logo
ČOVJEK SE DUHOVNO, TJELESNO, FIZIČKI, ENERGETSKI, MATERIJALNO, UZDIŽE I NAPREDUJE KADA ČITA, PRIČA, SLUŠA, RAZMIŠLJA SRCEM, S LJUBAVLJU,
O BOŽIJIM STVARANJIMA, DJELOVANJU I NAMJERAMA SA ČOVJEKOM NA ZEMLJI

Proročanstvo

O ratu u Bosni, Republici Srpskoj i Srbiji

( iz 12. poglavlja Otkrivenja Jovanovog )

 

 

Do ovog tumačenja smo došli kroz 8 načina proučavanja Svetog Pisma.
Ovo tumačenje će, sa Božijim blagoslovom, biti dopunjeno uz pomoć još zanimljivih argumenata koji će dodatno upotpuniti cijelu sliku.

Od najranijih vremena proroci i proročanstva, bili lažni ili pravi, su zaokupljali pažnju ljudi i mnogo uticali na njih i događaje koji su se zbivali.

Često se dešavalo da neko proroštvo bude osnovna ideja vodilja nekog naroda tokom vjekova, pa čak i više naroda. Zbog moći proročanstava i poremećene savjesti ljudskog roda mnogi su se trudili (a to se i danas dešava) da ih iskoriste u svoje svrhe i da navedu vodu na svoje sebične mlinove. Ko su proroci i šta su proročanstva? Ljudi danas prorocima zovu čak i gatare i zvjezdare koji ljudima na osnovu više ili manje sumnjivih metoda proriču "sudbinu" zavaravajući ih da im je sve već određeno i da od njih ništa ne zavisi. Istina je da su ljudima u glavnim crtama putevi i predispozicije već trasirani, ali čovjek sam svojim ponašanjem određuje kojim će putem poći i kako će na njemu proći. Takođe važno je da ljudi znaju da su na ono što im je zaista unaprijed određeno pristali prije nego što su došli da žive na zemlju, prije nego što su se rodili. Dakle, kod ozbiljnog i savjesnog čovjeka nema mjesta nikakvim fatalističkim shvatanjima o tome kako je neko ili nešto izvan njega "krivo" za događaje koji mu se u životu dešavaju. To se isto tako odnosi i na narode i na čovječanstvo u cjelini.

U skladu s tim, istinski proroci nisu pogađači neumitne sudbine nego poslanici koji skreću pažnju na vrijeme i mjesto na kojem ljudi žive i ukazuju na ispravne i neispravne puteve, govore šta i kako činiti da bude dobro, čega se kloniti da ne bude zlo i kakve su namjere Nebeskih sila. Samim tim istinski proroci nikada ne propovijedaju niti ističu sebe nego onoga ko ih je poslao. Sva proročanstva koja nisu poslanja od Oca Nebeskog su lažna.

Proročanstva dakle nisu ništa drugo do upozorenja i smjernice, ali i utjeha za one kojima je utjeha potrebna u teška vremena iščekivanja.

Sveto Pismo je ogromna i univerzalna zbirka proročanstava. Ne postoji situacija na Zemlji za koju nije moguće pronaći uputstvo i putokaze u Svetom Pismu. Svaki čovjek, svaki narod i čovječanstvo u cjelini može i trebao bi da u Svetim Spisima traži odgovore na pitanja koja ga muče u svakodnevnom životu, pogotovo na životnim prekretnicama. Znanje Svetog Pisma (i drugih Svetih Spisa) je nauka nad naukama, sadrži elemente svih poznatih (i još nepoznatih) nauka i objedinjava ih. Ko god neozbiljno shvata jednostavne rečenice Svetih Spisa slijep je kod očiju, jer pažljivim proučavanjem i povezivanjem dobijaju se za mnoge fantastična otkrića, pogotovo kada se sve to ukomponuje sa događajima, znakovima i upozorenjima koja su nam svakodnevno pred očima u svakodnevnom životu. Jedno od najvažnijih proročanstava koja se odnose na vrijeme i mjesto na kome živimo je proročanstvo 12. poglavlja Otkrivenja.

NAPOMENA:
Ovo proročanstvo je pronađeno 1992. godine (obličja na karti smo uočili još krajem 1991.) i mnogo puta od tada iznošeno usmeno pojedincima i grupama ljudi najviše na banjalučkom području. Prvi put je zapisano 1995. godine. Neposredno prije i u toku rata smo te stvari iznosili usmeno uz pomoć karti koje se u neizmijenjenom obliku (samo skenirane) nalaze tu i sada.
Postoji sigurno nekoliko hiljada ljudi koji su licem u lice od nas za ovo tada čuli.

Mnogi se slažu da je Otkrivenje najzagonetnija od svih knjiga Svetog Pisma, a takođe i da je 12. Poglavlje najznačajnije u njemu. Ženu i dijete koji se tamo spominju većina povezuje sa Isusom Hristom i Marijom, ali pri tome zaboravljaju da je Otkrivenje objavljeno više od pola vijeka nakon događaja opisanih u evanđeljima i da ono govori o budućnosti, o posljednjim vremenima. Dakle, iako je uvijek zaokupljalo pažnju 12. Poglavlje je uglavnom vrlo slabo tumačeno. Sve do dvadesetog vijeka nije bilo događaja u svijetu koji su zaokupljali pažnju baš cijelog čovječanstva, međutim, počev od 1914. i prvog svjetskog rata filmskom brzinom se odvijaju događaji u kojima je cijelo čovječanstvo na ovaj ili onaj način uzelo udjela. Dakle, vidljivo je da su ovi događaji presudni za planetu Zemlju i bića koja je nastanjuju, da nam se pred očima odvija ono što je zapisano u Otkrivenju koje, kao jedina striktno proročka knjiga Novog Zavjeta, govori o posljednjim vremenima.

