logo
ČOVJEK SE DUHOVNO, TJELESNO, FIZIČKI, ENERGETSKI, MATERIJALNO, UZDIŽE I NAPREDUJE KADA ČITA, PRIČA, SLUŠA, RAZMIŠLJA SRCEM, S LJUBAVLJU,
O BOŽIJIM STVARANJIMA, DJELOVANJU I NAMJERAMA SA ČOVJEKOM NA ZEMLJI

Dopune i potvrde otkrića

O ratu u Bosni, Republici Srpskoj i Srbiji

( iz 12. poglavlja Otkrivenja Jovanovog )

 

 

ukoliko niste pročitali tumačenje ovog proročanstva od početka predlažemo da to učinite jer ovde su izložene samo neke dopune i potvrde koje svoj smisao dobijaju ukoliko vam je poznato cijelo tumačenje

U nauci se često kaže da se vrijednost neke novopronađene teorije najbolje provjerava kad se ona primijeni na praktičnim primjerima i situacijama osim onih na kojima je otkrivena, i testira da li su rezultati eksperimenta u skladu sa teorijom ili ne.
Pošto je istraživanje Svetog Pisma, onako kako ga doživljavamo, takođe nauka, onda bi i pronalazak iz 12. poglavlja Otkrivenja (žena, dijete, aždaja) ako je tačan, morao da se podudara sa još mnogo drugih mjesta u Svetom Pismu. U skadu s tim, ista simbolika koja se tako dobro uklopila u Otkrivenju i podudarila sa stvarnim događajima na ovom prostoru i u ovom vremenu, morala bi da se uklapa i drugdje i podudari se i sa drugim događajima.
I zaista, Balkanske prostore i događaje vezane za njih, pogotovo u periodu od 1914. naovamo, moguće je pronaći i prepoznati na toliko mjesta u Svetom Pismu, da se slobodno može reći da u Svetom Pismu sve vrvi od Balkana i Jugoslavije a neke podudarnosti su zaista zapanjujuće i lako uočljive čak i onom ko se ne bavi dubljim proučavanjem Svetog Pisma. Dovoljno je obratiti pažnju i sebi dopustiti takav način razmišljanja. Uostalom, na takav način se dolazi do zapažanja i otkrića u bilo kojoj nauci.
Pa pogledajmo.

 

1. ORAŠJE

U toku rata u Bosni jedno od glavnih ratišta na kojem su u više navrata vođene teške borbe bilo je Orašje.
Značaj tog malog mjesta u sjeveroistočnoj Bosni uz rijeku Savu u ratu je bio veliki. Tu je postojala mala enklava koju je držala hrvatsko-bošnjačka vojska, koja se zaleđem naslanjala na Hrvatsku, ali je njeno postojanje uvijek ugrožavalo postojanje čuvenog "koridora" koji je povezivao istočni i zapadni dio RS kao i zapadni dio RS i RSK sa Srbijom.
Kad se pogleda na karti sa obličjima aždaje majke i djeteta iz 12. poglavlja Otkrivenja, vidljivo je da područje Orašja čini otrovni zub zmaja odnosno zmije (slika 1, crveno područje označeno sa strelicom i oznakom 1).
Poznato je da je zmija otrovnica opasna sve dok joj se ne izvadi otrovni zub kojim svojoj žrtvi ubrizgava otrov. Tako je onom kome je simbolika zmije u toku rata bila poznata, moglo biti jasno da sve dok postoji "zub" u Orašju RS ne može da bude u miru od zmije/zmaja i da joj prijeti opasnost.
Nekoliko puta u toku rata je pokušano da se "izvadi" simbolički zub u Orašju (tj. vođene su borbe i pokretane ofanzive da se Orašje osvoji), ali bezuspješno. Zmija/zmaj je ostala otrovna. I te kako!
Kraj rata je dokazao da je djetetu (RS) zaista najveća opasnost prijetila od strane zmaja/zmije, i da je malo nedostajalo da dijete zaista bude sasvim progutano.
Na to ćemo se vratiti kasnije i vidjeti na još nekoliko primjera da se simbolika koju smo pronašli za 12. poglavlje Otkrivenja potvrđuje i na drugim mjestima i iz raznih uglova.
Evo kako je Orašje zapisano u Svetom Pismu, i to na sasvim neočekivanom mjestu, u Pjesmi nad pjesmama.

