstvo sigurnosti.

• Gdjegod gori svijeća patnje, tu se spaljuje na stotine tisuća ljubećih duša. Te ljubeće duše koje su Bogu blizu, poput leptirica su pred svijećom Njegova lica. O srce, pođi tamo gdje te susreću duše iskrene, koje ti mogu biti zaštitni oklop od patnje, i koje ti u vlastitu srcu mjesto nalaze, da bi te natočile vinom ljubavi, kao da si čaša. Prihvati svoje mjesto u njihovim dušama! Podigni svoj dom na nebesima!

• Nevjernik zamišlja da me povrijedio. Ah ne, on je samo obrisao prah s Mojega zrcala.
Učinci i plodovi Božjega milosrđa očituju se svagdje, ali tko im zna i razumije suštinu, osim Boga?

 

 

Citat dana
Sveto Pismo
Kur'an
Bhagavad-Gita

Slušajte muziku dok čitate

Korisne teme na forumu

Doprinos

RSS
Vrh stranice