Balkan je oduvijek bio burno područje, ali tek sa dvadesetim vijekom izbija u prvi plan. Baš tu nasred Balkana počeo je prvi svjetski rat (zbog atentata u Sarajevu 28.6.1914. Austro-ugarska monarhija 28.7.1914. objavljuje rat Srbiji), desili su se događaji koji su presudno uticali na tok i ishod drugog svjetskog rata (zbog napada na Jugoslaviju Hitler je odgodio inavaziju na SSSR za nekoliko nedjelja što se pokazalo kobnim za njega), tu je nakon prvog svjetskog nastala zemlja po mnogo čemu izuzetna i zanimljiva (Jugoslavija) čijim je drugim raspadom, na kraju, započeo konačan rasplet zbivanja na Zemlji.

Tzv. "jugoslovenska kriza" počinje još 1988. sa padom komunizma u svijetu, nemirima na Kosovu i razbuktavanjem nacionalizma, koji je i bio ključ za razbijanje Jugoslavije kao izrazito višenacionalne države. Otada, munjevitom brzinom događaji se razvijaju ka svom vrhuncu - ratu u Bosni oko kojeg se cijeli svijet vrti već godinama. Nema značajnije sile u svijetu koja nije na bilo koji način učestvovala u ovome, što nimalo nije čudno jer se radi o prekretnici za cijelo čovječanstvo. Da je zaista tako može se dokazati po Svetom Pismu na više načina, ali najočiglednije upravo iz Otkrivenja, jer su tamo ova dešavanja do u tančine opisana. Krenimo redom:

"...i anđeo kojega vidjeh gdje stoji na moru i na zemlji podiže ruku svoju k nebu i zakle se onim koji živi va vijek vijeka, koji sazda nebo i što je na njemu, i zemlju i što je na njoj, i more i što je u njemu, da vremena više neće biti, nego u dane glasa sedmog anđela, kad zatrubi, onda će se svršiti tajna Božija, kao što javi svojijem slugama prorocima." (Otkrivenje 10:5-7)

Anđeo koji nam se ovdje obraća je moćni objavitelj tajni od kojih je sam pisac Otkrivenja samo neke smio zapisivati. On se zaklinje najtežom zakletvom da će se događaji koji će označiti kraj vremena nastupiti kad zatrubi semi anđeo i da će se tada svršiti tajna Božija onako kako je preko proroka objavljivano od početka, otkad ih je Otac Nebeski upućivao da upozoravaju i vode one koji su mu vijerni i da svjedoče protiv onih koji nisu. Nešto malo kasnije, u sljedećem poglavlju, opisuje se i taj momenat.

"I sedmi anđeo zatrubi i postaše veliki glasovi na nebesima govoreći: posta carstvo svijeta Oca našeg nebeskog i pomazanika njegovog, i carovaće va vijek vijeka. I dvadeset i četiri starješine koje sjeđahu pred Bogom na prijestolima svojim, padoše na lica svoja i pokloniše se Bogu govoreći: hvalimo te živodjelujući Bože svedržitelju koji jesi, i bješe, i bićeš, što si primio silu svoju veliku, i caruješ. I neznabošci se prognjeviše, i dođe gnjev tvoj i vrijeme mrtvima da se sudi, i da se da plata slugama tvojima, prorocima i svetima, i onima koji se boje imena tvojega, malima i velikima, i da se pogube oni koji zemlju pogubiše. I otvori se hram Božiji na nebu, i pokaza se kovčeg zavjeta njegovog u hramu njegovom; i biše sijevanja munja, i glasovi i gromovi, i tresenje zemlje i grád veliki." (Otkrivenje 11:15-19)

Nastaje radost svih duhovnih bića koje bdiju nad Zemljom i čovjekom jer sedma truba označava početak konačnog razrješenja zbivanja na Zemlji u korist onih koji su bili vijerni Ocu Nebeskom i njegovim namjerama - dolazi carstvo pomazanika (Hrista), sina, dolazi vrijeme plate - nagrade i kazne. Otvara se hram nebeski, pokazuje se svetinja nad svetinjama, tajna nad tajnama. Sve to je popraćeno velikim previranjima i preokretima koji će daleko odjeknuti (simbolički gromovi, grád, zemljotresi...).

Scena je pripremljena, pažnja cijele vaseljene privučena - slijede ključni događaji. I zaista:

"I znak veliki pokaza se na nebu: žena obučena u sunce, i mjesec pod nogama njezinim, i na glavi njezinoj vijenac od dvanaest zvijezda." (Otkrivenje 12:1)

Prvi veliki znak se pokazuje na nebu . Znači, u simbolici, radi se o nečemu što je svima dostupno da vide. Razvojem telekomunikacija i satelitskih sistema (koji su "na nebu") putem televizijske slike bukvalno cijelom svijetu je moguć uvid u događaje na bilo kojoj tački planete. Prije rata u Bosni (i Jugoslovenske krize u cjelini) bilo je dešavanja koja su zaokupljala pažnju cijelog svijeta, ali nikada to nije trajalo tako dugo i ovakvim intenzitetom, i nikada se nisu baš sve svjetske sile i organizacije ovako aktivno uključile u neka dešavanja kao što je to slučaj sa ovim vrenjima u "balkanskom kotlu". "Bosanska i jugo - kriza" već godinama ne silaze sa udarnih vijesti TV - stanica i sa naslovnih strana uticajnih listova širom svijeta, tako da je svako htio - ne htio morao nešto znati o tome (Djela apostolska 26:26) i svako je bar jednom pred očima imao geografske karte ovih područja na kojima se nalaze obličja koja sama po sebi mnogo toga kazuju, kako se dalje vidi. To što je sve ovo najavila sedma (i posljednja) truba znači da se svima skreće pažnja jer je u stara vremena truba bila znak za uzbunu, okupljanje naroda ili je objavljivala prisustvo vladara (ovdje trubni znak znači sve to i još mnogo više).

Žena koja se ovdje opisuje je Srbija. Srbi kao narod i Srbija kao zemlja su nosioci najznačajnije države nastale u dvadesetom vijeku - Jugoslavije. Nije nikakvo pretjerivanje reći da je Jugoslavija od samog početka svog postojanja na ovaj ili onaj način uzdrmavala i iznenađivala svijet, mrsila račune velikim silama, jednom riječju bila u svakom pogledu jedna od najupečatljivijih pojava u modernom svijetu. Drugim raspadom Jugoslavije (prvi raspad bio je u toku drugog svjetskog rata), na političkoj karti Južne Evrope pojavila su se obličja i znakovi o kojima se ovdje govori.