Siđoh u orašje da vidim voće u dolu, da vidim cvate li vinova loza, pupe li šipci. Ne doznah ništa, a duša me moja posadi na kola Aminadavova. Vrati se, vrati se Sulamko, vrati se, vrati se, da te gledamo. Šta ćete gledati na Sulamci? kao čete vojničke. (Pjesma nad pjesmama 6:10-12)


zvijer

Slika 1.


12. poglavlja otkrivenja nije jedino mjesto gdje se može pronaći i prepoznati razjapljena čeljust nemani zmije-zmaja i vijerno prepoznati u događanjima koja su nam se odigrala pred očima. Daleko od toga!


2. GRABEŽ

U toku rata, zanimljivim sticajem okolnosti nekoliko nas braće iz duhovne sredine našli smo se na Bihaćkom ratištu, i to baš na jednom znamenitom dijelu koji se zove Grabež.
Svojim saborcima smo onda propovijedali iz Svetog Pisma i Kurana i pokazivali karte na kojim se vide zmaj, dijete i majka, a pošto smo baš tada pronašli i gdje je Grabež bio zapisan, mnogima smo pokazali i to, kao dokaz kako se u Svetom Pismu mogu pronaći i takvi detalji i to u vrijeme kada su najaktuelniji.

I razbijah kutnjake nepravedniku, i iz zuba mu istrzah grabež. (Jov. 29:17)

Na karti koja prikazuje zmiju/zmaja, ženu i dijete, bihaćki kraj, pa tako i grabeška visoravan, nalaze se tačno na mjestu na kojem se nalazi donji kutnjak u razjapljenoj čeljusti nemani (na slici 1 zelenim je obilježena tzv. "bihaćka enklava", a strelica sa oznakom 2 pokazuje na sam Bihać tj. Grabež koji se nalazi 2 km jugoistočno).
Van svake sumnje je da je neman iz 12 poglavlja Otkrivenja u simbolici na strani negativnih sila, dakle odgovara joj naziv "nepravednik". Grabež je bilo ključno mjesto na bihaćkom ratištu i u toku rata su strateške tačke na njemu nekoliko puta prelazilo iz ruke u ruku, što je na ovom mjestu izvrsno prikazano simbolikom "istrzanja iz zuba".
Kako je borbena linija u proteklom ratu bila pomijerana ovamo ili onamo, tako bi i taj kutnjak na karti bivao izraženiji ili nestajao (tj. razbijan).
Zanimljivo je da je baš prodorom na Grabežu započelo nadiranje 5. korpusa Armije BiH u jesen 1994. (nakon čega je zamalo u kontraofanzivi Bihać zauzet od strane VRS) a onda i konačan prodor u ljeto 1995. neposredno prije samog kraja rata.
U vrijeme kada smo se mi tu nalazili, u jesen-zimu 1994., bio je to posljednji put da je VRS bila u ofanzivi na tom ratištu.