Žena je obučena u sunce koje je simbolika istoka i života. Sunce "izlazi" na istoku, to je svima znano, a Srbija obuhvata istočni dio bivše Jugoslavije (vidi priloženu kartu) i nalazi se na istoku u odnosu na aždaju (koja se kasnije opisuje). Svetozar Marković, jedna od značajnijih ličnosti Srbije u drugoj polovini 19. vijeka je svoje kapitalno djelo nazvao upravo "Srbija na istoku". S druge strane, sunce je izvor života, a Srbija je dala život prvoj Jugoslaviji, a onda i djetetu - Republici Srpskoj koje je ključno u ovom proročanstvu. Uz sve ovo, na grbu bivše Jugoslovenske republike SR Srbije dominantni motiv je izlazeće sunce sa ocilima (četiri s = samo sloga Srbe spašava).

"Mjesec pod nogama njezinim" takode ima višestruko značenje:

1) srbijansko-albanska granica ima oblik polumjeseca (a Albanija se nalazi na jugu, "ispod" Srbije);

2) živalj u Albaniji je pretežno islamski (simbol polumjesec), a ima nešto i katoličkog (simbol papinstva je takode mjesec);

3) Srbi u Bosni su bili izrazito nadmoćni u ratu u Bosni protiv hrvatsko-muslimanskog saveza, tj. bacili su ih pod noge, sve dok se NATO nije umiješao u sukob.

Ženi se na glavi nalazi vijenac od dvanaest zvijezda koji nam mnogo toga kazuje. Premda vijenac na glavi inače znači slavu i počast, kad se prodre u simboliku Svetog Pisma, ovaj vijenac dobija sasvim drugačije značenje. Isus Hrist je takode imao vijenac na glavi, ali vijenac od trnja (koji izgledom vrlo sliči vijencu od zvijezda), i to kada su mu se rimski vojnici, kao predstavnici tada vodeće sile u svijetu, izrugivali i maltretirali ga pred samo raspeće ( Matej 27:27-31). I ovdje dakle, vijenac znači da je Srbija maltretirana i šikanirana, i to takode od vodećih sila u svijetu. Dana 30.5.1992. uvedene su joj dosad nečuvene sankcije bez ikakvog opravdanog razloga, navodno zbog masakra u Sarajevu u ulici Vase Miskina (za koji se zna da je namješten kao i mnogi drugi slični slučajevi kod nas i u svijetu koji služe oblikovanju javnog mijenja), dakle to što se vijenac nalazi ženi na glavi znači da joj tih 12 zvijezda rade o glavi (što bi naš narod rekao: popeli su joj se "na vrh glave"), a dešifrovanje simbola otkriva ko je to učinio i kada. Naime, simbol dvanaest zvijezda u vijencu je nerazdvojno vezan uz evropsku zajednicu koja je nosilac mrcvarenja Srbije posljednjih godina i glavni krivac za raspad Jugoslavije (Amerika je tek kasnije preuzela glavnu ulogu, ona je najduže od velikih sila insistirala na Jugoslaviji). Zanimljiv je način na koji se proriče vrijeme početka ispunjavanja ovog proročanstva. Tokom dugih vijekova, do pojave evropske zajednice sa simbolom dvanaest zvijezda bijaše to skriveno jer još nije ni došlo vrijeme da se objavi, ali od sredine 80-tih godina ovog vijeka otkada se evropska dvanaestorica dogovaraju o ujedinjenju koje je trebalo da počne 1992 . Sve je jasno: proročanstvo 12. poglavlja Otkrivenja počinje da se odvija 1992. godine.

"I (žena) bješe trudna, i vikaše od muke i mučaše se da rodi." (Otkrivenje 12:2)

Kada na priloženoj karti posmatramo granice Srbije i Bosne i Hercegovine uzete zajedno, dobijamo u grubim crtama konture trudnice sa stomakom "do zuba" što već asocira na težak porod. Na samom početku 1992. godine, 6.1.1992., srpski poslanici istupaju iz tadašnjeg zajedničkog parlamenta BiH i formiraju srpsku skupštinu i tada počinje formiranje srpskog djeteta u BiH - Republike Srpske koja je proglašena 30.6.1992. Do kraja 1992. godine Srpska Republika zauzima preko 60% teritorije dotadašnje BiH i poprima oblik djeteta sklupčanog u majčinoj utrobi (vidi sliku 1). Naziv Bosna potiče od ilirske riječi Bosona koja znači "tekuća voda". U simbolici ovo dijete "pliva" u vodi isto kao što biva kod trudnih žena u stvarnosti. Tu je, naravno i pupčana vrpca, posavski koridor, kojim je "majka Srbija" (kako je Srbi iz Srpske Republike vole zvati) tokom većeg dijela rata zaista hranila svoje dijete. Porođaj, tj. stvaranje Srpske Republike je zaista bio težak, krvav i mučan (građanski rat u Bosni počeo je 5.4.1992. izbio je jedan od najprljavijih i najtežih ikada vođenih ratova izuzuimajući svjetske ratove), a Srbija je zbog njega cijelo vrijeme trpjela teške muke zbog sankcija koje su joj zbog "djeteta" nametnute. Srbijanski političari nisu propuštali nijednu priliku da u javnosti zakukaju zbog toga baš kao kakva strašljiva žena kad je spopadnu porođajni bolovi.

"I pokaza se drugi znak na nebu, i gle, velika plameno-crvena aždaha, koja imaše sedam glava, i deset rogova; i na glavama njezinim sedam kruna;" (Otkrivenje 12:3)

Drugi znak je takode nebrojeno puta u eter emitovana karta Hrvatske čije granice ocrtavaju razjapljene ralje nekog čudovišta. To čudovište je velika "plameno-crvena aždaja (zmaj)" koju sačinjavaju tri zemlje: Italija, Slovenija i Hrvatska. Ono što ih povezuje u jednu cjelinu je to što su sve tri ove države pretežno rimokatoličke. Plameno-crvena boja iz ovog opisa odgovara boji odora rimokatoličkih kardinala s jedne strane, a s druge strane od plamena rata koji je počeo upravo u Sloveniji tj. u Ljubljani (simbol tog grada su, nimalo slučajno, četiri zmaja) i proširio se preko Hrvatske na Bosnu - plamen je suknuo iz aždajinih čeljusti. Kad smo već kod toga, evo i iz drugog ugla dokaza o presudnosti dogadaja koji su započeli sa ratom u Sloveniji juna 1991 godine.