Na samom kraju rata takođe se desilo nešto što odgovara ovom stihu iz Knjige o Jovu. Naime u posljednjoj ofanzivi Armija BiH i snage HV (iz Hrvatske) svojim prodorom su doprli do Novog Grada (ranije Bosanski Novi) i pred Prijedor jer je postojao dogovor da one zaposjednu cijeli taj zapadni dio RS sve do Omarske (ovo područje se na slici 1 nalazi tačno na izbočini iznad oznake 2). Međutim nekoliko komandanata jedinica sa tog područja je samoinicijativno sa drugih ratišta povuklo svoju vojsku i došlo da brani Prijedor i Novi, pa je u kontraofanzivi koja je uslijedila, čak nešto od tog tadašnjeg "grabeža" (tj. ugrabljene teritorije) oteto nazad tj. u "istrgnuto". Američkim planovima za prekrajanje teritorija na kraju rata cijela dolina rijeke Une je bila namijenjena hrvatsko-bošnjačkoj koaliciji [4], ali je eto zbog tog istrzanja u zadnji čas, na kraju ipak ostalo Republici Srpskoj.
Na slici se vidi da mjesto na kojem su se dešavali ovi događaji odgovara izraslini u čeljusti aždaje koja takođe izgleda kao zub.


3. PRIJETNJA BANJALUCI, DUŠI DJETETA

Kada je riječ o zubima i čeljustima, i tome kako se na više mjesta potvrđuje da je ono što smo u 12 poglavlju Otkrivenja prepoznali, evo vrlo upečatljivog primjera. Naime, psalam 124 koji do u detalje opisuje situaciju u Banja Luci i Krajini u ranu jesen 1995. i to u potpunosti u skladu sa otkrivenom simbolikom i događajima na terenu.
Ovo je takođe pronađeno još u vrijeme kada su se ti događaji dešavali i kada im ishod još nije bio izvjestan (osim što je sadržaj pslama na to ukazivao i tješio nas, pa smo ga koristili i kao molitvu-mantru u teškoj situaciji u kojoj se naš grad našao).
Evo kompletnog psalma kako glasi:

Psalam 124:

1. Da nije bio Gospod s nama, neka reče Izrailj,
2. Da nije bio Gospod s nama, kad ljudi ustaše na nas,
3. Žive bi nas proždrli, kad se raspali gnjev njihov na nas;
4. Potopila bi nas voda, rijeka bi pokrila dušu našu;
5. Pokrila bi dušu našu silna voda.
6. Blagosloven Gospod, koji nas ne dade zubima njihovijem da nas rastržu!
7. Duša se naša izbavi kao ptica iz zamke lovačke; zamka se raskide, i mi se izbavismo.
8. Pomoć je naša u imenu Gospodnjem, koji je stvorio nebo i zemlju.

Dakle, na samom kraju rata hrvatska vojska HV, HVO (trupe Hrvata iz BiH) i Armija BiH, opasno su se približili samoj Banjaluci, i to nadirući dolinom Vrbasa iz pravca Jajca (što je samo po sebi simbolički vrlo zanimljivo imajući u vidu konačan rasplet događaja).
Ovo nadiranje prikazano je na slici 1 velikim crvenim poljem označenim strelicom i brojem 3.
Ono što je rečeno u 124. psalmu, ispunilo se do najsitnijih detalja i time potpuno potvrdilo sva naša otkrića.
Glavnu ulogu u svemu su imale jedinice Hrvatske vojske (u srpskom narodu polupogrdno nazvane "ustaše" a ovdje se pod tim imenom mogu i pronaći u 2 stihu!!), dakle produžena ruka (ili bolje reći zubi) aždaje, već prepoznatog neprijatelja djeteta i žene iz 12.poglavlja. Naime, hrvatski vojnici koji su već doprli do Bočca (20-tak kilometara južno u kanjonu Vrbasa) telefonom su pozivali neke Banjalučane i prijetili da će pustiti vodu iz brane na hidroelektrani. Kada bi se nadiranje hrvatske vojske prikazalo na karti sa obličjima aždaje, žene i djeteta, zaista bi se moglo predstaviti kao sklapanje čeljusti aždaje oko glave djeteta ("žive bi nas proždrli kad se raspali gnjev njihov na nas"), a prijetnja potapanja grada vodom iz akumulacije hidroelektrane u Bočcu je vrlo vijerno prikazana sa: "Potopila bi nas voda, rijeka bi potopila dušu našu, pokrila bi dušu našu silna voda". Takođe vrlo je važno da se ovdje još jednom potvrđuje da je duša Republike Srpske u Banjaluci, i da je ratno vodstvo Srba u ratu u Bosni učinilo veliku grešku smiještajući svoje sjedište na Pale umjesto u Banjaluku. Ali toj temi samoj po sebi može se posvetiti mnogo više prostora.
U sljedećem stihu je zahvala Bogu što "ne dade zubima njihovim da nas rastržu", što je vrlo vijerna ilustracija naglog obustavljanja hrvatske-muslimanske ofanzive i kraja rata nakon kojeg je Banjaluka sa širim okruženjem ipak ostala duša Republike Srpske i nakon čega je sama Republika Srpska, dijete iz 12. poglavlja Otkrivenja napokon stekla međunarodno priznanje i pravo na život, usprkos mnogim neprijateljima i velikoj ugroženosti sa svih strana.
Jasno je da su rat u Bosni na kraju zaustavile velike svjetske sile, i poznato je da je konkretno nadiranje hrvatske vojske na Banjaluku naglo obstavljeno direktnim uplivom SAD, koje su bile glavni zemaljski arhitekt svih dešavanja na samom kraja rata, ali još je jasnije da su sve te sile ništa drugo nego sluge planova Oca Nebeskog i da je samo Njegovom voljom sve ispalo tako kako jeste, da je jedini pravi Arhitekt svih dešavanja samo Onaj na Nebu.
Jer zaista, usprkos žestokim i otvorenim željama Hrvata i Bošnjaka da Republike Srpske nestane i Banja Luka pripadne njima, Bog je postavio stvari tako da se velikim silama učini dobrim da to ipak ne bude tako, i zato zaista Srbi u Banjaluci sasvim opravdano mogu reći:
Duša se naša izbavi kao ptica iz zamke lovačke; zamka se raskide, i mi se izbavismo.
Pomoć je naša u imenu Gospodnjem, koji je stvorio nebo i zemlju!


4.OBREZIVANJE DJETETA

Kad je riječ o samom kraju rata ali i o stalnom forsiranju tvz. Srpskog Sarajeva od strane vodstva bosanskih Srba i nerezonskom tvrdokornom protivljenju tome da se sjedište vlasti Republike Srpske smjesti u Banja Luku, još jedan vrlo zanimljiv ugao gledanja (odnosno primjer iz Svetog Pisma) pokazuje koliki je to promašaj bio, potvrđujući sve što smo pronašli o ratu u Bosni.
Kada se pogleda položaj Sarajeva na priloženoj slici 2, vidi se da ako je glava djetetu u Banjaluci (tačno ispod natpisa "RS"), onda je Sarajevo na polnom organu (obilježeno plavim kružićem i strelicom). Znači da je svojim upornim nastojanjem da glavni grad RS bude (Srpsko) Sarajevo vodstvo Srba u Bosni cijelo vrijeme izvrtalo stvari, i umjesto glavom razmišljalo polnim organom (dakle ponašalo se nezrelo i zadrto poput osionog mladića). Ova simbolika je u cjelosti potvrđena stvarnim događajima i to iz više uglova.


obrezivanje

Slika 2.


Sarajevsko ratište, odnosno situacija oko samog grada Sarajeva u toku cijelog toka rata bila je manje više neizmijenjena: samo gradsko jezgro je bilo u rukama bošnjačko-hrvatske koalicije (u stvari dominantni su uvijek bili Bošnjaci), ali je cijeli grad bio potpuno opkoljen srpskim snagama koje su držale sva prigradska i neka gradska naselja ako tu izuzmemo usku zonu na aerodromu koju su držale snage UN i tunel ispod koji je bio jedina veza Sarajeva i ostalog dijela teritorije kojeg je držala HM koalicija (vidi sliku 3 i 4).


sarajevo1

sarajevo2

Slika 3 i 4.