"I vidjeh iz usta aždajinih , i iz usta zvjerinih, i iz usta lažnog proroka, gdje iziđoše tri nečista duha kao žabe, jer su ovo duhovi đavolski koji čine čudesa, i izlaze k carevima sveg vasionog svijeta da ih skupe na boj za onaj veliki dan Boga svedržitelja. Evo idem kao lupež; blago onome koji je budan, i koji čuva haljine svoje, da go ne hodi i da se ne vidi sramota njegova. I sabra ih na mjesto, koje se jevrejski zove armagedon." (Otkrivenje 16:13-16)

Ovdje se spominje da iz usta aždajinih izlazi jedan od tri nečista duha da okupi sve silnike svijeta za konačni obračun na mjesto zvano A r m a g e d o n. Prostom premetaljkom ovog imena na srpskohrvatskom dobijamo vrlo zanimljiv razultat: g r a d E m o n a, a poznato je da se u rimsko doba današnja Ljubljana zvala baš Emona!

Srce zmajevo se nalazi u Rimu, odnosno Vatikanu, a znano je da je upravo papska država prva priznala od Jugoslavije tek otcijepljene države: Sloveniju i Hrvatsku čime je i formirano zmajevsko obličje (vidi sliku 1).


zvjer

Slika 1. RS u jesen 1993. oko 65% teritorije BiH


Sedam glava o kojima se ovdje govori mogu da budu, kako se kasnije u 17. poglavlju (Otkrivenje 17:9,10) veli, sedam brežuljaka na kojima leži Rim, a sedam kruna bi tada bilo sedam najrazvijenijih zemalja zapada (tzv. Grupa sedam) koje su zbog svojih interesa presudno uticale na razvoj događaja na ovim prostorima i izazvali ovu nesreću, no, tih se sedam glava sa krunama može pronaći i drugačije. Današnji razvijeni svijet umnogome počiva na energetici i to prvenstveno na upotrebi električne energije. Najmoćniji, ali i najopasniji izvori električne energije koji se danas koriste su nuklearne elektrane. Iz mitologije mnogih naroda, pa i Slovena, poznato je da zmajevi iz svojih glava rigaju vatru i da je tu njihova glavna moć i sila. Električna struja se ljudima u stara vremena nikako drugačije nije mogla predstaviti nego kao vatra, pa sedam nuklearnih centrala koliko ih se nalazi na području država koje čine zmaja (6 u Italiji + Krško u Sloveniji - raspored tih centrala je ucrtan na slici 3 u obliku tačaka) zaista mogu biti tih pomenutih sedam glava, a ni krune ne nedostaju jer svaka nuklearna elektrana ima zaštitni rashladni sistem na vrhu reaktora u obliku carske krune, kao što se vidi na sledećoj slici:


nuklearka

slika 2: nuklearne elektrane = krune


10 rogova se mogu pronaći grafički kao "izrasline" na obrisima granice sjeverne Italije kojih ima upravo 10 (vidi sliku), ali i simbolički (rog = moć, sila - po simbolici Svetog Pisma) kao 10 silnih zemalja učesnica vojnih manevara koji su održani na Jadranu u prvoj polovini 1992. čiji je naziv bio "zmajev čekić" (dragon hammer). Cilj tih manevara bio je da se impresionira i zaplaši živalj ovog područja, u prvom redu

Srbi i tada još postojeća JNA (jugoslovenska narodna armija) koja je intrvenisala protiv otcjepljenih republika.


zvjer2

slika 3: raspored nuklearnih centrala


"I rep njezin (aždajin) odvuče trećinu zvijezda nebeskih, i baci ih na zemlju. I aždaha stajaše pred ženom koja šćaše da se porodi, da joj proždere dijete kad rodi." (Otkrivenje 12:4)

"Rep aždajin" (donji dio apeninskog poluostrva) je u obliku čizme, što je opštepoznat simbol rata i vojne sile. Po starom narodnom predanju svaka zvijezda na nebu predstavlja jedan ljudski život (takođe vidi i 1. Mojsijeva 15:5) pa se ovdje u stvari kazuje kako će zbog rata koji je izazvala aždaja (zmaj), rata izazvanog raspadom Jugoslavije, trećina stanovništva ovog područja biti eliminisana (što je razvoj događaja i potvrdio: u ratu u Bosni preko trećine predratnog stanovništva je stradalo u borbama ili se rasijalo po svijetu sa malim izgledima da se ponovo vrati). Kaže se i da aždaja stoji pred ženom da proždere dijete čim se rodi. Na karti se vidi da je baš tako, čeljusti aždaje su razjapljene oko djeteta (vidi sliku). Istorijski događaji i razvoj situacije u ovom ratu u potpunosti potvrđuju i ovo proročanstvo. Naime, u toku drugog svjetskog rata malo je nedostajalo da umjesto Zagreba glavni grad ustaške države NDH bude Banja Luka. Granice te ozloglašene državne tvorevine (koja je nastala nakon prvog raspada Jugoslavije 10.4.1941. godine a propala u maju 1945.) bile su na Drini i Dunavu (kod Zemuna, danas praktično dio Beograda), pa današnji ekstremisti u Hrvatskoj i dan danas sanjaju o tome da cijela Bosna i Hercegovina postane dio velike Hrvatske, čime bi zaista cijelo dijete bilo progutano. Nakon što je Hrvatska vojska u akcijama "bljesak" i "oluja" tokom 1995. "oslobodila" srpsku krajinu od njenih vijekovnih stanovnika, došlo je do otvorenog miješanja hrvatske i u građanski rat u Bosni. Regularne hrvatske trupe, nakon što su NATO-avioni bombardovali srpske položaje, počele su da osvajaju dio po dio zapadnog dijela Republike Srpske zauzevši gradove Glamoč, Grahovo, Drvar, Jajce, Mrkonjić i ogromnu teritoriju, stigavši tako i pred samu Banjaluku koju su uvijek potajno željeli znajući ili barem osjećajući njen značaj. Ti dijelovi koje je Hrvatska vojska osvojila ustupljeni su "Federaciji BiH", odnosno pod kontrolom su bosanskih Hrvata, a oni se na svim područjima koja drže ponašaju kao da su to dijelovi Hrvatske, što je jedan od osnovnih problema "hrvatsko-muslimanske federacije" u Bosni.