U 2. knjizi Mojsijevoj je zapisana jedna epizoda koja je pomalo čudna i toliko odskače od opšteg konteksta da mi je uvijek bilo vrlo neobično da je čitam ("bola mi je oči" kako se kaže, ali ne bez razloga, pokazalo se).
Pa ipak baš u tom neobičnom događaju koji je eto dospio i u Sveto Pismo, 1995. pred sam kraj rata prepoznao sam situaciju oko Sarajeva, i ustvrdio: "Republika Srpska neće opstati dok se Srbi ne odreknu priličnog dijela Sarajeva kojeg sada drže." Tu tvrdnju sam izekao na osnovu vrlo jednostavnog zaključka i primjene spoznaje o djetetu iz 12. poglavlja Otkrivenja. Naime, pomenuto mjesto iz Svetog Pisma glasi ovako:

I kad bijaše na putu u gostionici, dođe k njemu Gospod i šćaše da ga ubije. A Sefora uze oštar nož, i obreza sina svojega, i okrajak baci k nogama njegovim govoreći:" Ti si mi krvav zaručnik!" Tada ga ostavi Gospod; a ona radi obrezanja reče: krvav zaručnik. (2. Mojsijeva 4:24-26)

Kontekst u kojem se ova epizoda nalazi je blago rečeno čudan, jer neposredno prije nje "Gospod" šalje Mojsija kao svog izaslanika u Egipat, k faraonu, da pregovara da se Izrael pusti iz egipatskog ropstva, a neposredno poslije nje naređuje Aronu da iziđe Mojsiju u susret u pustinju. Dakle, namjera "Gospoda" da odjednom, na tom putu na koji ga je On i poslao, odjednom ubije Mojsija, mora da ima neko posebno značenje. I to mora biti nešto neko u vezi sa obrezanjem djeteta, jer je Seforina brza akcija učinila da se Gospod prođe te svoje čudne iznenadne namjere. Ako se obrati pažnja na značenja imena učesnika u ovom događaju, onda stvar postaje još jasnija i ubjedljivija. Mojsije znači "iz vode izvađen", a pošto je osnova imena Bosna baš riječ "voda", tako bi Mojsije mogao biti "iz Bosne izdvojen" a Republika Srpska je baš tako i nastala, izdvajanjem dijela međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine koji nije htio da se odrekne Jugoslavije, odnosno zajedničke države sa Srbijom. Ime Mojsijeve žene Sefora (koja je izvršila obrezanje koje je Spasilo Mojsija da ga Gospod ne ubije") je vrlo zanimljivo jer skraćenica pod kojom su međunarodne vojne snage implementirale dejtonski mirovni sporazum (kojim je Republika Srpska "obrezana" u području Sarajeva) je u prvo vrijeme bila IFOR, ali nešto kasnije SFOR (uobičajeno čitanje te skraćenice je "ESFOR" što je vrlo slično imenu Sefora)!! Dakle, Republiku Srpsku (dijete) zaista jeste "obrezala" jedna Sefora i to je osiguralo opstanak "iz vode izvađenom". Ovdje se prepliću Mojsije i njegov sin (obrezuje se sin, da bi opstao Mojsije) ali ipak u ovoj simbolici i Mosjije i njegovo dijete simbolički se primjenjuju na Republiku Srpsku i sve se slaže. Uostalom, i pri Mojsijevom rođenju se pojavljuje neka Sefora, jer, kako je to zabilježeno u 2. Mojsijevoj 1:15, u to su vrijeme jevrejske babice u Egiptu (žene koje pomažu pri porodu) bile Sefora i Fuva. Po tekstu 2.Mojsijeve Mojsije je ostao živ baš zahvaljujući njima i njihovoj neposlušnosti izričitoj faraonovoj naredbi da se sva Jevrejska muška djeca ubijaju čim se rode. (vidi: 2. Moj. 2:15-22).
Takođe, činjenica da se ovo čudno obrezanje Mojsijevog sina dešava kada je Mojsije pozvan od Boga da za svoj narod pregovara o pravu na samostalan život i izlasku iz egipatskog ropstva, još više pojačava vezu sa Djetonskim mirovnim pregovorima kojim je RS faktički stekla pravo na život. Osim toga, na mnogo mjesta u Svetom Pismu Egipat i sa njim vezani događaji se mogu povezati sa organizacijom ujedinjenih nacija OUN (a u toku rata je, gle "slučajnosti" na čelu te organizacije bio Butros Gali, Egipćanin). Ova organizacija je imala veliki direktan uticaj i učešće u uspostavljanju prvo prekida vatre a onda i mira u Bosni iako nije učestvovala na pregovorima u Dejtonu. Međutim, sam mirovni sporazum je podrazumijevao povlačenje UNPROFOR-a (mirovnih snaga UN koje su od početka rata bile prisutne u Bosni), dakle simboličkih Egipćana i njihovu zamjenu IFOR-om, odnosno SFOR-om. Dakle, radilo se na izvjestan način o izlasku, samo su ovaj put "Egipćani" bili ti o čijem se izlasku pregovaralo, a taj izlazak je značio priznanje pravo na život za RS, tj. dijete.

 

Ako se zaista područje oko Sarajeva koje su Srbi držali cijelo vrijeme rata posmatra kao muški polni organ, onda obruč oko samog Sarajeva može da se posmatra kao kožica koju svaki muškarac ima i sa kojom se rodi. Kako je obrezivanje u stvari uklanjanje te kožice sa jednog dijela polnog organa (glavića), tako sam, primjenivši ono što je rečeno Mojsiju, shvatio da Srbi moraju da se odreknu većeg dijela Sarajevskih opština koje su u tom momentu držali, ako misle da Republika Srpska, opstane.
Događaji su doslovno i do u detalje potvrdili ovakav zaključak. Naime, dok su vođeni pregovori u američkoj vojnoj bazi u Dejtonu, jedan od kamena spoticanja je upravo bilo uporno i tvrdoglavo nastojanje vodstva bosanskih Srba da zadrže sarajevske opštine koje su držali, i to čak po cijenu ozbiljnijih ustupaka na teritoriji Krajine (tj. prave glave RS). Međutim, na oštru intervenciju Slobodana Miloševića, i pritisak ostalih pregovarača na kraju su (ali jedva) od toga ipak odustali, i zahvaljujući između ostalog tome, pregovori su uspješno okončani, i Republika Srpska je stekla svoje pravo na priznanje i život.
Sarajevske opštine i naselja iz kojih su se Srbi morali povući bile su: Olovo, Vogošća, Ilijaš, Ilidža, Hadžići, Rajlovac, veliki dio Dobrinje, Grbavica,... i kada se pogleda njihov položaj, zaista ispada da je RS tada tom "oštrom intervencijom" obrezana, i da je zahvaljujući tome i opstala. (Na slici 4. strelicama su markirana područja bez koji su Srbi na kraju ostali po Dejtonskom sporazumu, što je odmah nakon rata dovelo i do masovnog iseljavanja Srba sa tog prostora).
Dakle, desila se analogna situacija sa Mojsijem i obrezanjem djeteta opisanim u navedenim stihovima, i time dalo još jednu, mada vrlo čudnu potvrdu koliko smo dobro i precizno prepoznali događaje oko nas u onome što piše u Svetom Pismu i koliko smo dobro dešifrovali obličja u 12. poglavlju Otkrivenja, u ovom slučaju dijete, Republiku Srpsku.

 

Diskusija na forumu o ovoj temi

 

 

Citat dana
Sveto Pismo
Kur'an
Bhagavad-Gita

Slušajte muziku dok čitate

Korisne teme na forumu

Doprinos

RSS
Vrh stranice