"I rodi muško, sina, koji će pasti sve narode s palicom gvozdenom; i dijete njezino bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovom." (Otkrivenje 12:5)

Sada se dolazi do suštinskog pitanja: zašto je ovo područje toliko važno i zašto se digla tolika buka oko svega ovoga u svijetu? Mnogi to objašnjavaju na razne načine, političari na svoj, vojnici na svoj, ekonomisti opet na svoj, ali ono što nikakve TV-vijesti ne objavljuju niti ikakav analitičar ne kazuje, piše u Svetom Pismu i daje pravo značenje ovim zbivanjima. Postoje ljudi u svijetu koji nešto o tome znaju ili bar naslućuju, ali oni šute o tome i to ne iznose u javnost. Ipak, tu i tamo probije ponešto na svjetlost dana, što pažljivom oku i uhu može reći šta se kuva iza kulisa. Vršilac dužnosti državnog sekretara za vanjske poslove USA iz 1992., Lawrence Eagle berger (eagle na engleskom znači orao), pojavu Republike Srpske je na TV-stanici CNN prokomentarisao doslovno ovako: "Srbija je u Bosni porodila frankenštajnsko čudovište" nije ni čudo što je on to izjavio kada ovdje jasno piše da je dijete (Republika Srpska) u naročitoj Božijoj milosti i da treba da dominira svijetom i to gvozdenom palicom, a to znači da će svi svjetski moćnici i sile (pa i USA) na kraju biti poniženi od trenutno najprezrenije i najviše ocrnjene zemlje na svijetu. U 2. Psalmu se takođe govori o tome kako će Božiji izabranik, usprkos velikom protivljenju svjetskih moćnika, s Božijom pomoći sve njih nadjačati i po njegovoj volji vladati, a da bi svima njima najbolje i najpametnije bilo da se tome ne opiru. Dakle, Republika Srpska je izuzetno značajna ali koji je razlog tome? Da li je to zbog toga što su Srbi "sveti Božiji narod" ili "nebeski narod" , kao što mnogi ovdje vole da kažu? To ovdje ne piše! Niko nije pretplaćen da bude Božiji narod, pa tako ni Srbi, premda u ovim događajima igraju vrlo važnu ulogu (preko njihovih leđa i tvrde glave treba da se slome i raskrinkaju sve svjetske sile). U Svetom Pismu jasno stoji ko može biti taj koji će vladati gvozdenom palicom i ko je taj koji je u Božijoj milosti:

"...koji pobijedi i održi djela moja do kraja, daću mu vlast nad neznabošcima; i pašće ih s gvozdenom palicom, i oni će se razdrobiti kao sudovi lončarski; kao i ja što primih od oca svojega i daću mu zvijezdu danicu. (Otkrivenje 2:26-28)

Evo stojim na vratima i kucam: ako ko cuje glas moj i otvori vrata, uci cu k njemu i veceracu s njime i on sa mnom. Koji pobijedi dacu mu da sjedne sa mnom na prijestolju mojemu, kao i ja što pobijedih i sjedoh s ocem svojim na prijestolju njegovu." (Otkrivenje 3:20,21)

Evo stojim na vratima i kucam: ako ko čuje glas moj i otvori vrata, ući ću k njemu i večeraću s njime i on sa mnom. Koji pobijedi daću mu da sjedne sa mnom na prijestolju mojemu, kao i ja što pobijedih i sjedoh s ocem svojim na prijestolju njegovu." (Otkrivenje 2:26-28; 3:20,21)

Isus Hrist - (u prevodu sa grčkog) Pomazani Spasitelj govori da to može biti samo pobjednik nad iskušenjima grjehovnim i onaj ko održi njegova djela do kraja (koja su to njegova djela piše u evanđeljima). To, dakle, mogu biti samo oni koji se uistinu drže evanđeoske nauke, a ne oni koji tvrde za sebe da to čine, pa bili to Srbi ili Muslimani ili Hrvati ili bilo ko drugi. Srbi, koji su trenutno dominantni na ovom području, imaju priliku da kao narod budu blagoslovljeni, ali moraju pothitno da se mijenjaju u duhovnom smislu, inače će proći onako kako su Izraelci prošli zato što nisu prepoznali Isusa Hrista kad im je došao - grdno će nastradati i izgubiti svaki blagoslov kao narod u cjelini. Došli smo i do toga zašto je baš ovo područje toliko važno. Radi se o tome da se na terenu bivše Jugoslavije, a naročito na Banjalučkom području, pojavljuju Božiji ljudi - ličnosti iz Svetog Pisma koji su tu da povedu duhovni i sveopšti preobražaj prvo ovog područja, a onda i cijelog svijeta u skladu sa Božijom voljom. To su oni koje, po Pavlovim riječima, sva stvorenja željno iščekuju da se oslobode ropstva raspadljivosti, to su Božiji sinovi koji su tu da donesu duh posinjenja kako je rečeno:

"...jer ne primiste duha ropstva, opet da se bojite; nego primiste duha posinjenja, kojim vičemo: aba, oče! Ovaj duh svjedoči našemu duhu da smo djeca Božija . (...) Jer sva stvorena tvar čeka da se pojave sinovi Božiji , jer se tvar pokori propadljivosti (ne od svoje volje, nego za volju onoga koji je pokori) na nadu, da će se i sama tvar osloboditi ropstva raspadljivosti na slobodu slave djece Božije. Jer znamo da sva tvar uzdiše i tuži s nama dosad. A ne samo ona, nego i mi koji novinu duha imamo, i mi sami u sebi uzdišemo čekajući posinjenja i izbavljenja tijelu svojemu." (Rimljanima 8:15,16;19-23)

To su oni kojima se Isus Hrist obraćao upozoravajući ih šta ih čeka na njihovom zadatku:

"Pristupiše k njemu učenici nasamo govoreći: kaži nam kada će to biti? Kakav je znak tvojega dolaska i kraja vijeka? ...čućete ratove i glasove o ratovima. Gledajte da se ne uplašite; jer treba da to sve bude. Ali tada još nije kraj, jer će ustati narod na narod i carstvo na carstvo, i biće gladi i pomori i zemlja će se tresti po svijetu...drug druga izdaće i omrznuće drug na druga, izići će mnogi lažni proroci i prevariće mnoge. I što će se bezakonje umnožiti ohladnjeće ljubav mnogih. Ali koji pretrpi do kraja - blago njemu." (Matej 24:3-13)

U psalmima se otvoreno iznose neki od njihovih zadataka:

"Nek se vesele sveti u slavi, i nek se raduju na posteljama svojim. Slava je Božija na ustima njihovim, i mač s obe strane oštar u ruci njihovoj, da se osvete narodima, i pokaraju plemena; da svežu careve njihove u lance, i vlastelu njihovu u okove gvozdene, i izvrše na njima napisani sud. Ova je čast svim svetima njegovim. Hallelujahvu" (Psalmi 149:5-9)

Njihova gvozdena palica neće biti sila svojstvena svjetskim vladarima, njihovo oružje je duhovno (Efežanima 6:13-18), njihova palica pravda Božija jer je rečeno "ako je Bog s nama, ko će protiv nas" (Rimljanima 8:31) međutim, ako stanovništvo ovog područja ne prepozna i ne prizna Božije ljude (koji su normalni ljudi kao i svi drugi), i ako ih ne posluša - dosadašnji blagoslov će se pretvoriti u prokletstvo kao i uvijek što je bivalo kad su Božiji proroci među ljudima pa ih oni ne slušaju ili čak proganjaju. A blagoslovi su dosada bili nebrojeni: usprkos dvostrukim sankcijama u Republici Srpskoj nije bilo gladi (a kod "muslimana", koje je kao "žrtve" sav svijet pomagao gladi je bilo i te kako); iako je rat bio stravičan i uslovi u bolnicama vrlo teški, nije bilo niti jedne epidemije, koje su za ratove inače uobičajene; sve prirodne katastrofe, u prvom redu poplave koje su u nekoliko talasa 1993. i 1994. pogađale zemlje Zapadne i Srednje Evrope sve do Slovenije i Hrvatske, redovno su zaobilazile Republiku Srpsku.

Što se Banjaluke tiče, blagoslov nad tim gradom je svakom očigledan jer je to jedini veći grad u Bosni i Hercegovini na koji nije pala niti jedna neprijateljska granata, mina ili bomba, u kojem nije bilo apsolutno nikakvih borbi. Za cijelo vrijeme rata grad Banja Luka je bila pošteđena ratnih strahota (ako izuzmemo poginule banjalučane učesnike rata i preko pola miliona izbjeglica koji su prošli kroz grad u raznim fazama rata). Ali od svega toga najnevjerovatnije je to što u vrijeme NATO-bombardovanja na šire područje Banjaluke nije pao nijedan projektil što je istinsko čudo jer u samom gradu i u njegovoj neposrednoj okolini ima mnoštvo vojnih i strateških ciljeva, a slični ciljevi na drugim mjestima su nemilosrdno bombardovani i u Republici Srpskoj i nekoliko godina kasnije u Srbiji. Jednom riječju Srpsku Republiku je zaobišlo svako zlo koje nije bilo nužno da se desi. Na kraju i sam opstanak Republike Srpske u uslovima kada su svi protiv nje je dokaz da je Božija volja što je to tako. Međutim, u svemu tome vođe naroda u Republici Srpskoj (političari, sveštenici, intelektualci) imaju mnogo manje zasluge nego što misle za sebe da imaju, da ne kažem da su je zamalo potpuno upropastili. Da li će taj blagoslov ostati ili ne, zavisi od toga kako će se ovaj narod i prvenstveno njegove vođe ponašati ubuduće. Dosada su lošim potezima i loše usmjerenim nastojanjima mnogo toga upropastili i skoro sve kredite potrošili .

"A žena uteče u pustinju gdje imaše mjesto pripravljeno od Boga, da se onamo hrani hiljadu i dvjesta i šezdeset dana." (Otkrivenje 12:6)

Žena = Srbija progonjena zbog djeteta (Republike Srpske) biva u pustinji. Ovom slikom je vrlo lijepo opisano stanje Srbije pod sankcijama medunarodne zajednice jer u pustinji čovjek nema nikakve opskrbe (ekonomska dimenzija) niti ima ikoga s kim može da komunicira niti da se osloni na nj, u potpunosti je prepušten sebi. Po vremenu koje je ovdje izneseno vidi se koliko se proročanstvo sigurno ispunjava: 1260 dana = tri i po godine je skoro u dan period trajanja sankcija jer su one uvedene 30.05.1992. a skinute po Dejtonskom sporazumu 21.11.1995. Zanimljivo je da ovdje stoji da je ženi mjesto u pustinji pripravljeno od Boga da se tamo hrani 1260 dana. Prvo, vidi se da su sankcije bile Božijom voljom, ali da takođe Božijom voljom nije bilo ni gladi niti ikakve veće katastrofe u Srbiji jer ne piše da žena u pustinji gladuje već se tamo hrani. Drugo, ove sankcije su velika nesreća, ali je Bog učino da se ukaže mogućnost da se one okrenu na izuzetno dobro za Srbiju i trebale su tako i da se gledaju, a ne da se kukumavči o nepravednosti medunarodne zajednice (a kada je to "medunarodna zajednica" bila pravedna!?), jer je to bila jedinstvena prilika da se Srbija osloni na sopstvene snage i da ih postepeno razvije umjesto da trčkara za "razvijenim civilizovanim svijetom" koji je pred velikim poniženjem i propašću. Na žalost malo ih je koji su tako gledali na sve ovo i zato je ova prilika uglavnom propuštena. Ono što je glavni problem u svemu ovom nije sudbina Srbije i Srba kao naroda, nego što su propuštene mnoge prilike da se počne izgradnja novog na dobrom temelju dok staro još nije počelo da se ruši, a to vrijeme je sve bliže.

Ovo je samo srž onoga što se može pronaći u ovih šest stihova 12. poglavlja Otkrivenja, i takođe samo jedan od mogućih uglova posmatranja ovog teksta, ali za ozbiljnog i čestitog čovjeka sasvim je dovoljno da mu skrene pažnju na to da u Svetom Pismu može da pronađe uputstva i vođstvo kako da se ponaša po Božijoj volji, na šta da obrati pažnju i čega da se čuva u ovim teškim vremenima da bi mu bilo dobro i da bi opstao. Dalji stihovi 12. poglavlja donose još neke vrlo važne stvari vezane za događaje čiji smo svjedoci i učesnici.

"I posta rat na nebu. Mihajlo i anđeli njegovi udariše na aždaju, i bi se aždaja i andeli njezini. I ne nadvladaše i ne nađe im se mjesta na nebu. I zbačena bi aždaja velika, stara zmija , koja se zove đavo i sotona, koji vara sav vasioni svijet, i zbačena bi na zemlju, i anđeli njezini zbačeni biše s njom. I čuh glas veliki na nebu koji govori: sad posta spasenije i sila i carstvo Boga našega, i oblast Hrista njegova; jer se zbaci opadač braće naše, koji ih opadaše pred Bogom našijem dan i noć. I oni ga pobijediše krvlju jagnjetovom i riječju svedočanstva svojega, i ne mariše za život svoj do same smrti. Zato veselite se nebesa i vi koji živite na njima. Teško vama koji živite na zemlji i moru, jer đavo siđe k vama, i vrlo se rasrdio, znajući da malo vremena ima." (Otkrivenje 12:7-12)

Ovdje se pored ostalog govori o tome da su zbivanja na Zemlji u uskoj vezi sa nebeskim događajima, da je ono što nam se dešava odraz borbe koja se dešava u duhovnim sferama. Ta je borba već odlučena u korist Oca Nebeskog, a otpadnik i njemu pripadajuće sile (ovdje predstavljeni kao stara zmija i anđeli njezini) su poraženi. Sada preostaje samo da se ta pobjeda objavi i ostvari i na Zemlji, ali ne prije vremena koje je neprijatelju ostavljeno da još djeluje. Simbolički, ovdje se pokazuje i da će ovi događaji (Jugoslovenska kriza) razotkriti i razobličiti zle sile koje se predstavljaju kao dobre i napredne (simbolički pad s neba na zemlju), a služe se lažima, spletkama, podmetanjima i prevarom. To se prvenstveno odnosi na svjetske vođe koji pričaju biranim riječima o svjetskoj dobrobiti a u stvari rade samo u korist uskih interesa i pri tom ne biraju sredstva i ne libe se najvećih gadosti i zločina, na taj način srljajući u ličnu propast, ali i propast svijeta koji poznajemo. Takođe tokom posljednjih godina na našim prostorima razotkriveno je mnogo prljavština u vezi sa silnim "humanitarnim organizacijama", koje su, osim časnih izuzetaka, prepune ljudi sumnjivih namjera, da ne govorimo o neravnomjernom i pristranom ponašanju mnogih od njih i o pomoći u hrani i lijekovima sa isteklim rokom trajanja, o konzervama sa zaraženim ili ozračenim mesom i drugim gadostima. Svako ko imalo gleda otvorenim očima i razmišlja svojom glavom može da se uvjeri da su sve svjetske organizacije, počev od UN pa nadalje samo tužne i tragikomične figure - paravani za nečije najmračnije intrige, zbog čega mnogi ljudi koji iskreno i časno pokušavaju da rade na opšte dobro preko tih organizacija, tek tu i tamo nešto uspiju da postignu uz ogromne napore, a i to bude kratkog daha. Tužno je, ali istinito: baš oni koji najviše govore o miru i ljubavi - siju smutnju i mržnju; oni koji se predstavljaju kao branioci najsvetijih tekovina čovječanstva - mračni su robovi onog najgoreg u čovjeku; sjaj i raskoš modernog čovječanstva počiva na duhovnoj i moralnoj bijedi. Neprijatelj malo vremena još ima i to dobro zna pa nastoji da stvari što više zakomplikuje, da bi što manji broj ljudi mogao da sve izdrži i do kraja ostane na Božijem putu. Đavo je svaljen na zemlju i onima koji su tamo je najteže - što smo u svojem biću bliži nebu (duhovniji) to ćemo dalje biti od njegovog domašaja, što smo više na zemlji (što smo više ovosvjetski) to će nam biti teže. Jasno je onda što nam je činiti da bismo sve ovo prošli sa minimumom patnje: trebamo svojski svakodnevno da radimo na svojoj duhovnoj izgradnji i bliskosti s Ocem Nebeskim (tada ćemo biti bliže nebu), treba da se potrudimo za svoje lično i opšte dobro. Svako od nas ima svoj zadatak i svoje mjesto na Zemlji. Potrebno je da ih pronađemo; da mjesto zauzmemo a zadatak izvršimo.

"I kad vidje aždaja da zbačena bi na zemlju, gonjaše ženu koja rodi muško. I ženi biše dana dva krila orla velikog da leti u pustinju na svoje mjesto, gdje će se hraniti vrijeme i vremena i po vremena, sakrivena od lica zmijina." (Otkrivenje 12:13,14)

S kakvom se zlobom aždaja okomila na ženu bilo je vidljivo tokom cijelog rata u Hrvatskoj i Bosni, ali pošto je Srbija bila u Božijoj zaštiti ništa joj nije napakostila. Medutim, sada su skinute sankcije ali s njima i zaštita, tako da ženu tek sada vreba prava opasnost. To što je žena odnesena u pustinju na krilima velikog orla može da znači da je Srbija "zaradila" sankcije zbog buđenja srpskog nacionalizma (stari srpski grb je dvoglavi orao), ali može i da pokaže ko je najzaslužniji za uvođenje sankcija: USA (američki orao) i Njemačka (njemački orao). Kad smo već kod toga, Isus Hrist je ovako svojim učenicima odredio mjesto presudnih događaja i pojave sina čovječijeg, kad su ga oni za to upitali: "tamo gdje bude strvina ondje će se i orlovi skupljati" (Luka 17:37) i zaista u raspad Jugoslavije (strvina) su umiješani sve sami orlovi: srpski, njemački, američki, albanski, austrijski, ruski...

"Ispusti zmija za ženom iz usta svojih vodu kao rijeku, da je utopi u rijeci. I pomože zemlja ženi, i otvori zemlja usta svoja, i proždrije rijeku koju ispusti zmija iz usta svojih." (Otkrivenje 12:15,16)

Ovdje je na slikovit način o pisana pojava UNPROFOR-a na ovim prostorima. Naime, po Vensovom planu kojim je zaustavljen rat u Hrvatskoj 1991. godine, između zaraćenih strana su došle jedinice unprofor -a "plavi šljemovi". Plava boja UN - snaga je predstavljena "vodom kao rijekom" jer se na topografskim i geografskim kartama rijeke i vode uopšte predstavljaju plavom bojom. S druge strane, mnoga voda je simbolika "mnogih naroda, puka i jezika" (vidi Otkrivenje17:15), jer UN su svjetska organizacija predstavnik velike većine naroda svijeta pa se vidi da je na ovaj način predstavljen baš UNPROFOR. Snage UN su prvo stigle u Hrvatsku, a kasnije se "razlile" iz čeljusti (vidi sliku) i prešle i u Bosnu kada je tamo krenuo rat 1992. godine. Namjera svjetskih moćnika bila je da UNPROFOR pošalju i na Kosovo i u Sandžak ne bi li tako ohrabrili separatističke težnje Albanaca i "Muslimana" čime bi ozbiljno uzdrmali Srbiju i malo po malo je raznijeli kao kad voda raznosi zemlju. To će se vjerovatno kasnije pokušati na neki drugi način, ali pomoću "vode" nije uspjelo.

"I razgnjevi se na ženu i otide da se pobije s ostalim sjemenom njezinim, koje drži zapovijesti Božije i ima svjedočanstvo Isusa Hrista." (Otkrivenje 12:17)

I na kraju se kaže kako nemoćna da napakosti ženi, aždaja ode da se pobije sa "ostalim sjemenom njezinim", odnosno sa Srbima iz Srpske Krajine koji su pravoslavni (dakle, bar na riječima, priznaju Božije zapovijedi i imaju svjedočanstvo Isusa Hrista = evanđelje kao svetu knjigu). Kao što je poznato, nakon nekoliko manjih vojnih akcija 1992.-1994. kojima je otkidala dio po dio teritorije Srbima, Hrvatska se osjetila dovoljno jaka za konačni obračun, i 1995. vrlo brzo i efikasno zauzela većinu teritorije Republike Srpske Krajine (osim njenog podunavskog dijela koji se nije usudila da napadne jer je naslonjen na Srbiju). Međutim ovi događaji ispunjavaju jedno pradrevno proročanstvo i daju još jedan vrlo važan činilac za potpuno razumijevanje svega što je dosad izneseno. Naime, u Knjizi Stvaranja (1.Moj.3:14,15) opisuje se prvi sukob izmedu neke žene i zmije-aždaje i proriče sukob o kome mi sad govorimo.

"Tada reče živodjelujući Bog zmiji: kad si to učinila, da si prokleta mimo svako živinče i mimo sve zvijeri poljske; na trbuhu da se vučeš i prah da jedeš do svojega vijeka. I još mećem neprijateljstvo između tebe i žene i između sjemena tvojega i sjemena njezina; ono će ti na glavu stajati a ti ćeš ga u petu ujedati." (1. Mojsijeva 3, 14-15)

Zbog poznatog događaja u rajskom vrtu, kada je zmija-aždaja zavela ženu a ona čovjeka - Adama Tvorac proklinje zmiju da se od tog časa pa nadalje vuče po trbuhu, što znači da je zmija dotada imala noge, tj. nije bila zmija nego zmaj - aždaja. Dalje se proriče neprijateljstvo između žene i aždaje i između njihovih potomstava što se, evo, ispunjava danas i ovdje: aždaja se bije sa sjemenom ženinim. U početku je sjeme ženino učinilo da se glava aždajina vrlo izobliči (vidi sliku) ali su se kasnije stvari okrenule. Ovo proročanstvo je izrečeno u rajskom vrtu i samo tu se može i ispuniti, dakle rajski vrt je bio na ovim prostorima sa centrom na banjalučkom području (ovo nije jedini način na koji se ovo može dokazati, ali je najočigledniji). Sada biva jasnije zašto se Božiji ljudi baš ovdje okupljaju: sve je odavde započelo, sve će se ovdje i završiti. Jasno je i da se ovdje u stvari vodi borba za dominaciju nad Rajskim vrtom jer mnogi u svijetu znaju da je ovo područje izvor propasti za mnoge ali i izvor moći. I umjesto da se svjetske vođe osvjeste i shvate da im ništa neće pomoći da zagospodare ovim područjem ako se ne promijene unutar sebe i počnu da se trude na Božijem putu, ne bi li kako izbjegli katastrofe koje se spremaju cijelom svijetu ako ovako nastave. Zemlja će, sviđalo se to nekom ili ne, ponovo postati Rajski vrt i na Zemlji će biti uspostavljen Božiji red i mir, a samo oni koji budu spremni za takav preobražaj neće stradati u velikom čišćenju koje je u toku. Pred svakim od nas je lični izbor šta će i kako učiniti i svako će snositi posljedice svoga izbora bile dobre ili ne.

 

Dodatak:

Dopune i potvrde gore iznesenog proročanstva

Diskusija na forumu o ovoj temi

 

 

Citat dana
Sveto Pismo
Kur'an
Bhagavad-Gita

Slušajte muziku dok čitate

Korisne teme na forumu

Doprinos

RSS
Vrh stranice